09/08/2026
"Vrijeme prebrzo prolazi.”
„Nemam vremena, neću sve stići, moram požuriti.”
Da li se i vi hvatate u istoj zamci?
U toj vječitoj trci sa satom, gdje nam često fali barem još jedan sat da bismo sve stigli. Kad mi kažete kako ni 15 minuta u danu niste posvetili sebi, uradili vježbe, disali, osluškivali sebe. Ja vas razumijem.
Koliko p**a mi se desilo kad se vratim sa posla da uopće ne znam kako sam stigla. Koliko p**a u trenutak koji bi trebao biti odmor i posvećenost, u glavi slažem listu, mejl na koji nisam odgovorili, poziv na koji se moramo javiti i obaveze koje me čekaju.
Jednom mi je jedna djevojka rekla, „Ti stalno negdje žuriš i stalno negdje ne stižeš.”
I bila je u pravu.
Živimo u vremenu gdje su nam hobiji raspoređeni u minute, usluge u termine ,druženja dogovorena sedmicama unaprijed, a rezervacije obavezne jer inače nećemo imati mjesto.
🌱Ali, retreat na Uni bio je moj podsjetnik na nešto dublje. Na to šta se dogodi kada konačno odahnemo i dozvolimo sebi da budemo prisutni.🌱
✨️Zato vas pozivam na jedan mali eksperiment.
Probajte samo jedan dan izaći u šetnju bez telefona, bez razgovora. Bez razmišljanja o neodgovorenim porukama.
Otiđite s prijateljima na piće bez rezervacije i bez plana, pa sjednite baš tamo gdje bude slobodno.
Kad sjednete preko p**a nekoga, nemojte razmišljati ni o čemu drugom osim o toj osobi, njenom glasu i njenom prisustvu.
Probajte posmatrati svijet oko sebe bez analiziranja, bez osuđivanja, bez toga šta bi trebalo promijeniti ili popraviti, bez savjetovanja.
Samo posmatrajte.
Radite stvari bez potrebe da stavite kvačicu na listu „urađeno”, bez pritiska da knjigu morate pročitati do tačno određenog datuma.
Osjetite svoje pokrete. Osjetite svoje tijelo. Budite tu.✨️
Usporiti ne znači izgubiti vrijeme. Usporiti znači konačno ga doživjeti.
I kada tako proživite jedan dan... recite mi, da li vrijeme zaista leti, ili mi samo prebrzo prolazimo kroz njega? 🌊
