14/07/2026
Prije par dana javila mi se jedna bivša pripadnica Armije RBiH i osoba koja mi je prije više godina dolazila na savjetovanje. Javila mi se sa pitanjem, pa ću uz njenu dozvolu napisati kratku psihoedukativnu objavu za sve one koji nemaju koga pitati, nemaju snage da pitaju ili vjeruju da su slabi ako se požale na ono što osjećaju...
Pitanje:
Molim te mozes li mi reci sa stručne strane zasto ja svaki 11.7. doživljavam kao da se ponovno događa u isto vrijeme svake godine?Mene velika tuga obuzme i drži me danima poslije,vratim se u te proklete ratne godine.Koliko god da se borim da se oduprem tim emocijama ne ide.Sve slike nesretnog rata mi tada budu pred ocima.Osjetim svaku bol svih nevinih ljudi koji su ubijeni.Je li to normalno za jednog insana da tako prolazi barem 3-4 dana svake godine u isto vrijeme?
Odgovor:
Ono što prolazite svakog 11. Jula izuzetno je teško i bolno, a sa psihološke strane treba da budete svjesni da je to potpuno normalna i prirodna reakcija ljudskog bića (insana) na duboku traumu, kao što su ratne traume a posebno ono što se desilo tog jula u Srebrenici... Ova se pojava u stručnoj literaturi naziva reakcija na godišnjicu (engl. anniversary reaction), a podrazumijeva ponovno proživljavanje emocionalne ili fizičke boli koja se javlja na godišnjicu izvornog traumatskog događaja. Zbog nesvjesnih okidača ili funkcioniranja nervnog sistema, tijelo i um mogu reagirati kao da se događaj ponovno događa. Važno je da znate da Vaš um i tijelo ne rade ništa pogrešno; oni jednostavno pamte ono što se riječima ne može opisati, vaše tijelo je zapamtilo...
Sve što se dešava 11.07. Je kolektivna retraumatizacija i mnogi koji su doživjeli ratne traume proživljavaju isto što i vi, neki teže simptome a neki blaže, sve ovisno i tome koliko su izloženi podsjetnicima i kakvi su im trenutni kapaciteti za suočavanje sa retraumatizacijom, i socijalna podrška. To je sasvim očekivano jer trauma ostavlja ožiljke i ona se ne može iscijeliti nego zaliječiti i integrisati u svakodnevni život... Trauma mijenja arhitekturu mozga, zbog čega Vaš organizam sasvim drugačije obrađuje stres i štiti se...
Iz vlastitog ali i iz iskustva kolegica i kolega iz drugih gradova znam da je mjesec juli period u godini kada se mnogi javljaju stručnjacima mentalnog zdravlja zbog pogoršanja njihovog psihičkog stanja uslijed retraumatizacije...
U ovom periodu bilo bi poželjno da prije svega prihvatite emocije koje se javljaju, svjesni da je to normalna reakcija na nenormalnu situaciju, dalje sebi osigurate podršku i bliskost značajnih vam ljudi, da niste sami sa sobom, nastojte se uzemljiti u sadašnjosti i biti svjesni da ste sada na sigurnom, i jedna od najvažnijih strategija je da niste pretjerano izloženi sadržajima koji podsječaju na traumu, da budete na dijeti od društvenih mreža i tv sadržaja... Sasvim je uredu da Vaše tugovanje bude privatno i da ne morate javno tugovati...
I za kraj bih citirao Gabor Mate, svjetski priznatog stručnjaka za traumu koji kaže:
"Trauma nije ono što vam se dogodilo, nego ono što se dogodilo UNUTAR vas". On objašnjava da rat, granate i gubici predstavljaju vanjske događaje (ranu). Međutim, trauma je unutrašnji ožiljak koji je ta rana ostavila. Taj ožiljak znači da je Vaš nervni sistem izgubio fleksibilnost. Zato se svakog 11. jula Vaše tijelo automatski prebaci u stanje odbrane i proživljava rat – jer je taj unutrašnji mehanizam zaštite ostao "zaključan" u prošlosti.
"Ratna trauma nikada nije problem samo jednog pojedinca, već cijele zajednice (kolektivna trauma)." On upozorava da se neobrađena ratna trauma prenosi s generacije na generaciju, pa se danas suočavamo sa transgeneracijskim prenosom traume.
Ukoliko se simptomi izazvani traumatskim događajem javljaju duže vrijeme i narušavaju vašu funkcionalnost potrebo je da se obaratite svom ljekaru, i/ili nekom od stručnjaka iz mentalnog zdravlja (psiholog, psihijatar, psihoterapeut).
Pokažite empatiju prema sebi i svojim osjećajima, volite sebe i čuvajte svoje mentalno zdravlje...
Brodlija Esmin
