11/06/2026
Ponekad mi je žao što u ovom surovom i korumpiranom društvu nemam nikog da mi pomogne u zlim vremenima. Ti takvi sebi i familiji “ srede” bajke. I pokoju basnu. Neko ima i ep.
Kontam da ih znam, možda bi i za mene se borili, ali za pravdu. U ime Boga.
Kažem da mi ponekad u mom neurodivergentnom umu prođe ta misao, a onda se i pojavi misao druga:
- Edina, ti ljudi nisu na strani Boga svakako, pa ako nisu kako bi tebi, živa i plemenita bila, ikad pomogli? Tvoje postojanje im smeta.
Jednom mi se hvalila žena i rekla:
- Mi smo sve završili. Srećni smo. Sad imam nekoliko poslova.
Govorila je o svom poslu koristeći množinu, kao da vojska stoji iza njenog “uspjeha”.
Mene bilo strah da pitam ko su to “oni”. Bi li meni pomogli? 😁
Jednom mi se žena lascivno hvalila da joj je neki funkcioner, sa kojim spava povremeno, pomogao.
Povremeno. Navodno je slobodan i zgodan. Bar je tako rekla.
Ja mislim da muškarci koji “povremeno” spavaju s ženama raznim i ne mogu biti zgodni i privlačni, ali ko mene išta pita.
Ova ne pita nikog ni za šta.
E tu sam poznanicu pitala da ga pita u krevetu i da meni pomogne. Onako.
Iz ljubavi i zbog Boga.
Još se sjećam kako se tome grohotom smijala kada je uvidjela da se ne šalim.
Mislim da me zato i voli jer sam joj smiješna.
I jer je nikad nisam osudila.
Uzela papir koji sam joj odmah izvukla iz torbe kao da uzima nešto s druge planete.
-To je moj projekat oko saradnje ustanova i udruzenja s setom radionica na kojima radim. Daj mu to. Pročitaće bar, rekoh ja.
Uzela ga je.
Možda mu je i pokazala. Zamišljam tu scenu.
Vjerovatno im je to bila najbolja predigra u ovom korumpiranom svijetu.
Ponekad mi je samo žao jer se onda odmah sjetim da je cijena toga prevelika i previsoka. Uzima ono najvažnije- slobodu i dostojanstvo.
Samo mogu da se uzdam u svoju neizmjernu snagu, dobrotu i Boga.
Fotografija:
Bar, 2019.
Snezana, Keno i ja.
Islamski centar Crne Gore