14/10/2026
Devet godina nas. ❤️
Na današnji dan, na Pokrov Presvete Bogorodice, prije devet godina obećali smo jedno drugom da ćemo kroz život ići zajedno.
Tada nismo znali šta nas sve čeka. Koliko ćemo p**a biti beskrajno srećni, koliko p**a umorni, koliko p**a će život od nas tražiti više nego što smo mislili da možemo dati.
Nismo znali da će naša ljubav dobiti dva najljepša imena, Sara i Dunja. ❤️
Da će naše „nas dvoje“ postati „nas četvoro“. Da će naš dom biti pun dječijeg smijeha, razbacanih igračaka, školskih torbi, zagrljaja i one najljepše buke koja se zove porodica.
Bilo je tu mnogo toga. Godina rada, odricanja, dežurstava, neprospavanih noći. Jedna velika specijalizacija, mnogo malih i velikih pobjeda, ostvarenih snova, ali i onih koje još sanjamo.
Bilo je uspona. Bilo je i padova. Dana kada je sve išlo lako i onih kada smo samo čekali da prođu.
Jer devet godina braka nisu samo lijepe fotografije, putovanja i nasmijana lica. To je i sve ono što ostane izvan kadra. Sve što smo prećutali, izdržali, naučili i zajedno gradili.
I danas, kada pogledam sve ove fotografije, shvatim koliko se toga promijenilo.
Mi smo se promijenili. Odrasli smo. Postali roditelji. Ostvarili neke snove, neke odložili, a neke usput zamijenili mnogo važnijim.
I kada bih morala da izaberem naš najveći uspjeh, to ne bi bila nijedna diploma, titula, posao niti bilo šta što smo stekli.
Bile bi to naše dvije djevojčice. Naš dom. Naša porodica.
Jer na kraju, kada prođu sve ambicije, obaveze, uspjesi i brige, ostaje ono najvažnije.
Kome se vraćamo. Ko nas čeka. Čije ruke grlimo.
Prije devet godina počela je naša zajednička priča. A danas, na Pokrov Presvete Bogorodice, moja najveća molitva nije da nam život uvijek bude lak.
Nego da, šta god nam život donese, nikada ne zaboravimo koliko je vrijedno ovo što imamo.
Srećna nam deveta godišnjica❤️
Od svega što smo u životu stvorili, najljepše je ovo naše malo „mi“. 🥹❤️