12/03/2024
Raditi ono što volite često znači i živjeti ono što radite, pogotovo kada ste samozaposleni i kada uglavnom jedino i/ili najviše o vama ovisi hoće li i koliko vaš posao biti uspješan.
Sve to ponekad može malo i iscrpiti čovjeka.
Posao koji radim zahtjeva fizičku, ali i psihičku predanost.
Osobe koje dolaze na tretmane imaju najviša očekivanja od mene.
S pravom, pogotovo u današnje vrijeme kada živimo pomalo luđačkim tempom života i bezglavo jurimo od točke A, do točke B, od obveze A do obveze B i tako u krug i naravno, kada si priuštite taj kratki period mira i uživanja želite da sve ispadne u skladu s očekivanjima, a očekivanja su najviša moguća.
Jasno je da svaki posao čovjeka ipak i iscrpljuje, troši, ako ne fizički, onda emotivno, psihički, vremenski, ponekad je kombinacija svega toga u određenom omjeru.
Jer, koliko god posao i ono što radite voljeli, postoji život i van toga što radite.
Dostupni ste gotovo uvijek i svakome, ali to je vaš odabir i drago vam je da vas većina ljudi ipak gleda, vidi, prepoznaje i u vašim drugim privatnim, obiteljskim ulogama i ima razumijevanja za njih i hvala im/vam na tome. Ipak, dogodi se, ali ne tako često i ne toliko grozno koliko bi na prvu moglo zvučati, da ljudi izgube empatiju prema drugom biću.
U namjeri da dobiju ono što žele, ne vide, ne čuju, ne osjete da je i ona druga strana ljudsko biće koje ima emocije, pravo na ispunjen i sretan dan, da je biće koje osjeća i proživljava neku manje lijepu riječ ili reakciju koja možda nije bila potrebna.
Većina ljudi na ovom svijetu su divni, iskreni,
suosjećaju i ako možete birati kako da reagirate na tuđe poteze, riječi, djela...radije se nasmješite, prihvatite.
Netko tko vam nije kriv što danas pada kiša, a trebalo je biti sunčano, netko tko vam možda nije pružio nešto kada i kako ste očekivali ne bi trebao biti kanta u koju ćete isprazniti sve loše sto se vremenom nakupljalo u vama.
