14/03/2026
Ljudi često nisu umorni od života. Umorni su od pretvaranja.
Ponekad nismo umorni zato što radimo previše.
Umorni smo zato što stalno nešto glumimo.
Glumimo da smo dobro.
Glumimo da nas nešto nije povrijedilo.
Glumimo da nam nije stalo.
Glumimo da imamo sve pod kontrolom.
Taj stalni unutarnji napor troši više energije nego što mislimo.
Psihologija to naziva emocionalnim radom.
To je napor koji ulažemo kako bismo regulirali ili sakrili vlastite emocije kako bi odgovarale očekivanjima okoline.
Primjeri su svakodnevni:
smiješ se na poslu iako si pod stresom
kažeš “ma sve je okej” iako nije
pokušavaš izgledati mirno dok ti glava radi sto na sat
Problem nije u tome što ponekad sakrijemo emocije.
Problem nastaje kada to postane naš stalni način funkcioniranja.
Tada umor nije samo fizički.
Postaje mentalni.
Zato je jedan od najzdravijih oblika brige o sebi jednostavna stvar:
imati barem jedno mjesto u životu gdje ne moraš biti ništa osim ono što jesi.
Sad iskreno pitanje.
U kojem dijelu života najviše osjećaš da moraš “držati masku”?