25/03/2026
Neki problemi u partnerskim odnosima
Partnerski odnosi ne znače samo „biti zajedno“, nego biti u odnosu u kojem osobe aktivno ulažu trud kako bi razvile sposobnost davanja i primanja ljubavi kroz brigu, odgovornost i poštovanje prema osobi koju istinski poznajemo.
Važan su dio života, ali često dolazi do problema koji proizlaze iz nerazvijenih sposobnosti da istinski volimo i razumijemo drugu osobu.
Gotovo svi ljubavni odnosi započinju idealizacijom druge osobe i nesposobnošću da vidimo mane onoga u koga smo zaljubljeni, koga „volimo“. Međutim, s vremenom osoba u koju smo zaljubljeni postaje realističnija i uviđamo da nije tako savršena kao što smo mislili, a nismo ni mi.
Nakon toga slijedi razočaranje u tu osobu i u onoga koga „volimo“. Ovakav početak odnosa može se nastaviti tako da osobe ostanu zajedno, prihvate pozitivne i negativne aspekte jedno drugog te razviju zdrav odnos.
Ako ne dođe do prihvaćanja, ovakvi odnosi postaju kaotični, sa smjenama idealizacije i obezvrjeđivanja, odnosno „ljubavi“ i mržnje. Kada idealiziramo partnera, u zanosu ljubavi slijepi smo za njegove nedostatke; s druge strane, kada je „loš“, ne sjećamo se njegovih pozitivnih strana, kao da nikada nisu postojale.
Ovakav odnos s partnerom je isti onaj koji imamo prema sebi, kad sebe doživljavamo malo kao savršeno, a malo kao bezvrjedne. Doživljaj sebe i drugog je podjeljen i nestabilan.
Osobe u odnosu se mogu osjećati kao predmeti nečije želje ili mržnje, što vodi preplavljenosti emocijama te burnim i dramatičnim svađama, verbalnim ili fizičkim obračunima. Ljubav i razumijevanje postoji samo dok misli isto i dok smo „isti“. Kada misli, osjeća i ponaša se drugačije, postaje „loš“.
Slaba kontrola i izmjena emocija, impulzivnost i velika ovisnost o tome jesu li potrebe ovakvih osoba zadovoljene je naporno za druge jer je teško zadovoljiti nekoga za koga nismo sigurni voli li nas danas ili ne, kakvog je raspoloženja i što želi. Često je da partneri nikada ne znaju kakvog će raspoloženja biti drugi, nisu sigurni „na koju će nogu ustati“, odnosno sigurni su da to ne znaju, što je u biti isto. Ne razumiju što jedan od drugoga želi, ali osjećaj je da želi sve i to odmah, iako ni sam ne zna što je to „sve“.
Takvi partneri u dobrim danima se isto tako, kao kad se ne razumiju, razumiju u potpunosti, stope se i nitko ne razumije koliko se oni vole i koliko je njihova ljubav velike, sve do trenutka kad se više ne razumiju... onda nitko ne zna koliko se se oni mrze i koliko su ljuti i kao da nikad nije postojalo ono dobro od prije neki sat, dan, rijetko duže.
Da ovo nije rijetkost, pokazuje i izreka „tko se tuče, taj se voli“, ali i njezin nastavak – „takva ljubav ne postoji“. Postoji, ali nije zdrava ni zrela te nije u funkciji razvoja, nego stagnacije i nazadovanja.
Osobama s ovakvim partnerskim obrascima nedostaje cjelovitost objekta. Cjelovitost objekta je sposobnost da doživljavamo, prihvaćamo i budemo svjesni pozitivnih i negativnih strana onoga što volimo i želimo. „Nijedna osoba ne može zadovoljiti sve naše potrebe niti ih zadovoljiti uvjek.“ Sve ima svoje dobre i loše strane – istovremeno nas može i zadovoljiti i frustrirati. Cjelovitost objekta uključuje i sposobnost da prihvatimo sebe kao cjelovito biće, sa vrlinama i manama.
Cjelovitost objekta čini osobu realističnom – sposobnom da vidi sebe, druge i svijet onakvima kakvi jesu, kao cjelinu dobrih i loših strana. Kada “odlijepimo”, postajemo nerealistični i vidimo samo dobre ili samo loše aspekte, pa nemamo odnos s osobom kao cjelinom, već s djelomičnim objektima. Osobe s razvijenom cjelovitošću objekta ostaju integrirane i pod pritiskom emocija te ne gube doživljaj pozitivnih aspekata, čak ni kada su prisutne negativne emocije.
Kao što stoji u tekstu.. riječ je o sposobnosti, ako je nemate sjetite se - Sposobnosti su mogućnosti osobe da nešto uradi ili postigne, odnosno ono što osoba može naučiti, razviiti i primjeniti u različitim situacijama.
