Ilumina savjetovanje

07/10/2026

30/09/2026

PRIČE MOG ŽIVOTA – „CIGLA BUMERANG“ radionica u Domu za starije osobe, Trešnjevka

Provela sam još jedno predivno rujansko prijepodne na radionici s korisnicima Doma. Razgovarali smo o temi koja nas sve dotiče u svakodnevnom životu, a posebno kada usporimo i imamo više vremena za razmišljanje: o ljutnji, zamjeranju i porivu da nekome „vratimo milo za drago“.

Često u sebi danima vrtimo stare sukobe, nepravde i razmišljamo što smo trebali reći ili učiniti. No, tko na kraju izvuče deblji kraj i izgubi mir? Onaj na koga se ljutimo ili mi koji tu ljutnju nosimo u sebi?


INSPIRATIVNA PRIČA: „CIGLA BUMERANG“
Bio jednom jedan čovjek koji je hodao svijetom s ciglom u ruci. Odlučio je da će svakoga tko ga pobjesni udariti ciglom. Kada bi bacio ciglu, morao bi ići po nju, pa je odlučio poboljšati svoju metodu. Prvo ju je zavezao na uže, no uže se stalno petljalo. Tada se dosjetio „izvrsne“ ideje, zavezao je ciglu na oprugu! Pomislio je kako je sada može baciti koliko god p**a želi i ona će se sama vratiti.
No, čim je izašao na ulicu i bacio ciglu, promašio je cilj, a opruga se rastegnula i vratila ciglu ravno njemu u glavu! Pokušao je drugi put, pa treći... Svaki put kad bi bacio ciglu, iz krivog kuta, u pogrešno vrijeme ili u želji da se zaštiti, cigla bi se vratila i udarila njega.
Na kraju priče, nikada nikoga nije pogodio. Jedini tko je na glavi imao goleme kvrge i pretrpio svu bol bio je, on sam.


Zajedno smo na radionici raščlanili simboliku ove priče:
- Cigla predstavlja naš bijes i zamjeranje: Kada u sebi nosimo staru uvredu ili ogorčenost, mi zapravo hodamo svijetom s teškom ciglom u ruci. Ta nas cigla umara, a zbog te zauzete ruke ne možemo prihvatiti ni zagrliti ništa novo.
- Opruga stvara začarani krug: Kada napadamo druge riječima, prigovaranjem ili gorčinom, mislimo da šaljemo strelicu prema van. No ta se energija uvijek vraća nama kroz nemir, povišen tlak i gubitak unutarnjeg mira.
- Kvrga na glavi je naša vlastita bol: Onaj tko nas je povrijedio često ode svojim putem, a nama ostane kvrga, neprospavane noći i nemir u srcu dok vrtimo stare priče.

Čovjek iz priče stalno je usavršavao uže, oprugu i domet cigle... ali mu jedna stvar uopće nije pala na pamet: da jednostavno ispusti ciglu iz ruke!

Logoterapija nas uči da u svakom trenutku imamo slobodu izbora. Najveća pobjeda našeg duha nije u tome da „očitamo lekciju“ ili pogodimo onoga tko nas je povrijedio, nego u tome da imamo mudrosti i snage otvoriti šaku i pustiti ciglu da padne na zemlju. Tek tada su nam ruke slobodne za mir, topli stisak ruke i ljubav.

Koje biste vi "cigle" danas mogli jednostavno ispustiti iz ruku kako bi vam srce bilo lakše?

31/07/2026

INSPIRACIJA

Ti biraš: možeš posvetiti život vlastitoj izvrsnosti ili pomoći drugima da dosegnu svoju. Na tom putu ljudi se međusobno privlače i utječu jedni na druge. Neki vode, a neki slijede. Kada se sretnu dvije takve osobe, ključni faktor postaje snaga odluke i predanost njezinom ostvarenju. Onaj tko svjesno i odlučno kroči putem izvrsnosti često će, svojim stavom, vizijom i upornošću, utjecati na drugu osobu. Ne prisilno, već prirodno, vlastitim primjerom.
Tea Bašić, Daj da ti nacrtam


Kada odlučiš dati najbolje od sebe i cijelim srcem kreneš tim putem, dogodi se nešto čudesno: ne moraš nikoga nagovarati i ne moraš nikoga gurati.

Ljude prirodno privlači netko tko iskreno voli to što radi i zna kamo ide. Tvoj trud, tvoja energija i tvoja dobra volja postaju podrška drugima da i oni odvažno krenu naprijed.

U životu neki od nas vode, a neki prate, ali najljepši su susreti u kojima jedni od drugih učimo. Kada ti hrabro živiš svoju priču, ti ne dominiraš, već jednostavno pališ svjetlo nekome tko još traži svoj put.

Ponekad je najveći dar koji možeš dati drugima baš to: da im na vlastitom primjeru pokažeš da je moguće.


logoterapija #

23/07/2026

LJUBAV

„Ništa što od drugih ucjenom iskamčim
Ne stišava moju glad za ljubavlju,
Nego ono što drugima besplatno dajem,
To me nasićuje.“, Elisabeth Lukas


Koliko p**a uhvatimo sebe kako od partnera, prijatelja ili bližnjih očekujemo da ispune našu prazninu?
U današnjem svijetu često nas uče da je ljubav razmjena: „Ja tebi, ti meni.“ Mjerimo pažnju, brojimo tko je prvi poslao poruku, očekujemo da drugi pročitaju naše misli i namire naše emotivne potrebe. A kada to ne dobijemo, rađaju se nezadovoljstvo, ucjene i prigovori.
No, Viktor Frankl i Elisabeth Lukas, kroz logoterapiju, podsjećaju na jednu oslobađajuću istinu: Ljubav nije u tome što uzimamo, nego u onome što u odnos unosimo.

Ljubav je, u svojoj najdubljoj suštini, sposobnost da u drugome vidimo njegove jedinstvene potencijale i mogućnosti, i da mu budemo podrška na tom putu. Kada volimo besplatno, bez uvjeta i očekivanja uzvraćanja, mi zapravo obogaćujemo vlastite živote.
Ispunjenje ne dolazi iz onoga što smo „izvukli“ iz drugoga, nego iz same sposobnosti da volimo.


Umjesto pitanja: „Što danas mogu dobiti od ovog odnosa?“, pokušajmo se pitati: „Što danas, bez ikakvih uvjeta, mogu darovati osobi pored sebe?“
Bilo da je to osmijeh, strpljivo slušanje, stisak ruke ili riječ podrške, darujte to besplatno. Vidjet ćete kako se osjećaj unutarnje praznine polako pretvara u osjećaj duboke ispunjenosti.

07/07/2026

PRIČE MOG ŽIVOTA – „TRGOVAC I STARI TKALAC“ radionica u Domu za starije osobe, Trešnjevka

Provela sam jedno predivno prijepodne na radionici s korisnicima Doma. Razgovarali smo o temi koja u današnjem, ubrzanom svijetu pogađa mnoge, a u starijoj dobi zna boljeti najviše, osjećaju beskorisnosti.
Živimo u društvu koje nas često uvjerava da vrijedimo samo dok smo brzi, produktivni i dok možemo puno raditi. No, što se dogodi kada usporimo? Prestaje li tada naša vrijednost?


INSPIRATIVNA PRIČA: „TRGOVAC I STARI TKALAC“
U jednoj radionici stari je tkalac, unatoč oslabjelom vidu i drhtavim rukama, i dalje stvarao tepihe. Jednog dana uđe mlad i ambiciozan trgovac, pogleda njegove najnovije radove i odmahne glavom: „Stari moj, tvoje vrijeme je prošlo. Linije ti nisu ravne, tkaš sporo. Danas strojevi rade brže, a mladi preciznije. Tvoj rad više nema istu vrijednost.“
Stari tkalac se samo blago nasmiješio i odveo ga u stražnju prostoriju. Zidovi su bili prekriveni uokvirenim komadićima tkanina i pismima ljudi. Starac rukom prijeđe preko jednog izblijedjelog platna i reče: „Vidiš li ovo? Ovo sam tkao za obitelj kojoj je kuća izgorjela u požaru, da im zimi ne bude hladno. Ti vidiš samo moju drhtavu ruku u ovom trenutku. Ali ono što ne vidiš jest da ništa od ovoga što je stvoreno nije nestalo. Moje niti su utkane u živote stotina ljudi. Moja prošlost nije izgubljena, mladiću, ona je sigurna, proživljena i nitko je ne može izbrisati. Moje ruke danas jesu slabije, ali moja tapiserija života je potpuna.“
Trgovac je zašutio. Shvatio je da se vrijednost čovjeka ne mjeri onime što može „proizvesti“ danas, već onime što je utkao u svijet kroz cijeli svoj život.


Viktor Frankl, osnivač logoterapije, često je govorio o „žitnici života“. Sve ono što smo proživjeli, krize koje smo prebrodili, ljubav koju smo dali i obitelji koje smo podigli, ništa od toga nije nestalo. To je pohranjeno u riznici vremena i nitko nam to ne može oduzeti.

Zajedno smo došli do predivnih spoznaja koje želim podijeliti i s vama:
- Vrijednost bivanja nasuprot vrijednosti činjenja: Naša vrijednost ne leži u onome što možemo „proizvesti“ danas. Vrijedimo zbog onoga što jesmo i što nosimo u srcu.
- Skriveno blago u ljudima oko nas: Često u drugima (i u sebi) gledamo samo ono što danas ide teže ili sporije. Ali ako zagrebemo ispod površine, u svakoj osobi možemo pronaći neprocjenjivu tapiseriju mudrosti i iskustva.

Ponekad je najveći dar koji možemo dati jedni drugima ovdje gdje jesmo, topla riječ, osmijeh i razumijevanje. Jer tkanje se nastavlja u svakom trenutku.

14/06/2026

Što oluja čini vašem plamenu?

„Baš kao što malu vatru oluja ugasi, a veliku vatru rasplamsa tako i slabija vjera može biti slomljena nevoljama, dok snažna vjera kroz njih postaje još jača.“

U logoterapiji vjerujemo da nevolje same po sebi ne određuju našu sudbinu. Presudan je naš stav prema njima.
Patnja i kriza mogu nas slomiti, ali mogu naš pogled i produbiti. Kada znamo zašto, puno lakše nosimo svako kako.

Strah, gubitak i nesigurnost, sve to može biti bolan izazov, ali ujedno i prilika da preispitamo i istražimo:
Što nam je doista važno?
Na čemu zapravo gradimo svoje povjerenje?
Gdje, u trenucima mraka, pronalazimo svoju stvarnu snagu?

U svakome od nas postoji plamen koji ne mora nestati pred vjetrom. Ako mu damo smisao, taj vjetar ga neće ugasiti umjesto toga, naš unutarnji plamen može postati svjetlo i toplina. Kako za nas same, tako i za sve one oko nas.


Misao za ponijeti u tjedan pred nama: Dopustite si danas trenutak tišine. Pogledajte u svoj unutarnji plamen i podsjetite se da oluje dolaze i prolaze, ali odluka o tome kako ćemo hraniti svoju vatru ostaje isključivo u našim rukama.

07/06/2026

NENASILNA KOMUNIKACIJA U DVOJE – primjer iz prakse (10. dio)

Kako ostati povezani u različitosti?
Koliko ste p**a ušli u raspravu s partnerom, djetetom ili kolegom i osjetili kako se, umjesto da riješite problem, između vas podiže nevidljivi zid? U tim trenucima često zaboravimo najvažniju istinu: u odnosima do kojih nam je stalo, pobjeda jedne strane zapravo znači gubitak za oboje. Živimo u svijetu koji nas uči borbi, ali što ako je ključ povezanosti u nečemu sasvim suprotnom?
Razlike među nama ne moraju biti prepreka. One mogu biti most. Kada se ne slažemo, to nije znak da je odnos pogrešan, već podsjetnik da je svaki čovjek jedinstven svijet za sebe.

Kako onda ostati povezan kada smo toliko različiti?
Radoznalost umjesto osude. Umjesto obrambenog „Zašto opet tako?“, pokušajmo s iskrenim: „Što ti je točno važno u tome?“
Poštovanje umjesto borbe. Razlika u mišljenju nije prijetnja našem egu, nego prilika da naučimo nešto novo o osobi preko p**a nas.
Vrijednosti kao zajednički temelj. Ispod različitih izbora i ponašanja često stoje potpuno iste ljudske potrebe: sigurnost, ljubav, sloboda, poštovanje.

Primjeri iz prakse:
Partnerski odnos:
Ona: „Za mene je važno planirati unaprijed, tako se osjećam sigurno.“
On: „Za mene je važno biti spontan, tako se osjećam slobodno.“
Umjesto da se sukobe, oni priznaju: „Oboje želimo dobro samo na različite načine.“ Tako razlika postaje mjesto susreta, a ne udaljavanja.

Odnos roditelj – dijete:
Dijete želi provoditi više vremena s prijateljima, roditelj želi da dijete radi domaće zadaće prije izlaska.
Umjesto sukoba, roditelj pita: „Što ti je važno kada želiš ići van?“ Dijete odgovara: „Želim se opustiti i družiti nakon škole.“ Zajednički pronalaze rješenje, domaća zadaća prvo pa druženje s prijateljima. Razlika postaje prilika za učenje i međusobno poštovanje.

Prijateljski ili poslovni odnos:
Prijatelj ili kolega preferira drugačiji pristup rješavanju problema, ali temeljna potreba je ista, uspjeh projekta ili kvalitetno druženje. Razgovorom se pronalazi način koji zadovoljava obje strane, bez prisile i konflikta.

Logoterapijska perspektiva
Smisao se skriva u tome kako se odnosimo prema svojoj i tuđoj različitosti. Ostati svjesno povezan znači preuzeti odgovornost i reći: „I kada se potpuno razlikujemo, ja i dalje biram naš odnos.“

Ponekad je najveća odgovornost prema odnosu, dopustiti drugome da bude drugačiji, bez da ga pokušamo popraviti.