Balans” Doboj, Psihološko-Pedagoško Savjetovanje

Balans” Doboj, Psihološko-Pedagoško Savjetovanje Osnovano 2014 god. Pruža usluge psihološko-pedagoškog savjetovanja
Sjedište: Doboj

02/09/2026

Zašto ne treba odustajati?
Jedna žena je izgubila posao a onda je zapala u bračnu krizu, da bi se na kraju ozbiljno razbolila. Niti jedna želja,o kojima je zadnjih godina maštala, nije joj se ispunila.
Ona je toliko želila malo radosti, materijalnu sigurnost, nešto što drugi ljudi u njenoj sredini očigledno imaju,što je svaki put primjećivala. A onda je došla do tačke, kad više nije željela živjeti.
Ali prije nego se potpuno predala, otišla je jednom starom mudracu,koji je svojim savjetima pomogao mnogim ljudima. Sva iscrpljena pitala ga je: “Znaš li jedan jedini razlog,zašto ne trebam odustati?
Starac je pogleda, pokaza na njegov vrt, pa joj reče:“Vidiš li bambus i paprat? Oba sjemena sam u istom danu posijao.Starao sam se da imaju dovoljno vode i svjetlosti.I već poslije kraktkog vremena paprat je počela da raste i da se divno razvija. Od bambusa ništa da se vidi.Uprkos tome nisam odustajao.Paprat je i dalje lijepo rasla.Od bambusa nije bilo ništa da se vidi, iako je bila druga godina.Ja nisam odustajao.Njegovao sam paprat i mjesto gdje sam posijao bambusovo sjeme. Došla je i treća godina. Paprat je rasla i rasla, ali bambusa nije bilo.Ja nisam odustjao. I u četvrtoj godini, sve isto.Nisam gubio nadu.I tako…
U šestoj godini, konačno se pojavi jedan mali, skoro nevidljivi bambusov izdanak.Skoro da ga nisam primijetio. I poslije nekoliko mjeseci, upadljivo je izrastao,preko 10 metara.
Trajalo je šest godina,dok je bambus razvio dovoljno jako korijenje i dok se pojavio iz zemlje. A onda je rastao brzo.
Ako i ti pogledaš na tvoje prošle godine i ne vidiš uspjeh,iako si se mnogo borila- u stvarnosti su ti u ovom vremenu korijeni razvijeni,kao kod bambusa.Nemoj odustajati.Tvoja budućnost će doći.
Ne poredi se sa drugima. Ti imaš tvoju sudbinu,kao što je paprat imala drugačiju nego bambus. Ti ćeš još rasti.
A onda žena upita: “Koliko ću rasti?”
Mudrac je upita: ”Koliko visoko raste bambus?
“Onoliko koliko mu je moguće”, neodlučno odgovori žena.
“Tačno. Imaj strpljenja,ikao ti teško pada.Uzmi sebi onoliko vremena, koliko ti je potrebno i rasti koliko je moguće.Tebe čeka još mnogo toga što je dobro“
Iz psihoterapijske biblioteke ”Balans”

31/08/2026

STID
Zašto je stid dobar?
Stid je vrlo jako i neprijatno osjećanje,koje poznaje svaki čovjek. Svako ga doživljava u svome životu. Postoje mnogi događaji i situacije koje su povod pojavljivanja osjećanja stida.
Osjećanje stida spada među najjača,najneprijatnija i najintimnija ljudska osjećanja. Poznata je izreka koja kaže "Propašću u zemlju od stida". Ali umjesto propadanja ljudsko tijelo reaguje suprotno. Crvenilo koje se javlja kod stida, pokazuje naše unutrašnje stanje spoljašnjosti. Stid postaje svima vidljiv.Koja neprijatnost!
Stid štiti našu intimnost
U današnje vrijeme, granica stida je dramatično pala. Televizija,internet i drugi mediji su preplavljeni scenama i događajima koji su povod osjećanju najjačeg stida.Oni javno praktikuju sadržaje, u svoj svojoj bezstidnosti i brutalnosti. Sve ovo utiče da prirodni stid gubi na svojoj vrijednosti. Upravo je prirodni stid osjećanje koje štiti granice naše intimnosti i granice intimnosti drugih oko nas..
Da li zaista danas osjećamo manje stida nego prije? Naprotiv. Prije svega, stid se kod žena razvio u jednu socijalnu epidemiju. Ispitivanja su pokazala da se žene stide zbog osjećanja da su debele,da su loše majke, da nisu dovoljno seksi itd. U pozadini se krije strah od nedovoljnosti.Stid je često povod perfekcionizmu,ovisnostima,strahu,osjećanju krivice,agresivnosti i postiđivanju drugih.Stid mijenja porodične odnose,odnose između pojedinaca a da pri tome nismo ni svjesni toga.
Stid zaista pripada ljudima i pomaže u očuvanju ljudskog zajedništva,ljudske zajednice.
Sposobnost osjećanja stida pripada samo čovjeku.Stid je vjerovatno smješten u našim genima. Spoljašnje ispoljavanje stida je univerzalno. Ono se sastoji u:pojavi crvenila, oborenom pogledu,spuštanim ramenima,povjenim grudnim košom. U odnosu na osjećanja straha ili ljutnje,osjećanje stida treba da sazrije. Od ruge godine,kad malo dijete postaje svjesno svoje individualnosti,dolazi do pojavljivanja stida.
Zašto trebamo osjećanje stida?
Osjećanje stida je pokretalo i pokreće čovjeka da se pridržava važećih normi i pravila. Poštovanje normi osigurava opstanak u grupi,odnosno preživljavanje. Na naše unutrašnje biće stid djeluje kao alarmno zvonce, prema spoljašnosti djeluje umirujuće:"Pogledajte, prekršio sam jedno pravilo. Zbog toga se ne osjećam dobro. Nije potrebno više kazne".
Stid zbog nekog drugoga: Često se osjećamo neprijatno,ako smo svjedoci situacija u kojima se blamiraju druge osobe.
Npr. stid žene koja se stidi zbog ponašanja njenog čovjeka ili suprotno. Ovdje se polazi od pretpostavke da okolina doživljava bračne partnere kao jednu zajednicu. Stid zbog drugih može biti zaista neprijatan. Ispitivanja su pokazala da stid zbog drugih aktivira dijelove mozga,koji se takođe aktiviraju u situacijama sažaljenja za osobe koje imaju tjelesne bolove..
Stid je kao lijepak. On drži ljudsku zajednicu na okupu.Stid donosi rizike i propratna djelovanja, koja su štetna za zdravlje. Stid doprinosi nepravovremenom javljanju ljekarima zbog pregleda, koje mnogi doživljavaju kao nerijatnost. Neprijatnosti se najčešće odnose na ginekološke preglede u prevenciji karcinoma,na preglede mladih osoba u sprečavanju neželjenih trudnoća i sl.
Kad stid i osjećanje krivice prelaze u bolesno stanje? Prejako osjećanje stida doprinosi psihičkom oboljenju.Stid nosi životnu tamu, gasi radost,blokira volju. Kao posljedica dolazi do povlačenja iz socijalne sredine i izolacije.
Stid dolazi često sa osjećanjem krivice. Onaj ko osjeća stid,osjeća se bezvrijednim. Osjećanje krivice se odnosi na osjećaj da smo uradili nešto loše ili ružno. U psihološkoj praksi se dosta često sreću slučajevi u kojima osobe pate zbog osjećanja stida,osjećanja krivice i drugih negativnih osjećanja.Istovremeno ne postoji objektivan povod za prisustvo takvih osjećanja.U ovim slučajevima je potrebna psihološka podrška,kako bi se razvila spsobnost primjećivanja,dopuštanja i preispitivanja osjećanja. U daljem toku psihološke podrške se uči,na koji način se treba ophoditi sa prisutnim osjećanjem.
Ukoliko vam je potrebna stručna pomoć,zakažite termin.
Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
"Balans" Doboj,Psihološko-Pedagoško savjetovanje
Kontakt tel.065 349 426

27/08/2026

Dragi pratioci,dragi klijenti,
Obavještavam vas da Balans” Doboj Psihološko - Pedagoško Savjetovanje, od Ponedjeljka 31. Avgusta ponovo počinje sa radom.
Savo Pavlović
Psihološki Savjetnik
Balans” Doboj, Psihološko-Pedagoško Savjetovanje.
Kontakt Telefon: 065 349 426

29/07/2026

„Dragi pratioci, dragi klijenti,obavještavam vas da od 30.07.2026 g. uvodim novi broj za sve naše poslovne i terapijske dogovore: 065 349 426. Želim da osiguram da svaka Vaša poruka i poziv dobiju punu pažnju na adekvatnom mjestu. Stari broj od ovog dana više neće biti aktivan za poslovne potrebe. Hvala Vam što pratite ove profesionalne korake. Tu sam za Vas na novom broju.”
Savo Pavlović
Psihološki Savjetnik
Balans” Doboj, Psihološko-Pedagoško Savjetovanje.
Kontakt Telefon: 065 349 426

21/07/2026

ZAŠTO LJUDI NE POSTAVLJAJU GRANICE

Zašto neki ljudi govore "da" kad zapravo misle "ne".
Evo četiri razloga zašto ljudi ne postavljaju granice:

1. Nepostavljanje granica često ima veze s našom potrebom za društvenom vezom. Želimo pripadati i ponekad pokušavamo udovoljiti drugima. Na primjer, preuzimanje dodatnog posla od kolege, nuđenje radionice po nižoj cijeni. Potreba i namjera su vrlo razumljive. Ali kakav je učinak ovog ponašanja? Šta vaše kolege misle o vama kada ne postavljate granice? Da li to izaziva poštovanje ili prezir? Da li je vaša potreba za vezom zadovoljena?

2. Osjećamo se krivima kada postavljamo granice s drugima. Osjećamo se odgovornima za njihova osjećanja. I to je istina (do određene mjere) da imamo uticaj na osjećanja drugih. Međutim, naš uticaj je samo sekundarni. Primarni uticaj je onaj koji svaka osoba ima na lična osjećanja. To omogućava svima da reaguju na lična osjećanja na sebi svojstven način.

3. Mislimo da ako postavimo granice, gubimo kontakt s drugima (ili da ne bismo trebali postavljati granice ako želimo održati vezu). Međutim, to nije obavezan slučaj. U mnogim slučajevima, ljudi zapravo cijene kada postavite jasne granice.

4. Ljudi koji ne postavljaju granice često imaju visok nivo empatije. To ih čini sklonijima preuzimanju odgovornosti za potrebe drugih.
Zaključak: Dozvolite sebi da ponekad ne uspijete postaviti granice!

Zašto postavljati granice?

Pravovremeno postavljanje granica sprečava sukob.

Postavljanjem zdravih granica na duže vrijeme, razvijate zdravo samopouzdanje i smanjujete osjećanja,kao što su stid i depresija.

Pravovremeno postavljanje granica njeguje odnose. Svi cijene jasnu komunikaciju. Drugi se mogu osloniti na vas da se brinete o sebi. Ovo je temelj za opuštenu i lagodnu atmosferu u vezi ili grupi. Sposobnost postavljanja granica stvara mnogo poštovanja, jer postavljanje granica zahtijeva hrabrost. Time jačate svoj osjećaj za sebe.

Kako možete naučiti postavljati granice?
Vaš stav ima najveći uticaj na vašu sposobnost postavljanja granica. Ako shvatite da:
-bićete tretirani kao sluga ako se ponudite kao sluga,
-drugi će vas obezvrijediti ako im učinite svaku uslugu ne uzimajući u obzir šta je važno VAMA,
-postavljanje granica jača povezanost i bliskost, umjesto da je slabi, jer ljudi cijene i dive se na duge staze kada se neko zauzme za sebe.

Evo nekoliko konkretnih strategija za postavljanje granica:

Nježan pristup: Postavljanje granica s poštovanjem.
Možete postaviti granice ili reći "ne" s različitim namjerama i razlozima u različito vrijeme. Koje namjere i razlozi su posebno korisni i u koje vrijeme?

Namjera
Namjera da se kaže "ne" mogla bi biti, na primjer, da se nametnete drugima.
Namjera bi takođe mogla biti osveta ili kažnjavanje nekoga za nešto. "Ne idem danas s tobom u kino. Nisi ni ti išao sa mnom."

Međutim, vaša namjera bi takođe mogla biti da se vrlo čvrsto brinete o sebi, a istovremeno ozbiljno shvatate potrebe druge osobe. Reći "ne" s ovim stavom gradi povjerenje i jača vaš odnos - čak i ako morate privremeno odbiti zahtjev.

Momenat
Kada kažete "ne", momenat je bitan. Najbolji momenat je da odmah kažete "ne" kada shvatite da se ne slažete. Ako ignorišete početni impuls da kažete "ne", postaje sve teže jer se ljutnja može nakupiti u vama, što otežava smireno reći "ne".

Jednostavno pravilo za momenat je: što prije, to bolje.

Kako reći "ne"?

U slučaju kršenja granica, budite kratki i konkretni bez dugog objašnjenja:

"Ne želim."

Ako navedete razlog, navedite samo koji cilj ili potrebu želite postići/ispuniti time što ne udovoljite zahtjevu.

"Ne želim jer želim provoditi vrijeme sa svojom porodicom."

"Ne želim jer mi treba vremena za opuštanje."

Duga objašnjenja poput: "Ne želim jer sam juče bio kod sestre, a prekosutra idem u kino i..." nisu idealna.

Ako je objašnjenje predugo i nejasno, u suštini kažete: "Ne želim i nisam siguran da li imam pravo na..." Ali imate pravo da se brinete o sebi.

Zato, ne morate se izvinjavati ako ne želite. Izvinjenje će vas samo učiniti nesigurnim i jednostavno je neprikladno.

Međutim, ako želite izraziti da cijenite i poštujete želju/ponudu druge osobe, pokušajte reći "Žao mi je". Ovo ne podrazumijeva krivicu, već empatiju za njihovu situaciju.

Ako vam je odnos važan, možete dati i kontraponudu kako biste pokazali da ste zainteresovani za njihove potrebe:

A: "Da li bi želio/željela danas sa mnom u kino?" B: "Ne danas, jer mi treba malo vremena da se opustim." B: "Imaću više vremena u petak. Da li bi tada želio/željela ići u kino?"

Ili pokažite razumijevanje za situaciju te osobe:

A: "Možete li mi, molim vas, pomoći s ovim poslom?" B: "Žao mi je, ali danas ti ne mogu pomoći a da ne zanemarim svoj posao. Pretpostavljam da si željan/na da završiš projekat. Zašto ne pitaš X ili se ne vratiš meni na kraju sedmice?"

Oštar pristup: Poštovanje postavljene posljedice

Postoje i teške situacije u kojima se tvoje "ne" ne prihvata, čak i ako si svoje potrebe izrazio/la s poštovanjem.

Ako osjećaš da je prijeđena granica, kaži jasne posljedice, a potom ih slijedi.

Jedna posljedica bi mogla biti, na primjer, prekid kontakta ili distanciranje. Druga posljedica bi bila promjena posla itd.

Prije nego što to učinite, razmislite o svojoj namjeri: Želite li da dobijete ono što želite? Možda ih čak i nesvjesno kažnjavate za bol koju su vam nanijeli? Ili je vaša namjera definitivno da zaštitite sebe (bez obezvređivanja druge osobe)?

Posljedice su obično neprijatne, za tebe i za drugu osobu. Međutim, ponekad je odabir posljedice manje od dva zla.

Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
”Balans” Psihološko-Pedagoško Savjetovanje
Kontakt tel. 065 451 985

11/07/2026

MAPA PRIJATELJSTVA

Ova objava je prije svega namijenjena roditeljima i drugim starateljima, kao podrška u njihovom ophođenju sa djecom, koja imaju problema u druženju i uspostavljanju prijateljstava sa drugom djecom.
Pisana je u formi obraćanja djetetu.

1.
„Ledolomac” – Ponekad drugi ćute jer su stidljivi, isto kao i ti. Kada uđeš u učionicu ili sjedneš pored nekoga, probaj da napraviš prvi korak. Dovoljno je pogledati osobu, nasmiješiti se i reći: „Ćao, ja sam [Ime]”.

2.
”Zajednički teren” – Najlakše je naći prijatelje tamo gdje ljudi već vole ono što i ti voliš. To može biti sekcija u školi, trening, gluma, gejming klub ili park u naselju. Ako radiš nešto što voliš, bićeš opušteniji.

3
„Efekat ogledala” – Prijateljstvo je kao dodavanje loptom: ako je držiš samo kod sebe, igra prestaje. Kada razgovaraš sa nekim, pitaj ga o njegovom danu, hobijima ili mišljenju. Pokaži da ti je važno to što on/ona ima da kaže.
(Koje bi pitanje mogao/la da postaviš novom drugu iz klupe da ga bolje upoznaš?)

4.
„Aktivno slušanje” – Biti dobar prijatelj/ica/ znači slušati ne samo ušima, već i tijelom. Kad ti neko priča nešto važno, spusti telefon, okreni se prema njemu/njoj i gledaj u oči. Nemoj samo čekati svoj red da progovoriš.
(Kako se ti osjećaš kada nekome pričaš nešto važno, a ta osoba gleda u svoj telefon?)

5.
„Otvaranje karata” – Prijatelji/ice te ne mogu upoznati ako im ne pokažeš ko si. Kada osjetiš da je atmosfera opuštena, slobodno podijeli šta te zanima, šta te smiješi ili šta te muči. To pokazuje povjerenje.
(Koja je to jedna stvar o tebi (tvoj talenat, hobi ili osobina) koju bi volio/la da tvoji vršnjaci znaju?)

6.
„Uspješan/a bez hvalisanja” – Super je biti uspješan u nečemu (sportu, ocjenama, igricama), ali niko ne voli kada se to stalno ističe kako bi se drugi osjećali manje vrijednim. Umjesto toga, pohvali i druge kada urade nešto dobro.
(Kako možemo pokazati da smo ponosni na svoj uspjeh, a da pritom ne uvrijedimo druge?)
7.
„Tvoj pravi glas” – Nemoj mijenjati svoje mišljenje samo da bi se uklopio/la u ekipu. Ako ti se ne sviđa neka muzika, igrica ili ponašanje, sasvim je u redu da to kažeš. Pravi prijatelji/ce te cijene zato što si autentičan/na.
(Da li ti se nekada desilo da se složiš sa grupom iako si mislio/la drugačije? Kako si se osjećao/la?)

8.
„Filter za riječi” – Istina je važna, ali način na koji je kažemo mijenja sve. Prije nego što izgovoriš nešto oštro, provjeri: Da li je to korisno? Da li je rečeno na pristojan način? Možeš biti iskren/a, a da ne povrijediš tuđa osjećanja.
Umjesto: „Ta majica ti stoji užasno.”
Probaj: „Viđao/la sam te i u boljim kombinacijama, ali važno je da se tebi sviđa.”
(Kako bi preformulisao/la rečenicu: „Tvoj crtež je bezveze” da bude pristojnija?)

9.
„Prostor za različitost” – Svijet bi bio dosadan da smo svi isti kao roboti. Tvoj prijatelj/ica može da navija za drugi klub, ima drugačiju frizuru ili drugačije poglede na svijet. Različitost ne kvari prijateljstvo, već ga čini zanimljivijim.
(Po čemu se ti i tvoj najbolji drug/drugarica najviše razlikujete, a u čemu se slažete?)

10.
„Čuvari tvojih granica” – Bolje je imati jednog pravog prijatelja nego deset lažnih. Pravi prijatelj te podržava, ne ismijava te pred drugima i ne traži od tebe da radiš stvari zbog kojih se osjećaš loše. Ako te neko povređuje, imaš pravo da se skloniš.
(Koje tri osobine po tvom mišljenju čine „pravog prijatelja”?)

Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
Psihološko-Pedagoško Savjetovanje
”Balans”
Kontakt tel. 065 451 985

03/07/2026

POSTAVLJANJE I JAČANJE GRANICA
Kada vam osjećanja drugih postanu teret, kada patite zbog njih i crpe vam energiju, onda je krajnje vrijeme da naučite da se bolje zaštitite i postavite granice.
Izuzetna osjetljivost i empatija su blagoslov.
One omogućavaju da intenzivnije osjećate i doživljavate stvari.
To pruža drugačiju perspektivu na ono što se dešava oko nas i u nama. Divno je biti duboko empatičan.
Međutim, ako tuđa osjećanja prihvatamo kao svoja, patimo zbog tuđih problema i pritom izgubimo vezu sa samim sobom, taj dar se brzo može pretvoriti u kletvu.
Ovdje želim da podijelim sa vama, ovih pet načina koji mogu pomoći da lakše naučimo postavljati granice.

1. Stani! – Imaj hrabrosti da kažeš „Ne!”
Često je dovoljno samo izgovoriti to naglas. Postavi jasne granice tako što ćeš drugoj osobi staviti do znanja da to ne želiš i da to nije dobro za tebe.
U životu postoje trenuci kada ti se neko povjerava i želi da razgovara o svojim životnim teškoćama. To je jednostavno dio života.
Međutim, ako problemi čine osnovu vašeg prijateljstva, onda nije dobro.
Ako primijetite da vas stalno koriste kao deponiju za svaki teret i problem – gdje je druga osoba zainteresovana samo da se izbaci – onda morate da se zaštitite.
Imajte hrabrosti da kažete da to nije ono što želite.
Druga osoba možda neće biti oduševljena time. Pravi prijatelji će ostati, jer žele da budete dobro.
Ljudi oko vas ne mogu znati dal’ vam se ovo ne sviđa ili da vas to čini lošim, osim ako to zaista ne kažete. Zato, usudite se da kažete „ne“ ili „stanite“ kada sve postane previše.
Ne radi se o isključivanju svega negativnog i razgovoru samo o pozitivnim stvarima; već o pronalaženju ravnoteže – zdravog balansa.

2. Izbjegavajte previše pričati o tuđim problemima
Obratite pažnju na to o kome se razgovara. Da li su to problemi i „loša“ osjećanja osobe sa kojom razgovarate ili je to neki poznanik, poznanica — neko koga čak i ne poznajete ili sa njim nemate kontakt?
Da li postoji neka veza ili uticaj na vas dvoje, ili je to samo prenošenje informacija?
Da li zaista želite da se zadržavate na ovim problemima i teretima? Šta dobijate od toga? Kome pomažete dijeleći njihovu nevolju ili dozvoljavajući da vas to baci u loše raspoloženje?
Zato, pažljivo razmislite koliko vremena želite da uložite u probleme drugih ljudi — posebno ako samo pričate o njima umjesto da preduzimate konkretne akcije kako biste pomogli u poboljšanju njihove situacije.

3. Ostanite usidreni u sebi
Tajna postavljanja zdravih granica leži u tome da ostanete usidreni u sebi, umjesto da se fokusirate na drugu osobu i pokušavate da se odbranite od njenog uticaja.
U trenutku kada se usredsredite na to da odbijete tuđa osjećanja, vaša perspektiva se mijenja. Preusmjeravate pažnju ka spolja – na drugu osobu – i u tom procesu gubite sebe. Zato to ne funkcioniše.
Umjesto toga, usmjerite pažnju na sebe i sopstvena osjećanja; ostanite usidreni u sebi.
Ovo je posebno važno kada radite sa ljudima koji traže vašu pomoć.
Ne pomažete im tako što patite zajedno s njima.
Pružite im priliku da sami riješe stvari, da rastu i osjete sopstvenu snagu – a sve to uz zadržavanje stava punog ljubavi.
Ako preuzmete stvari umjesto njih, uskraćujete im šansu da pronađu sopstveni put, a to ih slabi.
Pružite podršku i saosjećanje, ali ne patite s njima; ne činite njihove probleme svojim.
Druga strana – Ogledalo
Čak i ako ste naučili da postavljate zdrave granice, tuđa osjećanja i dalje mogu izazvati snažnu reakciju u vama. U tom slučaju, ona dotiču neki vaš problem, a vi na to reagujete jer to u vama odjekuje.
To ima veze sa vama. Na kraju krajeva, vi ste ti koji reagujete; vi ste ti koji osjećate.
Druga osoba vam zapravo drži „ogledalo” u kojem vidite odraz dijela sebe.
Malo objašnjenje:
Sjetite se takve situacije i zapitajte se:
Da li mi je ovaj osjećaj poznat? Da li sam ovo već doživio/la? Kakve to veze može imati sa mnom i mojom ličnom istorijom?
I? Možete li prepoznati svoj udio u tome? Nije uvijek lako vidjeti šta je vaše u takvim situacijama – posebno kada se grčevito borite da odbijete ta osjećanja.
Ali ako analizirate svoje misli i osjećanja u vezi sa ličnom istorijom – neutralno i bez osuđivanja – možda ćete početi da prepoznajete veze i dublje uzroke. Možda ćete se sjetiti prošlih događaja koji su bili sasvim drugačiji, ali su u vama izazvali slična osjećanja.
Često u korijenu svega toga leže stare rane – rane koje samo žele da budu prepoznate i iscijeljene.

4. Dobro uzemljenje
Efikasan i moćan način da se zaštitite jeste putem dobrog uzemljenja.
Možete pustiti da sve što vas opterećuje otekne u zemlju ili svjesno crpiti energiju iz zemlje u sebe.
Svjesno povezivanje sa tlom ispod vas pruža osjećaj stabilnosti i sigurnosti.
Posebno je važno da ne izgubite oslonac ako ste veoma osjetljivi.
To možete vježbati tako što ćete stajati zatvorenih očiju – ili, dok sjedite, držati stopala ravno na podu – i svjesno obraćati pažnju na to kako vaša stopala dodiruju tlo.
Zamislite sliku snažnog korijenja koje izrasta iz vaših stopala duboko u zemlju, pružajući vam stabilnost i sigurnost.
Uzemljenje je usko povezano sa osjećajem iskonskog povjerenja.
Zato odvoj’te vrijeme i budite strpljivi prema sebi, dozvoljavajući toj vezi da „raste”. I ne odustajte odmah ako vježba prvih nekoliko p**a ne protekne baš onako kako ste zamislili.

5. Opusti se i obnovi energiju
Ponekad, uprkos najboljim namjerama, jednostavno ne uspijevaš da postaviš granice. To je u redu – pod uslovom da sve to ne potiskuješ u sebi.
Možeš svjesno da se oslobodiš onoga što si upio/la.
U tome mogu pomoći mali rituali.
Na primjer, možeš se istuširati i osjetiti kako te voda čisti, ispirajući sve što ti ne pripada.
Takođe možeš svjesno pustiti da to otekne u zemlju kroz tvoje šake ili stopala.
Ili duboko udahni i zamisli kako to jednostavno izbacuješ dok izdišeš.
Eksperimentiši kako bi otkrio/la šta tebi najviše odgovara.
Na isti način možeš pronaći rituale za obnavljanje energije.
Prošetaj prirodom, na primjer.
Na trenutak se oslobodi misli i negativnih osjećanja i posveti punu pažnju svom okruženju.
Posmatraj oblike i boje lišća; svjesno upijaj mirise i osjećaj tlo pod nogama.
Ili uživaj u ukusnoj šolji čaja ili kafe, osjećajući umirujuću toplotu u rukama i stomaku.
Jednostavno uradi nešto zbog čega se osejćaš dobro – nešto što ti omogućava da se opustiš i prepustiš trenutku – i automatski ćeš povratiti snagu.

Ako želite raditi na postavljanju i jačanju vaših granica i trebate podršku,
Javite se!
Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
Balans” Psihološko-Pedagoško Savjetovanje
Kontakt tel. 065 451 985

28/06/2026

GLASINE
GLASINE SU UVIJEK OTROV MEĐULJUDSKE KOMUNIKACIJE.ONE IMAJU MOĆ PANDEMIJE.STRAHOVITO SE BRZO ŠIRE. S OBZIROM NA SITUACIJU U NAŠEM DRUŠTVU PA I ŠIRE,SVAKI POJEDINAC BI TREBAO DA RAZUMIJE OTROVNO DJELOVANJE GLASINA. DA BISMO DOPRINIJELI RAZBORITOSTI,ISPRAVNIM ODLUKAMA I DOBROM SUŽIVOTU SA NAJBLIŽIM I SUŽIVOTU SA DRUGIM U NAŠEM OKRUŽENJU, BITNO JE NE POSTATI ŽRTVA GLASINA.

Glesine su tobože istinite informacije koje se usmeno šire,
a čiju istinitost nije moguće neposredno provjeriti.
Osobe jedne drugim prepričavaju informacije, koje mijenjaju
svoj sadržaj i svoje značenje.Ta promjena ne mora biti samo namjerna. Dešavaju se dopričavanja i izostavljanja, koja nisu namjerna, ali su iz raznih psiholoških i drugih razloga prateća u daljem pričanju.

KOLEKTIVNO-PSIHOLOŠKI
I INDIVIDUALNO PSIHOLOŠKI FAKTORI.
Ovi faktori imaju veliku ulogu u formiranju glasina.
Kolektivno-psihološki faktori zavise od opšte situacije i klime u
grupi i društvu, u kome se glasine šire.
Individualno-psihološki faktori zavise od psihosocijalnih osobina
osoba koje glasine prihvaćaju i dalje ih šire.
Što je važnija tema glasine, time će glasina brže cirkulisati i
njome će biti obuhvaćeno više osoba.
Glasine se najčešće javljaju u kriznim situacijama, koje se odnose na bilo koju oblast ljudskog života.

NEKOLIKO SAVJETA, KAKO DA SE ZAŠTITITE OD GLASINA:
1. Nemojte brkati činjenice sa interpretacijom činjenica!
2. Nemojte brkati ilustracije sa argumentima!
3. Nemojte ih prihvatati, dok ne odvažete njihovu prihvatljivost
4. Nemojte oklijevati da prihvatite neko drugo objašnjenje
za prezentirane podatke!
5. Nemojte oklijevati da budete sumnjičavi!
6. Nikad ne prestanite biti kritični.
7. Nemojte zaboraviti da ste i vi vjerovatno pristrasni i sa
predrasudom!
8. Nemojte brkati sličnost sa identičnošću!
9. Ne prihvatajte bezuslovno,da dio ili većina predstavlja mnoge!
10. Nemojte generalisati preko obima i dometa podataka!
11. Nemojte vjerovati, da ono što se dogodilo kasnije, ima veze
sa onim što se dogodilo prije!
12. Nemojte misliti, gdje ima propagandnog dima, tu mora biti i
činjenične vatre!
NIJE SE LAKO ZAŠTITITI OD GLASINA.
IPAK POKUŠAJTE!
OSTANITE KOD SEBE!
NE PADAJTE POD UTICAJE DRUGIH!

Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
“Balans“Doboj, Psihološko-Pedagoško Savjetovanje
Tel. 065 451 985

12/06/2026

........NORMALAN TOK TUGOVANJA
( Nastavak na prošlu objavu,Šta je tuga?)

Normalan tok tugovanja se može posmatrati kao postepeno smanjenje boli gubitka. Odgovarajuće faze tugovanja svaka osoba doživljava drugačije. Mnogi ožalošćeni doživljavaju početni period kao stanje šoka - čak iako je smrt bila očekivana - a spoznaja da voljena osoba više nije prisutna manifestuje se sporo i često u svakodnevnim situacijama. Sa spoznajom gubitka počinje emocionalna obrada. Bol i tuga, ili bolje rečeno složena mješavina emocija, zahtijevaju znatan kapacitet obrade. Stoga se tokom tugovanja obično opaža socijalno povlačenje. Ovo je praćeno opsežnom mentalnom obradom, koja uključuje promjene u očekivanjima i ciljevima. Na početku intenzivne tuge mogu se pojaviti simptomi koje pogođeni doživljavaju kao čudne, bizarne ili neugodne, poput živopisnih snova, halucinacija ili osjećaja prisustva preminule osobe. Ove pojave su privremene, ali mogu biti vrlo uznemirujuće. Emocionalna nestabilnost, poput čestog, nekontrolisanog plača, takođe je tipičan znak tuge.

RAD NA TUGOVANJU
Prelazak između shvatanja gubitka i poricanja stvarnosti (ovo se ne može dogoditi) znak je suočavanja sa smrću.Rad na tugovanju sastoji se od ponovljenog suočavanja sa zahtjevima nove stvarnosti, odnosno priznavanja gubitka, njegovog emocionalnog doživljavanja, potrebnih mentalnih prilagođavanja i pronalaženja novih načina za zadovoljavanje vlastitih potreba bez preminule osobe. Ako ovaj rad na tugovanju izostane , veća je mogućnost nastanka hroničnih psihičkih i psihosomatskih reakcija. Rad na ovom emocionalno zahtjevnom zadatku dovodi do postepenog smanjenja boli tugovanja. Tuga se i dalje osjeća, a reakcije poput plača ili tjeskobe zbog budućnosti i dalje se mogu pjaviti u određenim situacijama, ali gubitak je integrisan i rad na tugovanju se može smatrati završenim. Ovaj proces je teško vremenski definisati i zavisi o raznim faktorima kao što je socijalna podrška.Trenutne životne okolnosti igraju značajnu ulogu. Odnos sa preminulom osobom je važan. Zajednički planovi i ciljevi, zajednička društvena mreža sa zajedničkim poznanicima i prijateljima, zajednički stavovi i aktivnosti, zajedničke odgovornosti i međusobno ohrabrenje i utjeha, sve su to dijelovi složene slike koja pojačava proces tugovanja. Promjenjive emocije su glavni faktor rizika za razvoj složene tuge.
Svaka tuga je drugačija. Svaka osoba doživljava tugu drugačije. Poseban i jedinstven odnos sa preminulom osobom čini veliki dio naše boli gubitka i tako oblikuje reakciju na tugovanje.

KAKO SEBI POMOĆI U PROCESU TUGOVANJA

Možete mnogo učiniti da biste lakše prebrodili gubitak voljene osobe bez daljih komplikacija. Tuga je prirodna reakcija na gubitak, baš kao što je bol prirodna reakcija na povredu. Sposobnost da se osjećate tužno je, u izvjesnom smislu, put ka unutrašnjem iscjeljenju. Stoga, ne bi trebalo da se borite protiv ovog osjećanja, čak i ako strašno boli.

FAZE TUGOVANJA
U tuzi se mogu opisati određene faze ili trajna stanja. Ove faze ne prate strogi hronološki redoslijed, već se mogu smjenjivati.

1.Faza šoka Prva faza tugovanja je neposredna reakcija na smrt osobe: „Ovo ne može biti istina! Ovo se nije desilo!“ Ne možemo prihvatiti gubitak – vijest nas prebrzo otkida od svakodnevnog života, šok je prevelik. Čak i ako smo očekivali gubitak, smrt voljene osobe, i morali se svakodnevno nositi s tim, tek sada postaje očigledno da smo se i dalje nadali da će se završiti drugačije. Neki ljudi ne osjećaju ništa, drugi se urušavaju pod haosom emocija i osjećaju samo nekontrolisanu patnju. U ovoj fazi se često ponašamo kao da se smrt, razdvajanje, nisu dogodili. Na primer, očekujemo da se on ili ona iznenada pojavi i radosno nas pozdravi. U izvjesnom smislu poričemo novu stvarnost. Ne možemo prihvatiti da je on ili ona trajno otišao/la iz naših života. Ostajanje u stanju poricanja sprečava bol, ali sprečava i iscjeljenje. Šta možemo da uradimo?

Šta možemo sami da učinimo da doprinesemo izlečenju tokom faze šoka? Moramo se suočiti sa činjenicom da je naša voljena osoba mrtva. To je teško, gotovo neljudski teško. Ipak, suočite se sa tim - ne izbjegavajte da vidite pokojnika kako leži u kovčegu i u grobu.Iako teško pada,prihvatite saučešće od prijatelja i poznanika; dovoljno ste jaki. Čak i ako osjećate da više ne možete da podnesete ili želite da popustite impulsu da pobjegnete, prihvatite činjenicu da vaš život nikada neće biti isti. Pošto ste u veoma emotivnom stanju, ne bi trebalo da donosite nikakve dalekosežne odluke, zbog kojih biste se kasnije mogli da pokajete. Odvojite vrijeme koje vam je potrebno da prihvatite činjenicu da ste izgubili voljenu osobu. Na primjer, možete se više p**a natjerati da priznate smrt voljene osobe tako što ćete naglas izgovoriti sledeće riječi: „Spreman-na sam da prihvatim tvoju smrt (ime pokojnika). Znam da se nećeš vratiti i moraću da se pomirim sa tom činjenicom”. Izgovaranje ovoga naglas biće veoma teško i osjećaćete se kao da neko drugi govori. Izgovorite ove riječi naglas, čak i ako vam se cijelo tijelo buni protiv toga. Pojavljujuća osjećanja poput bijesa ili straha već su znak druge faze. Prihvatanje je prvi i najvažniji korak ka isceljenju.

U sledećem postu(sledećoj objavi) pisaću o drugoj fazi tugovanja i kako sebi pomoći.

Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
”Balans” Doboj, Psihološko-Pedagoško Savjetovanje
Kontakt tel. 065 451 985

Address

Kralja Aleksandra Objekat F 24
Doboj
74000

Opening Hours

Monday 12:00 - 19:00
Tuesday 11:00 - 17:00
Wednesday 11:00 - 17:00
Thursday 11:00 - 17:00
Friday 11:00 - 16:00

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Balans” Doboj, Psihološko-Pedagoško Savjetovanje posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Shortcuts

Share

Category