10/06/2026
Davno smo rekli i držimo se toga da ne pišemo o dijagnozama. Govorimo o deci koja su u sistemu školstva neprepoznata i koja veoma trpe zbog toga.
Dijagnostikom specifičnih poremećaja učenja moramo da počnemo da se bavimo intenzivno, a škole su one koje bi trebalo da svako dete koje IZUZETNO OTEŽANO savladava čitanje, pisanje ili matematiku pored OČUVANIH INTELEKTUALNIH KAPACITETA obavezno šalju na procenu kod logopeda u cilju dalje dijagnostike.
Posledice neprepoznate disleksije su ogromne:
- hronično nisko samopouzdanje i osećaj niže vrednosti
- sindrom naučene bespomoćnosti
- školska anksioznost i somatski simptomi
- buntovništvo ili povlačenje
- socijalna izolacija i problemi u vršnjačkim odnosima.
Dakle, najveća opasnost neprepoznate disleksije nije u tome da dete neće naučiti čitati dovoljno lako i brzo, već u tome što počinje da gradi svoj identitet oko ideje da je neuspešno.
Pravovremeno prepoznavanje i identifikovanje ovog problema omogućava menjanje pristupa u radu sa ovom decom, prebacivanje fokusa sa slabih na jake strane, što je izuzetno važno za očuvanje detetovog mentalnog zdravlja.