28/07/2026
"Mama... zašto ti nemaš dečka?"
Dijete:
Tata ima nekoga.
Vidim da se smije.
Kad sam kod njega...
nisam zabrinut.
Ali kad se vratim kući...
ti si sama.
I zato te pitam:
"Mama... zašto ti nemaš dečka?"
Ne zato što mislim da ti treba netko.
Nego zato što želim da budeš sretna.
Jer kad sam s tatom...
bojim se da si sama.
A nijedno dijete ne bi trebalo nositi taj osjećaj.
Mama:
Kad sam to čula...
nasmijala sam se.
Mislila sam da je to samo dječje pitanje.
Ali onda sam shvatila...
Moje dijete ne traži meni dečka.
Moje dijete traži dokaz da će sa mnom biti sve u redu.
I to me zaboljelo.
Jer sam se zapitala...
Jesam li mu, možda i nesvjesno, dala osjećaj da se mora brinuti za mene?
Novi partner:
Hoće li jednog dana misliti da sam došao zauzeti mjesto njegovog tate?
Hoće li imati osjećaj da ako me prihvatiti znači izdati njega?
Hoće li mene krivit? Hoće li me ikada prihvatiti?
To je moj najveći strah.
Ne želim da misli kako mora birati između ljudi koje voli.
Jer dijete nikada ne bi smjelo nositi taj teret.
Niti odlučivati tko ima pravo biti sretan.
Roditelji često misle da djeca najteže podnose novu partnericu ili novog partnera.
Ponekad je istina upravo suprotna.
Ponekad dijete samo želi znati da će i mama...
ili tata...
jednog dana ponovno biti dobro.
Ne zato što traži novu obitelj.
Nego zato što više ne želi nositi odgovornost za sreću svojih roditelja.
Ako vam se ovo pitanje čini bezazlenim...
zastanite na trenutak.
Možda iza njega ne stoji znatiželja.
Možda stoji dijete koje pokušava riješiti problem koji nikada nije bio njegov.
Upravo ćemo o ovim tihim, često neprimijećenim osjećajima govoriti 1. kolovoza na predavanju:
"Ima li ljubavi poslije razvoda? Što kada ja ili bivši krenemo dalje?"
Jer djeca ne bi trebala tražiti partnera svojim roditeljima.
Trebala bi biti sigurna da roditelji mogu nositi vlastiti život.
