Kabinet za brak i odnose

Call Website Contact the practice

Kabinet za brak i odnose Contact information, map and directions, contact form, opening hours, services, ratings, photos, videos and announcements from Kabinet za brak i odnose, Psychotherapist, Strossmayerov trg 7, Zagreb.

„Napravit ću to kad me više ne bude strah.“Rečenica je zvučala logično jer tko ne bi želio najprije biti siguran, a tek ...
14/10/2026

„Napravit ću to kad me više ne bude strah.“
Rečenica je zvučala logično jer tko ne bi želio najprije biti siguran, a tek onda učiniti potreban korak?

Pitala sam ga:
„A što ako strah ne nestane prije odluke?“
Zašutio je.

Mjesecima je odgađao razgovor za koji je da ga mora voditi.
Ne zato što nije znao što želi reći.
Nego zato što je čekao trenutak u kojem će se osjećati potpuno spremno.

Ali takav trenutak nije dolazio.
Strah često ne nestane prije nego što nešto učinimo.
Ponekad se smanji tek nakon što napravimo ono što nam je važno.

Zato na terapiji nismo pokušavali pronaći način da uklonimo svaki osjećaj nelagode.

Pitali smo nešto drugo:
„Što vam je dovoljno važno da to učinite iako osjećate strah?“

Odgovor nije bio hrabrost.
Bio je odnos koji nije želio izgubiti.
Bio je iskren razgovor koji je predugo odgađao.
Bio je način na koji je želio živjeti.

Ne moramo prvo prestati osjećati strah da bismo napravili ono što nam je važno.

IZ TERAPIJSKE STOLICE | Kad stalno tražimo potvrdu„Mislite li da sam dobro postupila?“Pitanje se ponavljalo nekoliko p**...
07/10/2026

IZ TERAPIJSKE STOLICE | Kad stalno tražimo potvrdu

„Mislite li da sam dobro postupila?“
Pitanje se ponavljalo nekoliko p**a tijekom razgovora.

Je li trebala to reći?
Je li pretjerala?
Je li trebala šutjeti?
Što bih ja napravila na njezinu mjestu?

U jednom trenutku pitala sam je:
„A što vi mislite o svojoj odluci?“

Zašutjela je.

Nije problem bio samo u toj jednoj situaciji.
Godinama je navikavala provjeravati sebe kroz reakcije drugih.

Ako su drugi odobravali, bila je mirna.
Ako nisu, odmah bi počela sumnjati u vlastitu procjenu.

Tražiti mišljenje nije problem.
Problem nastaje kada više ne možemo donijeti odluku bez tuđe potvrde.
Tada polako prestajemo slušati vlastitu savjest i sve češće tražimo nekoga tko će nam reći što je ispravno.

Na terapiji nismo tražile odgovor na pitanje je li njezina odluka bila savršena.

Pokušavale smo doći do drugog pitanja:
„Je li ovo u skladu s osobom kakva želim biti?“

Ne možemo uvijek znati jesmo li izabrali najbolje.
Ali možemo učiti preuzeti odgovornost za ono što biramo.

Što je moje životno poslanje? Pomoći ljudima u izgradnji kvalitetnih i ispunjenih odnosa kroz stručno savjetovanje i edu...
30/09/2026

Što je moje životno poslanje?

Pomoći ljudima u izgradnji kvalitetnih i ispunjenih odnosa kroz stručno savjetovanje i edukaciju. 💜

Praznina u odnosu ne nastane uvijek zato što je ljubavi nestalo. Ponekad nastane zato što smo predugo prešućivali ono št...
23/09/2026

Praznina u odnosu ne nastane uvijek zato što je ljubavi nestalo. Ponekad nastane zato što smo predugo prešućivali ono što osjećamo, izbjegavali razgovore koji su nam bili važni i birali mir pod svaku cijenu.

S vremenom se čovjek navikne ne pitati, ne tražiti, ne pokazivati. Izvana sve može izgledati mirno, a iznutra se polako gubi osjećaj bliskosti.

Bliskost traži susret – i onda kada je neugodan. Traži iskrenost, znatiželju za drugoga i spremnost da ponovno pitamo: Kako si ti zapravo? Kako smo mi?

„Ne znam više donosim li odluke zato što ih želim ili zato što želim izbjeći njegovu reakciju.“Rekla je to gotovo usput,...
09/09/2026

„Ne znam više donosim li odluke zato što ih želim ili zato što želim izbjeći njegovu reakciju.“

Rekla je to gotovo usput, dok je govorila o jednoj sasvim običnoj odluci. Nije bila riječ o nečemu velikom. Trebala je samo reći što želi. Ali prije nego što je išta odlučila, već je u glavi prolazila njegovu moguću reakciju. Hoće li se naljutiti? Hoće li se povući? Hoće li joj prigovoriti da je sebična? Hoće li ostatak dana biti hladan? S vremenom je postala vrlo dobra u predviđanju. Birala je trenutak, riječi, ton. Ponekad bi odustala i prije razgovora. Govorila je sebi da joj to ionako nije toliko važno.

Tek je na terapiji primijetila koliko se njezinih „odluka“ zapravo donosilo oko tuđeg raspoloženja. Nije smatrala da joj partner nešto izravno zabranjuje. Upravo je zato dugo teško prepoznavala što se događa. Sloboda može nestajati i bez zabrana. Dovoljno je da posljedice vlastitog izbora postanu emocionalno toliko skupe da je jednostavnije prilagoditi se.

Najviše ju je zbunilo pitanje: „A što biste izabrali kada biste znali da se nitko zbog toga neće naljutiti?“ Dugo nije znala odgovor.

Tek u tišini može se vidjeti koliko je prostora ostalo za vlastitu volju.

Klijent je govorio samo o sebi. Kako se osjeća. Koliko ga simptomi iscrpljuju. Kako mu je svaki dan borba.Nakon nekoliko...
02/09/2026

Klijent je govorio samo o sebi. Kako se osjeća. Koliko ga simptomi iscrpljuju. Kako mu je svaki dan borba.

Nakon nekoliko minuta pitala sam ga jedno pitanje: “A kome ste ovaj tjedan bili potrebni?”

Zašutio je.

To je promijenilo cijeli razgovor. Od simptoma smo došli do djece. Do prijatelja. Do poziva koje je primio. Do odgovornosti koje i dalje živi, iako mu je teško.

Nekoliko tjedana kasnije rekao mi je: “Problemi nisu nestali. Ali više nisu jedino što vidim.”

Ponekad se ozdravljenje ne dogodi zato što je patnja manja, nego zato što ponovno otkrijemo da život nije usmjeren samo na nas.

Na kraju jednog susreta klijent me pogledao i pitao:„Znači... nisam nenormalan?"Bio je uvjeren da ga njegove misli i tje...
26/08/2026

Na kraju jednog susreta klijent me pogledao i pitao:
„Znači... nisam nenormalan?"

Bio je uvjeren da ga njegove misli i tjelesne reakcije određuju kao osobu.
Ali tijekom razgovora postalo je jasno nešto važno.

Pitala sam ga:
„Što zapravo želite?"

Odgovorio je:
„Volim svoju suprugu. Želim ostati vjeran svojim vrijednostima."

I upravo je tu bio odgovor.

Ne možemo uvijek birati koje će nam se misli ili osjećaji pojaviti.

Ali možemo birati kako ćemo na njih odgovoriti.

„Cijeli dan provjeravam kako dišem. Kako mi srce radi. Jesam li dobro.”Što se više promatrao, to mu je bilo teže.U logot...
19/08/2026

„Cijeli dan provjeravam kako dišem. Kako mi srce radi. Jesam li dobro.”
Što se više promatrao, to mu je bilo teže.

U logoterapiji to zovemo hiperrefleksijom - trenutkom kada se čovjek toliko usmjeri na sebe da izgubi iz vida sve što ga inače nosi kroz dan.

Na susretima nismo pokušavali ukloniti simptom. Pokušavali smo vratiti pogled prema životu izvan njega.

Prema ljudima koji mu znače. Prema poslu koji ga ispunjava. Prema vrijednostima koje ga drže uspravnim.

Tek tada se počeo vraćati sebi.

Zato možemo reći da smisao ne pronalazimo u neprestanom nadziranju vlastitih reakcija, nego u usmjerenosti prema nečemu većem od nas.

Sjeo je preko p**a mene i nekoliko trenutaka šutio."Oprostite... ne znam odakle početi."Naslonio se na stolac, pogledao ...
12/08/2026

Sjeo je preko p**a mene i nekoliko trenutaka šutio.
"Oprostite... ne znam odakle početi."
Naslonio se na stolac, pogledao u pod i kratko se nasmiješio, više iz nelagode nego iz vedrine.

Odgovorila sam mu:
"Ne morate krenuti od početka. Krenite od onoga što vam je danas najlakše izgovoriti."

Nekoliko trenutaka ponovno je šutio.
A onda nije počeo govoriti o problemu zbog kojeg je došao.

Govorio je o običnom utorku. O jutarnjoj kavi. O tome kako ga je supruga tog dana pitala je li dobro, a on joj je odgovorio da jest, iako nije bio.

U toj naizgled nevažnoj priči nalazila se sva težina koju je mjesecima nosio.
Često mislimo da moramo pronaći prave riječi kako bismo nekome ispričali svoju bol. Zapravo, mnogo je važnije pronaći mjesto na kojem ne moramo paziti hoćemo li biti pogrešno shvaćeni.

Tek tada riječi same pronađu put.

Klijent je prvih dvadeset minuta govorio o bolovima u leđima. O liječnicima. O pretragama. O kralježnici. Ali nije zbog ...
04/08/2026

Klijent je prvih dvadeset minuta govorio o bolovima u leđima. O liječnicima.
O pretragama. O kralježnici.
Ali nije zbog toga došao na terapiju.

Ljudi rijetko dolaze ravno do svoje boli.

Do nje prilaze polako. Zaobilaze je pričama, simptomima, tuđim pogreškama ili nevažnim detaljima. Ne zato što žele sakriti istinu.
Nego zato što se od nje štite onoliko koliko u tom trenutku mogu.

Zadatak terapeuta nije presjeći taj put. Zadatak terapeuta je imati dovoljno strpljenja da osoba sama dođe do mjesta s kojeg će biti spremna pogledati svoju istinu.

Iza mnogih zaobilaznih puteva ne krije se otpor. Krije se strah.

Address

Strossmayerov Trg 7
Zagreb
10000

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Kabinet za brak i odnose posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Kabinet za brak i odnose:

Shortcuts

Share