25/05/2026
Sutra je Dan Arafata. To je jedan od najvažnijih dana u islamu i dešava se tokom hadža, na 9. dan mjeseca zul-hidždže.
Toga dana milioni muslimana stoje na brdu Arafata, nedaleko od Mekke, u molitvi, tišini, pokajanju i dovi. Vidite to i na ovoj slici … more ljudi obučenih u bijelo, bez razlika medju njima.
Bijela boja u islamu simbolizuje čistoću, skromnost, mir i jednakost medju ljudima.
Na Arafatu, jednako kao ni u Mekki, nema statusa, luksuza, pa ni titula.
Nema ‘važnijih’ i ‘manje važnih’.
U islamskoj tradiciji se kaže da je upravo ‘stajanje na Arefatu’ srce hadža.
Srce čovjeka i susret čovjeka sa vlastitom dušom i sa Bogom. 🙏
Čitala sam da mnogi vjeruju da je to mjesto gdje je Adem a.s. nakon spuštanja na Zemlju ponovo susreo Havu.
Zato se Arafat često simbolički povezuje sa povratkom, prepoznavanjem i budjenjem svijesti.
Preporučuje se post za one koji nisu na hadžu, jer se Dan Arafata smatra jednim od najvrijednijih dana u godini za duhovno čišćenje, pokajanje i približavanje Bogu.
Preporučuje se više dove, više tišine i više prisutnosti. Dobro je obavljati namaz svjesnije i smirenije nego inače. Usporiti ritam dana.
Manje buke, manje telefona, manje distrakcija.
Dobro je tražiti oprost od Boga… ali i od ljudi.
Dobro je udijeliti sadaku, pomoći nekome, nazvati roditelje, obnoviti prekinut odnos ili barem omekšati srce tamo gdje je dugo bilo zatvoreno.
I moje lično mišljenje, možda ono najvažnije: odvojiti trenutak iskrenosti sa sobom.
Zapitati sebe … ko sam postao/la? Od čega bježim? Šta moja duša već dugo pokušava da mi kaže?
Jer nekako razmišljam i osjetim da Arafat nije samo mjesto na karti. Nije samo planina u dalekoj Arabiji.
Nekim ljudima to postane trenutak u kojem se srce slomi dovoljno… da konačno postane iskreno.
Možda zato što se čovjek nekad najviše približi Bogu upravo onda kada mu se slomi ono što nije bilo istinsko.
