12/03/2026
3 lekcije iz čekaonice života
Postoji ona neka izjava koja kaže da ti život servira istu lekciju ponovno i ponovno sve dok ne dođe trenutak u kojem postaneš spremna usvojiti ju.
Jučer je bio dan kad sam prešla i drugi, odgođeni termin poroda – a bebice još nigdje na vidiku. Za osobu koja je uvijek birala odgovarati prva na najtežim usmenim ispitima samo kako bi uklonila faktor neizvjesnosti i koja bi često bila ona koja gdje god - dođe prerano, za onu koja radi prirodno brzo, učinkovito i održivo (i pomalo se loži na te riječi), čekati i biti strpljiva je najteža lekcija koju mi život servira točno u onim trenucima u kojima ja najradije ne bih učila.
Mnogi ljudi ispituju me kako sam i kad bih im iskreno odgovorila opisala bih im ovo iščekivanje kao sjedenje u nekakvoj čekaonici života. U kojoj su prozori zatvoreni, a zrak ustajao i težak od sekundi, minuta i sati koji ljepljivo prianjaju za moje tijelo i od kojih se teško mičem, a još teže dišem. Sve što mogu je čekati i slušati lijeno vrijeme kako odmiče.
Zauvijek ću misliti da je taj trenutak tišine i nepomičnosti, dok čekaš novi život – nešto najneobičnije što ljudi iskuse za vrijeme svoga postojanja. Još uvijek u tvom životu sve je isto kako je i bilo, ali znaš da će uskoro, dolaskom te nove minijaturne osobe, sve biti u potpunosti drugačije. Čitav život, tvoj svijet, svijet ljudioko tebe, sve što poznaješ – bit će izmijenjeno. Kako točno drugačije? Ne znaš i nemaš kontrolu nad tim. Možeš samo čekati i kao da sjediš u kino dvorani, gledaš iz prikrajka vrpcu koja se odrolava.
I tako u potpunosti spontano, uz veliko nehtijenje učenja, u svojoj čekaonici života, uz mene je sjelo strpljenje i prošaptalo mi nekoliko lekcija. Sjedeći u toj ustajaloj monsunskoj klimi čekaonice iščekivanja meni nije bilo druge nego da ga poslušam. I zaista, nešto od toga je zazvučalo smisleno i – sjelo. Pa ću sad, kako ne bih zaboravila onog trenutka kad iskočim iz čekaonice i udahnem punim plućima brzinu života koju volim, zaboravila, te lekcije zapisati ovdje.
ŠTO MI JE STRPLJENJE REKLO:
1. lekcija: Kad god čekaš nešto novo i neizvjesno, u tebi se probudi golem strah. Taj strah tjera te da sumnjaš u sebe i postavljaš si pitanja kao što je –Hoću li ja ovo uopće moći?
To te već nekoliko p**a u životu koštalo odustajanja, a još važnije od toga...
2. Nestrpljiva si upravo zato što se ne želiš suočiti s tim strahom.
Čitav tvoj modus operandi brzine, hrabrosti i suočavanja nije ništa drugo nego strah od bavljenja vlastitim strahom. Biraš biti prva jer znaš da svako čekanje budi strah. A to nije hrabrost.
Sve dok se ne upoznaš sa svojim strahom, dopustit ćeš mu da vlada tobom.
3. Ono što nije u tvojoj kontroli, daje ti mogućnost najvećih životnih lekcija.
Naravno, ako si dopustiš to tako vidjeti. Kad bi život tekao po zamišljenom, ti zapravo ne bi učila ništa. Kakva osoba bi tad bila?
Te tri lekcije trenutno su one o kojima, dok tako sjedim i čekam, ponajviše razmišljam. No i dalje češće, pa evo i dok vam pišem, tu i tamo pogledam taj golemi trbuh i kažem:
Ajde mali, izlazi više van.
