07/06/2026
Dan nakon što sam uradila tetovažu o kojoj sam maštala 15 godina i budim se sa prvom mišlju: Možda ja nisam osoba za tetovaže.
Kreće vrtlog preispitivanja i pitanja koja kažu: možda nije dovoljno ženstvena, možda je previše crna, možda si trebala ti nacrtati, možda nisi dovoljno jasno objasnila šta želiš, možda možeš zakazati novi termin da to popraviš..... aaaaa. Jezivo koliko je teško bilo, jer ne mogu da skrenem mislim, ne mogu ni da se umirim.
Odem pred ogledamo u naglas govorim: ja sam ovo željela, ja sam ovo izabrala, meni je juče bilo prelijepo, uživala sam i nisam se preispitivala - znam da nisam, nisam željela da sve sama pripremim, plan je bio da se oslonim na njega i da zajedno to uradimo, odlučila sam da ne radim sve sama po prvi put u životu, oslonila sam se na njega.... i sve tako, ali uzaludno. Na svaku moju rečenicu u glavi je postojao dio mene koji je odgovara da bi sve bilo bolje da sam ja to skicirala i malo više se potrudila prije termina, a ne tako naivno otišla.
Pokušala sam prisilno da vratim u tijelo osjećaj prijatno koji sam imala dan prije - uzaludno. Plakala sam i nisam znala šta da radim sa sobom, a suprug je bio još bespomoćniji. Kao na onu stvar u Pragu je pljuštala kiša, pa smo manji dio dana mogli da se disociram(o) turističkim šetnjama. Znala sam ja da će biti bolje, ali sam osjećala da neće to biti brzo. To veče i narednih par dana sam se "uspavljivala" uz serije da se nekako bar ugasim.
Neću ti prepričavati cijelu godinu, ali ću ti reći da je trajalo, baš trajalo, dok nisam vratila onaj osjećaj sreće i ponosa. Ovo ti pišem jer moraš da znaš da mora biti loše prije nego što bude dobro. Ovaj sjajni i glupi instagram je romantizovao promjenu, a ona prava je baš za*ebana.
Najveća laž koju nam prodaju o promjeni je da ćeš se osjećati bolje čim napraviš dobar izbor. Nećeš. Nekad ćeš se osjećati gore nego ikad.
Kad iskoračiš iz svog najdubljeg obrasca (a za mene je ovdje to bilo da povjerujem drugoj osobi i oslonim se na nju da ostavi vječan trag na mom tijelu), nastane takav šok u glavi i tijelu da te preplavi sa svih strana.Kad prvi put uradiš nešto što je suprotno onome kako si živjela cijeli život, svi dijelovi tebe koji su godinama vikali "nemoj" odjednom postanu glasniji nego ikad. Ne zato što si pogriješila. Nego zato što je staro poznato, a novo nije.
Pišem ti jer želim da kažem da možeš neviđeno i nemoguće promijeniti i postići ali ne onako kako ti to zamišljaš. *ebeno je do zla Boga, ali se isplati.
Danas, godinu dana kasnije, ne bih promijenila ni jednu jedinu liniju te tetovaže. Ali još važnije od toga: ne bih promijenila ni jedan dan onoga što je došlo poslije nje.
Promjena ne boli zato što je pogrešna. Vrlo često boli baš zato što je ispravna.
