Korak naprijed Jajce

01/05/2025

18/04/2025

Priuštite svojoj djeci ljubav, pažnju, vrijeme!

Materijalne stvari NE MOGU nadoknaditi roditeljsku ljubav!!!

21/12/2024

Anksioznost kod odraslih osoba

Anksioznost ili tjeskoba je neodređeni strah koji osoba osjeća u određenim okolnostima, u kojima procjenjuje da cjelokupna životna situacija prevazilazi njegove sposobnosti, odnosno da nije u stanju izaći na kraj sa životnim poteškoćama.

Povremena tjeskoba je normalan dio života, jer svaki čovjek se bar jednom u životu nađe u situaciji da brine o zdravlju, porodičnim problemima, novcu... Anksioznost svatko doživljava u opasnim ili zabrinjavajućim situacijama, kad ste anksiozni, svi procesi u vašem tijelu se ubrzaju što može biti korisno, jer znači da ste spremni na akciju i omogućava vam da reagirate brzo ako je to potrebno.

Anksioznost na jednom kraju kontinuuma može biti normalna, poticajna, a na drugom kraju, odnosno prema drugom kraju može preći u psihički poremećaj, a teško je odrediti granicu između normalne i patološke anksioznosti .Jedna osnovna razlika jest da normalnu anksioznost čovjek može kontrolirati, a patološka anksioznost kontrolira čovjeka.

Anksioznost nije isto što i strah, iako se ova dva koncepta često miješaju.

Anksioznost dovodi tijelo u stanje stresa, a simptomi se mogu grupisati u kognitivne, emocionalne, bihevioralne i tjelesne.

Kognitivni simptomi su: poteškoće u koncentraciji, pamćenju, zabrinutost, negativna razmišljanja o sebi

Emocionalni simptomi: nervoza, napetost, nemir, prisutnost raznih strahova, razdražljivost

Bihevioralni (ponašajni) simptomi: sramežljivost, povučenost, izrazita aktivnost ili pasivnost,

Tjelesni simptomi: osjećaj gušenja i nedostatak zraka, ubrzano disanje,lupanje srca,bolovi u prsima, nesanica, mišićni grčevi, drhtanje, bol u trbuhu,mučnina, povraćanje

Javljanje određenih simptoma razlikuje se od osobe do osobe. Netko može imati par blagih simptoma, dok druga osoba može imati skoro sve simptome i to vrlo jakog intenziteta.

Većina simptoma anksioznosti slično se manifestira i kod žena i kod muškaraca, no žene mogu doživjeti širok raspon osjećaja i simptoma, osobito kada se simptomi anksioznosti udruže sa simptomima vezanima uz menstrualni ciklus. Isto vrijedi za trudnoću i menopauzu.

Specifičan pristup liječenju ovisi o vrsti anksioznog poremećaja i njegovoj ozbiljnosti. Općenito, većina anksioznih poremećaja liječi se psihoterapijom, lijekovima ili njihovom kombinacijom.

Nužan je individualan pristup svakom pacijentu, a najkorisnijom u liječenju pokazala se kombinacija farmakoterapije i psihoterapije. Na taj način, anksioznost se može uspješno liječiti. Stoga je bitno na vrijeme prepoznati simptome i znakove te potražiti stručnu pomoć.

Koluumna Dalile Dlakić Kahrić, dipl. psiholog za Jajce Online

10/11/2024

Ekranizam kod djece

Često vidimo djecu, pa čak i male bebe kako se zabavljaju gledajući u pametne telefone,tablete, a ono čega pojedini roditelji nisu svjesni jeste da vrijeme provedeno ispred ekrana može ostaviti velike posljedice na dječje zdravlje.

U stručnoj terminologiji psiholozi koriste pojam „ekranizam“.

Ekranizam označava negativne utjecaje ekrana na mozak. Najjednostavnije rečeno predstavlja određenu ovisnost o ekranima. Posebnu pažnju treba obratiti na izlaganje ekranima djece rane i predškolske dobi s obzirom na to da su prve tri godine života djeteta najintenzivnije za jezičko-govorni razvoj djeteta.

Prve tri godine života ključne su za razvoj mozga koji raste brže od bilo kojeg drugog organa.

Pretjerano gledanje ekrana mijenja strukturu dječijeg mozga na negativan način. Rezultati raznih istraživanja pokazuju da što je veća izloženost ekranima promjene u mozgu su dublje, što u zadnje vrijeme dovodi do toga da sve veći broj djece ima jezično- govorne poteškoće,poteškoće pažnje i koncentracije, sporiji kognitivni razvoj, teškoće u komunikaciji, nekontrolisan bijes, slaba samokontrola,problem sa komunikacijom i slično, a ako se na vrijeme ne prepoznaju negativnosti koje su nastale usljed prekomjernog provođenja vremena ispred ekrana, to može imati mnogo veće posljedice.

Navedene poteškoće su slične simptomima autizma zbog toga se ekranizam još naziva pseudoautizmom ili digitalni autizam.

Ukoliko vaše dijete ne prihvata saradnju i odbija prestati koristiti mobitel, tablet i slično to je zasigurno alarm i prvi simptom ekranizma. Pravovremeno djelovanje je vrlo važno da bi dijete imalo pravilan rast i razvoj. Važno je da roditelji na vrijeme primijete promjene na djetetu i da zatraže pomoć.

Koluumna Dalile Dlakić Kahrić, dipl. psiholog za Jajce Online

03/11/2024

Proteklog vikenda imala sam čast i zadovoljstvo održati predavanje u predivnom ambijentu sale Doma kulture, posvećeno važnoj temi „Psihološka podrška djeci i roditeljima”.

Kroz predavanje smo se osvrnuli na ključne aspekte emocionalnog razvoja djece, izazove s kojima se susreću roditelji, te korisne tehnike za unapređenje mentalnog zdravlja i komunikacije unutar porodice.

Organizator ovog događaja bio je ŽOK „Jajce-Nansen“, kojem dugujem veliku zahvalnost na povjerenju i prilici da doprinesem edukaciji i podršci našoj zajednici.

26/10/2024

Kako nasilje u porodici utiče na djecu?

Porodica je primarna sredina u kojoj dijete uči o sebi i svijetu oko sebe. Model odnosa kojeg usvoji posmatrajući svoje roditelje reflektira se i u njegovim odnosima izvan porodice, u školskom okruženju i vršnjačkim odnosima, kasnije i u partnerskim odnosima.

Prema tome ozračje sigurnosti i povjerenja u porodici važan je temelj zdravog socioemocionalnog razvoja djeteta te značajno utječe na kvalitetu njegovih odnosa i kasnije tokom života.

Postoje različiti oblici nasilja u porodici, a najčešće se dijele na tjelesno, emocionalno, seksualno, ekonomsko i zanemarivanje djece.

Tjelesno (bilo koji namjerni tjelesni napad ili kontakt kojim se druga osoba fizički ugrožava)

Emocionalno (negativan emocionalni odnos kojim se riječima, gestama ili drugim postupcima drugoj osobi namjerno nanosi psihička bol)

Seksualno (svako iskorištavanje i prisiljavanje na intimni kontakt).

Ekonomsko (uništenje ili oštećenje lične ili zajedničke imovine). Očituje se između ostalog u uskraćivanju ili oduzimanju finansijskih sredstava, nedozvoljavanje sudjelovanja u finansijskim odlukama.

Zanemarivanje (kada jedna ili više potreba djeteta nisu dugotrajno zadovoljene, npr ishrana, higijena, životni uslovi). Ponekad se na zanemarivanje djece gleda kao „manje zlo“ u odnosu na nasilje, međutim istraživanja su pokazala da ono može dovesti do jednako teških posljedica.

Kada govorimo o nasilju u porodici s djecom, djeca su uvijek žrtve. Djeca na više načina mogu doživjeti porodično nasilje: gledati, slušati, biti prisiljeni da gledaju nasilje, biti manipulirani od strane nasilnika.

Efekti fizičkog zlostavljanja mogu biti kratkotrajni i dugotrajni, manifestuju se na različitim područjima kao što je neurološki i intelektualni razvoj, školski uspjeh, životna očekivanja...

Psihičko nasilje manifestira se kroz izazivanje straha, ugroženosti, rušenje samopoštovanja, nazivanje pogrdnim imenima, uhođenje.

Nasilje u porodici pogađa sve članove u domaćinstvu uključujući i djecu. Djeca mogu pretrpjeti fizičke ozljede ili prijetnje ali i doživjeti emocionalni stres kada budu svjedoci nasilja između svojih roditelja, ili drugih odraslih osoba u kući.

Mnoga djeca koja su svjedoci nasilja doživljavaju trenutne ili dugotrajne posljedice. Nasilje u porodici ostavlja najjače negativne posljedice na razvoj djeteta. Djeca budu pogođena zbog nasilja u porodici isto kao i njihovi roditelji, ponekad čak i više, čak i kada nisu direktne žrtve nasilja.

Nasilje se može prenijeti s jedne generacije na drugu, jer djeca koja pretrpe nasilje mogu steći utisak da je takvo ponašanje „normalno“ i društveno prihvatljivo.

Djeca koja su svjedoci nasilja u porodici rizičnija su za pojavu cijelog niza emocionalnih problema i problema u ponašanju. Znaju pokazivati ozbiljne s izljevima bijesa, sklonost fizičkoj agresiji, prijetnje nasiljem.

Izloženost atmosferi nasilja u porodici rezultira i tjeskobom, depresivnim raspoloženjem, niskim samopoštovanjem, lošijim ocjenama u školi.

Kako dijete odrasta javljaju se strahovi, poteškoće u stvaranju bliskih odnosa, bježanje od doma, korištenje supstanci koje izazivaju ovisnost, suicidalne misli.

Zlostavljanje i zanemarivanje djece poprimaju razne oblike, imaju mnogobrojne uzroke na planu društva i pojedinca, no imaju jedinstvenu posljedicu – unesrećenu djecu. Efikasan pristup rješavanju tog problema, uključujući njegovo uočavanje i razumijevanje, uključuje niz društvenih intervencija u pravnom, socijalnom, obrazovnom sistemu.

Koluumna Dalile Dlakić Kahrić, dipl. psiholog za Jajce Online