26/06/2026
Danas sam imala četiri seanse, sa četiri klijentice.
Četiri žene potpuno različitih potreba, pozadina i promjena koje žele a ipak nešto zajedničko: ne primjete kada uopšte one nisu u svom životu. Prisutne su u svakom svom danu. Ali njih u tim danima gotovo da nema.
Ne primijete kada je preuzeo rigidni dio njih i šinja kroz kuću kao furija i mete sve što stigne pod ruku i svi ukućani su dežurni krivci što ona sve mora sama.
Ne primijete kada je dating aplikacija način da se pobjegne od svega što je ispred nosa ili ispod kože. Kako je svako prelistavanje način da se disocira od života i obaveza.
Ne primjete kako onaj najteži dio njih iskoči samo kao kratki impuls u tijelu koji kaže da ionako to za nju neće uspjeti. Nije tome dorasla još.
Ne primjete koliko dugo preplašeni dio rukovodi životom, iako bolovi u ramenima, migrene i nesanica ne prolaze. Grčevito trče da ih samo ne sustigne strah.
Slagala sam - možda i primjete, ali sve se ovo tako brzo smijeni da samo zbunjenost ostane. A onda zbunjenost postane dio za sebe jer se zaglavimo između milion pitanja i nijednog odgovora.
I da ne zaboravim, onaj najgrublji dio koji ih otpuži za sve ove neuspjehe - kako on kaže.
Ne primijete kada ih više nema. Ne zato što nisu prisutne. Nego zato što svaki od tih dijelova govori njihovim glasom.
Perfekcionistkinja zvuči kao odgovornost.
Kritičar zvuči kao realizam.
Strah zvuči kao oprez.
Izbjegavanje zvuči kao odmor.
I prije nego što primijete šta se dešava, dan je gotov.
__
Oni koji uđu u naš Patreon svijet često prvo dožive jednu vrlo neugodnu stvar.
Počnu da vide koliko različitih dijelova njih učestvuje u jednom sasvim običnom utorku.
Koliko p**a u toku dana odluku donese strah, a ne oni.
Koliko p**a se nasmiješe, klimnu glavom, pristanu, objasne, odrade, prećute i nastave dalje, a da ih niko nije pitao žele li uopšte biti tu.
Počnu da vide kako ih jedan dio tjera da požure, drugi da odustanu, treći da se sakriju, četvrti da sve drže pod kontrolom. Kako jedan obećava da će od sutra biti drugačije, a drugi već zna da neće.
Počnu da vide koliko energije odlazi na unutrašnje pregovore za koje nisu ni znali da se dešavaju.
I iskreno, neko vrijeme stvarno djeluje kao da ih unutra ima previše. Kao da su cijeli život vjerovali da su jedna osoba, a sada odjednom sreću sve one koje su godinama puštali da vode glavnu riječ.
Perfekcionistkinju koja ih drži budnima.
Uplašeni dio koji im uređuje raspored.
Kritičara koji je ubijeđen da ih štiti.
Onaj dio koji bježi.
Onaj koji ugađa.
Onaj koji se pravi da mu nije stalo.
Onaj koji bi najradije samo legao i nestao na nekoliko dana.
I onda, nakon što se slegne početni šok, počne da se dešava nešto mnogo zanimljivije. Po prvi put vide da nijedan od tih dijelova nije cijela istina o njima. Mogu da ih gledaju kako dolaze i odlaze. Ne moraju poslušati baš svakoga. Imaju priliku da ostanu prisutni dovoljno dugo da vide šta se zapravo dešava.
I tek tada postane jasno koliko je teško promijeniti život kada te cijeli život vode dijelovi za koje nisi ni znala da postoje.
Patreon je ovdje za tebe: https://www.patreon.com/Kutak?utm_campaign=creatorshare_fan
