22/02/2026
Kako sam odlučila postati psihoterapeut?
Ideja se pojavila još u srednjoj školi dok sam razmišljala što studirati. Dvoumila sam se između psihologije i engleskog što nije bilo moguće zajedno studirati, pa sam upisala pedagogiju i engleski, vodeći se i praktičnom mišlju o zapošljavanju - s engleskim ću lakše pronaći posao, a nakon pedagogije mogu se usmjeravati prema psihoterapiji. Iza te odluke stajalo je i nešto osobnije kao i kod većine ljudi u pomagačkim strukama – htjela sam pomoći sebi, a onda i drugima. Tijekom školovanja prolazila sam kroz vlastite izazove koji su na studiju postali intenzivniji po pitanju simptomatologije (panični napadaji, anksioznost, samoozlijeđivanje). Vjerovala sam da će promjena okoline promijeniti moj život, ali nisam radila ništa drugačije osim što sam se preselila. Tada sam prvi put na svojoj koži osjetila rečenicu koju mi je kasnije rekla moja supervizorica Jelena: "gdje god ideš, sebe nosiš sa sobom“, a prošlo je još neko vrijeme dok je nisam u potpunosti shvatila.
Nakon razočaranja u kratki psihijatrijski susret, uključila sam se u psihoterapiju, a to je za mene bilo nešto
revolucionarno – nikada nisam ni pomislila da bi izvor mojih problema mogao biti u mojim uvjerenjima. Na
faksu sam sudjelovala na raznim dodatnim aktivnostima iz područja mentalnog zdravlja i uvijek
sam slušala o poremećajima, bolestima, klasifikaciji simptoma, statistikama itd., a nikada nisam
slušala o uvjerenjima koja su u pozadini ljudskog funkcioniranja i ideji da ono što nazivamo
mentalnim poremećajima i bolestima proizlazi iz nesretnosti. Prepoznala sam se u tome. To je za mene bilo prekretnica. Prvi put sam čula da iza našeg ponašanja stoje uvjerenja i dobila objašnjenje za svoje simptome. Došla sam pričati o simptomima, a zapravo sam govorila o odnosima i drugima, ne shvaćajući da cijelo vrijeme govorim o sebi i svom pogledu na svijet. Vidjela sam se kao žrtvu tuđih postupaka, a istovremeno sam pokušavala upravljati njima kako bih dobila reakcije koje želim i svima se svidjela. Trudila sam se biti najbolja u svemu, pritom se ne sviđajući samoj sebi, sve dok moje tijelo nije reklo dosta.
(nastavak u komentaru) 👇
