14/10/2026
„Napravit ću to kad me više ne bude strah.“
Rečenica je zvučala logično jer tko ne bi želio najprije biti siguran, a tek onda učiniti potreban korak?
Pitala sam ga:
„A što ako strah ne nestane prije odluke?“
Zašutio je.
Mjesecima je odgađao razgovor za koji je da ga mora voditi.
Ne zato što nije znao što želi reći.
Nego zato što je čekao trenutak u kojem će se osjećati potpuno spremno.
Ali takav trenutak nije dolazio.
Strah često ne nestane prije nego što nešto učinimo.
Ponekad se smanji tek nakon što napravimo ono što nam je važno.
Zato na terapiji nismo pokušavali pronaći način da uklonimo svaki osjećaj nelagode.
Pitali smo nešto drugo:
„Što vam je dovoljno važno da to učinite iako osjećate strah?“
Odgovor nije bio hrabrost.
Bio je odnos koji nije želio izgubiti.
Bio je iskren razgovor koji je predugo odgađao.
Bio je način na koji je želio živjeti.
Ne moramo prvo prestati osjećati strah da bismo napravili ono što nam je važno.