Kabinet za brak i odnose

Kabinet za brak i odnose Contact information, map and directions, contact form, opening hours, services, ratings, photos, videos and announcements from Kabinet za brak i odnose, Psychotherapist, Strossmayerov trg 7, Zagreb.

Sjeo je preko p**a mene i nekoliko trenutaka šutio."Oprostite... ne znam odakle početi."Naslonio se na stolac, pogledao ...
12/08/2026

Sjeo je preko p**a mene i nekoliko trenutaka šutio.
"Oprostite... ne znam odakle početi."
Naslonio se na stolac, pogledao u pod i kratko se nasmiješio, više iz nelagode nego iz vedrine.

Odgovorila sam mu:
"Ne morate krenuti od početka. Krenite od onoga što vam je danas najlakše izgovoriti."

Nekoliko trenutaka ponovno je šutio.
A onda nije počeo govoriti o problemu zbog kojeg je došao.

Govorio je o običnom utorku. O jutarnjoj kavi. O tome kako ga je supruga tog dana pitala je li dobro, a on joj je odgovorio da jest, iako nije bio.

U toj naizgled nevažnoj priči nalazila se sva težina koju je mjesecima nosio.
Često mislimo da moramo pronaći prave riječi kako bismo nekome ispričali svoju bol. Zapravo, mnogo je važnije pronaći mjesto na kojem ne moramo paziti hoćemo li biti pogrešno shvaćeni.

Tek tada riječi same pronađu put.

Klijent je prvih dvadeset minuta govorio o bolovima u leđima. O liječnicima. O pretragama. O kralježnici. Ali nije zbog ...
04/08/2026

Klijent je prvih dvadeset minuta govorio o bolovima u leđima. O liječnicima.
O pretragama. O kralježnici.
Ali nije zbog toga došao na terapiju.

Ljudi rijetko dolaze ravno do svoje boli.

Do nje prilaze polako. Zaobilaze je pričama, simptomima, tuđim pogreškama ili nevažnim detaljima. Ne zato što žele sakriti istinu.
Nego zato što se od nje štite onoliko koliko u tom trenutku mogu.

Zadatak terapeuta nije presjeći taj put. Zadatak terapeuta je imati dovoljno strpljenja da osoba sama dođe do mjesta s kojeg će biti spremna pogledati svoju istinu.

Iza mnogih zaobilaznih puteva ne krije se otpor. Krije se strah.

Postoji neobičan paradoks ljudskog srca.Godinama čezneš za bliskošću. Maštaš o osobi koja će te prihvatiti, zagrliti, bi...
29/07/2026

Postoji neobičan paradoks ljudskog srca.

Godinama čezneš za bliskošću. Maštaš o osobi koja će te prihvatiti, zagrliti, biti uz tebe. Govoriš sebi da bi sve bilo lakše kada bi te netko istinski volio.

A onda se to dogodi.

Netko te izabere. Ostane. Pokazuje nježnost. Traži tvoje društvo. Brine za tebe.
I umjesto olakšanja, u tebi se počne javljati nelagoda.

Počinješ sumnjati. Tražiti skrivene motive. Pitaš se koliko će to trajati. Nesvjesno testiraš drugu osobu. Povučeš se baš onda kada ti se približi. Kao da ti nešto u tebi šapće da takva ljubav ne može biti stvarna.

Možda ovo zvuči čudno, ali ponekad možeš voljeti osobu čija ti blizina postaje teška. U srcu osjećaš toplinu kada misliš na svog supružnika. Stalo ti je. Brineš. Želiš mu dobro. A opet, kada provedete više vremena zajedno, u tebi se pojavi napetost, umor ili osjećaj da se ne možeš opustiti.

Ljubav nije uvijek jednostavna ni laka. Može ti biti stalo do nekoga, a da se uz njega ne osjećaš viđeno. Možeš voljeti osobu koja te ne zna slušati. Možeš osjećati naklonost prema nekome tko želi da budeš sretan/sretna, ali samo pod njegovim uvjetima. Govori ti što bi trebao/la misliti, osjećati ili napraviti. Ili je toliko obuzet vlastitim brigama da, čim počneš govoriti o sebi, razgovor brzo vrati na sebe.

I tada se dogodi nešto zbunjujuće: ljubav postoji, ali je teško primiti je.

Ne zato što je uopće nema, nego zato što ne dolazi u obliku koji tvoje srce može prepoznati kao sigurnost, poštovanje i mir.

Neki ljudi nisu gladni ljubavi.
Gladni su osjećaja da ih ljubav neće progutati, prepraviti ili utišati.

Primiti ljubav traži hrabrost. Ali jednako tako traži odnos u kojem smiješ biti stvarno čut/a, a ne samo voljen/a na nečiji način.

Možda najveća promjena u braku ne nastane onda kada naučiš bolje voljeti.

Možda nastane onda kada oboje počnete učiti kako ljubav dati tako da je druga osoba zaista može primiti.

Postoji trenutak u mnogim brakovima koji se gotovo ne primijeti. Izvana izgleda kao običan razgovor, ali iznutra se doga...
22/07/2026

Postoji trenutak u mnogim brakovima koji se gotovo ne primijeti. Izvana izgleda kao običan razgovor, ali iznutra se događa nešto važno.

Dok druga osoba govori, više ne pripremaš svoj odgovor.

Ne tražiš rupu u njezinoj priči. Ne slažeš obranu. Ne preslaguješ dokaze koji će potvrditi da si u pravu.

Samo slušaš.
Zvuči jednostavno, ali nije.
Jer većina bračnih rasprava ne propadne zbog različitih mišljenja. Propadne zato što dvoje ljudi istovremeno pokušava biti shvaćeno, a nitko ne pokušava razumjeti.

Ponekad tvoj muž ne traži rješenje. Ponekad tvoja žena ne traži savjet. Ne traže ni presudu ni analizu. Traže da ih netko na trenutak posjeti u njihovom svijetu i bace pogled na sve iz njihovog ugla..

Ne moraš se složiti sa svime što čuješ.
Ali možeš zastati prije nego odgovoriš.
Možeš pitati: "Kako ti je to bilo?" umjesto "Zašto si to napravio/la?"
Možeš pokušati osjetiti teret koji druga osoba nosi, čak i kada ga ne nosiš ti.

Zanimljivo je da se mnogi sukobi počnu smanjivati upravo onda kada nitko više ne pokušava pobijediti. Ne zato što su problemi nestali, nego zato što se ljudi više ne osjećaju kao protivnici.

Brak nije natjecanje u kojem netko na kraju dobije medalju za najbolji argument.

Brak je mjesto gdje dvoje ljudi uči gledati istu situaciju kroz dva različita para očiju.

A to je ponekad mnogo teže od pobjede.
I mnogo vrijednije.

Nisu svi lomovi glasni.Ponekad se ne dogodi ništa spektakularno. Nema velikog skandala, nema odlaska, nema dramatičnih s...
15/07/2026

Nisu svi lomovi glasni.

Ponekad se ne dogodi ništa spektakularno. Nema velikog skandala, nema odlaska, nema dramatičnih scena. Samo jednog dana shvatiš da više ne gledaš svijet istim očima.

Možda ste izgubili dijete koje ste očekivali. Možda je propao posao u koji ste uložili godine. Možda je bolest ušla u vašu kuću bez pitanja. Možda je netko iznevjerio vaše povjerenje. Možda ste se jednostavno umorili od toga da stvari ne ispadaju onako kako ste vjerovali da hoće.

Nakon velikog razočaranja ne izgubiš samo ono što se dogodilo. Izgubiš i dio slike budućnosti koju si nosio u sebi.

Zato je teško.
Ne zato što je život postao loš. Nego zato što više ne znaš kako mu ponovno otvoriti vrata.

U takvim razdobljima supružnici često krenu različitim putevima. Jedan želi pričati. Drugi šuti. Jedan traži odgovore. Drugi pokušava preživjeti dan. Jedan se nada. Drugi više nema snage za nadu.

I upravo tada brak dobiva jednu novu zadaću.
Ne riješiti problem.
Ne objasniti zašto se nešto dogodilo.
Nego ostati.

Ostati za stolom kada nemate što reći. Ostati u istoj prostoriji kada vam je teško gledati vlastitu tugu u očima onoga drugoga. Ostati blizu čak i kada se oboje osjećate izgubljeno.

Nakon velikih životnih udaraca povjerenje se rijetko vraća odjednom. Ono se vraća kroz sitnice. Kroz jutarnju kavu. Kroz šetnju. Kroz rečenicu: „Ne znam što dalje, ali nisam otišao.“

Možda ponovno vjerovati životu ne znači vjerovati da se loše stvari više neće dogoditi.

Možda znači vjerovati da te ni one neće slomiti dok imate jedno drugo.

I ponekad je upravo to dovoljno za novi početak.

Zašto neki ljudi nikada ne traže oprost, čak ni kada znaju da su pogriješili?Postoje ljudi kojima nije problem priznati ...
08/07/2026

Zašto neki ljudi nikada ne traže oprost, čak ni kada znaju da su pogriješili?

Postoje ljudi kojima nije problem priznati da su pogriješili. I postoje oni koji će prije mjesecima šutjeti, promijeniti temu, opravdavati se ili se udaljiti nego izgovoriti dvije jednostavne riječi: "Oprosti mi."

Na prvi pogled može se činiti da je riječ o ponosu. Međutim, mnogo češće iza toga stoji nešto drugo.

Za neke ljude priznati pogrešku znači suočiti se sa slikom o sebi koju godinama pokušavaju održati. Ako su cijeli život morali biti jaki, besprijekorni, odgovorni ili "oni koji sve drže pod kontrolom", svaka pogreška postaje prijetnja njihovom identitetu.

Isprika tada nije samo priznanje pogreške. Ona postaje priznanje vlastite ranjivosti.

U braku se to posebno vidi. Nakon svađe možda oboje znate što se dogodilo. Možda čak i osoba koja je povrijedila drugoga duboko u sebi zna da nije bila u pravu. Ali umjesto približavanja nastupa udaljavanje. Umjesto iskrenosti dolazi obrana.

Umjesto isprike pojavljuju se objašnjenja.

Neki ljudi vjeruju da će izgubiti dostojanstvo ako priznaju da su pogriješili. Istina je upravo suprotna. Dostojanstvo ne nestaje kada priznaš pogrešku. Ono raste kada preuzmeš odgovornost za nju.

Brak ne traži savršene ljude. Traži ljude koji imaju hrabrosti pogledati vlastite propuste. Ponekad jedna iskrena isprika učini više za odnos nego deset pokušaja dokazivanja tko je bio u pravu.

Možda je zato jedno od najvažnijih pitanja u braku: želiš li sačuvati svoj ego ili svoj odnos? Tek kada prestaneš štititi sliku o sebi, postaješ sposoban istinski štititi ljubav.

Brak nije samo odluka da ćeš nekoga voljeti dok je lako, lijepo i dok se sve odvija onako kako si zamišljala. Brak je ob...
01/07/2026

Brak nije samo odluka da ćeš nekoga voljeti dok je lako, lijepo i dok se sve odvija onako kako si zamišljala. Brak je obećanje. Obećanje dano pred Bogom, pred drugom osobom i pred vlastitom savješću. Obećanje da ljubav nećeš svesti samo na osjećaj, nego da ćeš je birati i onda kada dođu dani u kojima nije jednostavno.

U sakramentu braka ne obećavaš savršen život. Ne obećavaš da nikada neće biti nesporazuma, umora, šutnji, razlika i povrijeđenosti. Obećavaš nešto dublje: da ćeš ostati, tražiti put, vraćati se razgovoru, oprostu, strpljenju i ljubavi koja se ne dokazuje samo riječima, nego svakodnevnim izborima.

Kada izgovoriš “u dobru i zlu”, te riječi tek s vremenom pokažu svoju težinu. U dobru je lako biti nježan. U zlu se vidi što znači pripadati jedno drugome. Tada ljubav prestaje biti samo romantična slika i postaje odluka. Tada brak prestaje biti samo zajednički život i postaje put na kojem se oboje učite poniznosti, strpljenju i vjernosti.

Prihvatiti muža takvog kakav jest ne znači prestati rasti zajedno. Ne znači šutjeti na ono što boli, niti pristajati na nepoštovanje. To znači gledati ga kao čovjeka kojem si se jednom obećala. Kao osobu koja ima svoje slabosti, rane, strahove i nespretne načine ljubavi. Znači moliti za njega, a ne samo očekivati da se promijeni.

Sakrament braka podsjeća nas da muž i žena nisu sami u svom savezu. Bog je pozvan u njihovu ljubav, u njihove razgovore, u njihove tišine, u njihove početke ispočetka. Milost sakramenta ne uklanja sve teškoće, ali daje snagu da ih ne nosite sami.

Zato obećanje u braku nije lanac. Ono je sveto sidro. Podsjetnik da osoba pred tobom nije potrošna. Da se odnos ne odbacuje čim postane zahtjevan. Da ljubav ponekad znači zastati, udahnuti, oprostiti, razgovarati i ponovno izabrati onoga kome si jednom rekla: ostajem.

Prihvati ga takvog kakav jest.Ne zato što je savršen. Ne zato što nikada neće pogriješiti. Ne zato što uvijek zna reći p...
24/06/2026

Prihvati ga takvog kakav jest.

Ne zato što je savršen. Ne zato što nikada neće pogriješiti. Ne zato što uvijek zna reći pravu stvar, pokazati emociju na pravi način ili biti onakav kakvog si možda zamišljala. Prihvati ga zato što ljubav ne počinje onda kada druga osoba postane potpuno po našoj mjeri, nego onda kada naučimo vidjeti čovjeka ispred sebe stvarno, a ne kroz sliku koju smo sami stvorili.

Neki ljudi ne donose velike geste, bukete, iznenađenja i riječi koje zvuče kao iz filma. Neki ljudi vole tiše. Vole kroz brigu, kroz prisutnost, kroz odgovornost, kroz ono “jesi stigla?”, “jesi jela?”, “odmori malo”, “riješit ćemo”. Možda ne zna uvijek izreći ono što osjeća, ali to ne znači da ne osjeća duboko.

Ponekad se najviše razočaramo ne zato što nas netko ne voli, nego zato što nas ne voli na način koji smo mi zamislile. Očekujemo određene riječi, određene reakcije, određeni oblik nježnosti. A onda ne vidimo ono što već postoji: strpljenje, vjernost, trud, zaštitu, tiho ostajanje uz nas i onda kada nismo lake.

Prihvaćanje ne znači pristajanje na hladnoću, nepoštovanje ili odnos u kojem nestaješ. Prihvaćanje znači razlikovati ono što je stvarni problem od onoga što je samo razlika u karakteru. Znači prestati kažnjavati drugu osobu zato što nije ista kao mi. Znači prestati tražiti dokaz ljubavi samo u obliku koji nama najviše odgovara.

Možda je upravo taj čovjek, sa svim svojim nespretnostima, šutnjama i drugačijim načinom pokazivanja ljubavi, netko tko ti daje više sigurnosti nego što na prvi pogled vidiš. Možda ne leti visoko, ali ostaje. Možda ne govori puno, ali čini. Možda ne zna uvijek biti romantičan, ali zna biti oslonac.

Zato ga pogledaj malo nježnije. Ne kroz ono što mu nedostaje, nego kroz ono što već daje. Ne kroz usporedbu s drugima, nego kroz stvarnost vašeg odnosa. Jer kada prestaneš tražiti savršenog muškarca, možda ćeš lakše zavoljeti stvarnog čovjeka koji je već pred tobom.

Partner ti govori “volim te”, ali duboko u sebi osjećaš da nešto nedostaje. Ne možeš objasniti što točno, ali nemaš osje...
17/06/2026

Partner ti govori “volim te”, ali duboko u sebi osjećaš da nešto nedostaje. Ne možeš objasniti što točno, ali nemaš osjećaj da te stvarno vidi. Ne znaš što mu se zapravo sviđa kod tebe. Je li to tvoja osobnost, način na koji razmišljaš, tvoj humor, energija, pogled, sitnice po kojima si posebna/poseban? Ili ste jednostavno ostali zajedno jer vam je tako lakše?

Prava ljubav ne ostaje samo na riječima. Ona poznaje osobu kraj sebe. Primjećuje male detalje, pamti način na koji se smiješ, zna što te raduje, što te boli i zbog čega se povlačiš u tišinu. Kada netko istinski voli, osjećaš da si viđen/a, a ne samo prisutan/na u nečijem životu.

Ponekad ljudi ostanu u braku iz komoditeta. Zbog djece, financijske sigurnosti, navike, straha od samoće ili života koji su zajedno izgradili. I izvana sve može izgledati stabilno, ali između dvoje ljudi polako nestane stvarne povezanosti.

Zato je važno postaviti sebi teško pitanje:
Kad bi nestali svi razlozi zbog kojih “morate” ostati zajedno – što bi ostalo između vas?

Bi li ostala bliskost? Razgovor? Privlačnost? Želja da budete jedno uz drugo? Ili samo tišina i osjećaj da ste se davno prestali stvarno poznavati?

Brak ne održavaju samo zajedničke obaveze. Održava ga osjećaj da si voljen/a zbog onoga što jesi.

Zašto neki ljudi pobjegnu upravo onda kada odnos postane ozbiljan?Možda zato što ozbiljan odnos traži nešto od čega mnog...
10/06/2026

Zašto neki ljudi pobjegnu upravo onda kada odnos postane ozbiljan?

Možda zato što ozbiljan odnos traži nešto od čega mnogi cijeli život bježe – susret sa samim sobom.

U braku i bliskim odnosima ne suočavaš se samo s drugom osobom. Suočavaš se i sa svojom prazninom, nesigurnostima, strahovima i mislima koje pokušavaš utišati kroz svakodnevicu, posao, aktivnosti i stalnu zauzetost. Zato neki ljudi ostaju na površini odnosa. Dok je sve lako i zadržava se na površini, osjećaju se sigurno. No kada dođu ozbiljni razgovori, nesuglasice ili trenuci stvarne emocionalne bliskosti, počinju se povlačiti.

Možda si i sam/a primijetio/la koliko je teško ostati prisutan u odnosu kada emocije postanu intenzivne. Tada često reagiraš iz straha, iz starih rana i iskustava, a ne iz onoga što se stvarno događa ovdje i sada. I upravo tada mnogi počnu bježati – u šutnju, distancu, posao, pogled bježi na ekran ili emocionalno povlačenje.

No odnos se ne može graditi bez prisutnosti.

Kada u braku naučiš zastati, osvijestiti ono što osjećaš i ne reagirati impulzivno na svaku emociju ili misao, tada nastaje prostor za promjenu. Tada više ne gledaš partnera kroz stare povrede i očekivanja, nego kroz stvarni trenutak u kojem se nalazite.

Nesuglasice same po sebi ne uništavaju brak. Problem nastaje kada dvoje ljudi prestanu biti emocionalno prisutni jedno za drugo.

Ozbiljan odnos ne traži savršenstvo. Traži hrabrost da ostaneš prisutan i onda kada bi najradije pobjegao/la.

Address

Strossmayerov Trg 7
Zagreb
10000

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Kabinet za brak i odnose posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Kabinet za brak i odnose:

Shortcuts

Share