Aya’s Touch

Directions Website Contact the practice

Aya’s Touch Naida Kundurović - geštalt psihoterapeut
Rad jedan na jedan 📩 [email protected]

Naida Kundurović je nakon 15 godina karijere u medijima, odlučila novinarstvo zamijeniti sa psihologijom. Upisom edukacije za geštalt psihoterapeuta i osnivanjem vlastite kompanije za mentalno zdravlje pod nazivom Aya's Touch, među prvima u BiH i regionu stavlja važan pečat na holistički pristup čovjeku, kombinirajući nauku i duhovnost u pristupu klijentima.

Mjesec i po dana u Indoneziji.I dok sabiram utiske, shvatam da mi je ovo putovanje donijelo mnogo više od uspješno završ...
18/11/2026

Mjesec i po dana u Indoneziji.

I dok sabiram utiske, shvatam da mi je ovo putovanje donijelo mnogo više od uspješno završenog retreata sa divnim ženama iz cijelog svijeta, lijepih fotografija, novih poznanstava i preplanulog tena. :)

Kada se fizički udaljimo od poznatog okruženja, lakše primjećujemo koliko našeg ponašanja zapravo čine navike. Koliko toga radimo zato što želimo, a koliko zato što smo jednostavno navikli tako živjeti.

Recimo, svakodnevni prizori ljudi koji na skuterima prevoze malu djecu, čak i bebe od svega nekoliko mjeseci, ali i kućne ljubimce, usred nevjerovatne saobraćajne gužve, istovremeno su me nasmijavali i ostavljali u čudu.

Pitala sam se: kada bismo mi tako nešto uradili? I zašto nam je to gotovo nezamislivo?

Koliko našim odlukama upravlja stvarna procjena opasnosti, a koliko strah koji smo usvojili kroz odrastanje, kulturu i društvo u kojem živimo?

Biti negdje gdje niko ne zna ko si, čime se baviš, šta si postigao, s kim si bio i kakvu reputaciju imaš, zanimljivo je iskustvo. Imaš priliku posmatrati sebe izvan svih društvenih uloga koje godinama nosiš.
U toj anonimnosti postoji jedan poseban osjećaj oslobodjenja. Ne moraš ništa dokazivati, objašnjavati niti ispunjavati tudja očekivanja.

Od odnosa prema radu, novcu i porodici, do načina na koji ljudi komuniciraju i organizuju dan. Shvatiš da mnogo toga što smo naučili smatrati jedinim ispravnim načinom života zapravo predstavlja samo jedan od mogućih.

Recimo, za mjesec i po dana u Indoneziji nisam vidjela nijednu ispruženu ruku koja prosi (!)

Ali sam vidjela djecu koja rade, starije ljude koji rade, žene koje svakodnevno nose teške terete, prodaju, proizvode i na različite načine zaradjujh za život.

Imala sam osjećaj da vrijeme na ovoj vremenskoj liniji jednostavno sporije prolazi. Iako su dani bili ispunjeni novim iskustvima, susretima, kretanjem i aktivnostima, gotovo nikada nisam imala osjećaj da mi vrijeme izmiče kao u Evropi.

Naprotiv, kao da je u jedan dan moglo stati mnogo više života nego inače.

Možda vrijeme ne prolazi sporije, nego ga mi, kada smo prisutniji u onome što živimo, doživljavamo punije.

Gledala sam kako se moja šestogodišnja kćerka snalazi u drugačij

14/11/2026

Virtualni prostor (jednako kao realan?) prepun je sarkazma, cinizma i podsmijeha. Ali jeste li se ikada zapitali šta se zapravo krije iza takvog odnosa prema svijetu?

Ne govorimo o zdravom kritičkom razmišljanju, inteligentnom humoru ili sposobnosti da preispitujemo društvene pojave. Govorimo o gotovo automatskoj potrebi da se sve i svako ismije, omalovaži ili obezvrijedi.

Je li cinizam zaista znak inteligencije ili emocionalni oklop iza kojeg se kriju stara razočarenja, povrede i neotugovana tuga?

Šta nam cinizam otkriva o onome ko ga koristi?

11/11/2026

Jedna od najvećih sloboda koju donosi odlazak u nepoznato jeste oslobadjanje od tudjih predstava o nama.

Niko ne zna ko smo bili. Niko ne očekuje da ostanemo isti. Niko nas ne posmatra kroz prošlost koju smo odavno prerasli.

Koliko dugo ostajemo vjerni staroj verziji sebe samo zato što je drugi još uvijek prepoznaju?

08/11/2026

BALI JE PUN LJUDI KOJI SU PROMIJENILI ŽIVOT.
ALI JESU LI PROMIJENILI SEBE?

PROMIJENILI SU KONTINENT.
ALI JESU LI PROMIJENILI SEBE?

Baš aktuelna tema. Naročito ovih dana, kada svakodnevno prolazim kroz deset različitih ljepota, novih iskustava i susret...
05/11/2026

Baš aktuelna tema. Naročito ovih dana, kada svakodnevno prolazim kroz deset različitih ljepota, novih iskustava i susreta s ljudima koji mi iznova proširuju pogled na život.

I iz prve ruke osjećam tu potrebu da sve to podijelim sa svojom zajednicom.

Ne iz hvalisanja. Nego iz iskrene želje da inspirišem, motivišem, približim vam neki drugačiji svijet, drugačiji način života, drugačije vrijednosti.

Jer ovdje, u Indoneziji, gotovo svakog dana otkrivam nešto novo. Toliko ljepote, jednostavnosti, ljudske topline i iskustava koja me mijenjaju.

A onda uhvatim sebe kako, usred nekog predivnog trenutka, već razmišljam kako bih ga mogla podijeliti s vama.

I upravo tu nastaje moj unutrašnji konflikt.

Jer u trenutku kada počnem razmišljati kako ću nešto podijeliti, dio moje pažnje već je napustio ono što upravo proživljavam.

Umjesto da potpuno budem u iskustvu, jedan dio mene već ga posmatra izvana. Razmišlja o fotografiji, videu, riječima kojima bih ga opisala.

I pitam se koliko smo se, kao društvo, udaljili od sposobnosti da jednostavno doživljavamo život, bez potrebe da ga istovremeno dokumentujemo
?!

Posebno je zanimljivo što ni sama nemam jednostavan odgovor.

Jer dijeljenje može biti predivan čin povezivanja. Može nekome otvoriti horizonte, probuditi hrabrost, inspirisati ga da nešto promijeni u vlastitom životu.

Ali gdje je granica?

Kada dijeljenje prestaje biti izraz našeg iskustva, a počinje nas udaljavati od samog iskustva?

Dopustiti iskustvu da nas dotakne je vjerujem kljuċ 🔑

A tek onda, ako i dalje osjetimo potrebu, podijelimo ga.

Jer nije svaka ljepota koju vidimo namijenjena publici. Neke su došle u naš život samo da bismo ih mi doživjeli… i proživjeli. 🤍🤲

Ovdje, u Indoneziji, u jednom malom kafiću, uzela sam u ruke knjigu i naišla na ovu predivnu istinu.Bio je to mali podsj...
03/11/2026

Ovdje, u Indoneziji, u jednom malom kafiću, uzela sam u ruke knjigu i naišla na ovu predivnu istinu.

Bio je to mali podsjetnik koliko je lijepo čitati. 😍🤲
Koliko nas samo jedna rečenica, pronadjena ‘sasvim slučajno’, može zaustaviti i dotaknuti baš tamo gdje nam je potrebno.

I znala sam da je moram podijeliti sa zajednicom.

Jer je upravo sada, u ovom periodu života, posebno važna.

Dok ovdje, daleko od svega poznatog, zajedno sa svojom Ajom živim jednu drugačiju svakodnevicu, učim i sama šta znači imati hrabrosti živjeti svoju priču.

Ne onu koju drugi očekuju od mene. Ne onu koja bi bila sigurnija, jednostavnija ili prihvatljivija drugima. Nego svoju.

I nije uvijek lako. Hrabrost ne znači da nema straha. Nekada znači da se bojiš, a ipak napraviš korak.

Zato od srca želim i svakome od vas da pronadje hrabrost da živi svoju priču. Da ne odgadja život čekajući idealne okolnosti, tudje odobravanje ili trenutak kada će svi strahovi nestati. Jer neće nestati, to vam garantujem…

Jer jednog dana svi ćemo postati priče. A dok smo ovdje, imamo priliku da ih zaista živimo. 🤍

Koliko god ljudi iz Balkana maštalo o životu na Baliju, toliko i ljudi koje ovdje susrećem mašta o životu u Evropi.I dok...
02/11/2026

Koliko god ljudi iz Balkana maštalo o životu na Baliju, toliko i ljudi koje ovdje susrećem mašta o životu u Evropi.

I dok jedni sanjaju o odlasku, drugi sanjaju o dolasku. 🥹

Ali gdje god živjeli, važno je da energija koju nosimo u sebi ne postane samo odraz kolektivne energije okoline.🤲

Jer okolina može biti obilježena siromaštvom, tugom, nezadovoljstvom, strahom ili stalnom trkom za nečim što nam nedostaje.

A mi ipak možemo njegovati nešto drugačije u sebi.😎

Ne tako što ćemo poricati stvarnost koja nas okružuje, nego tako što joj nećemo dopustiti da u potpunosti odredjuje ono što jesmo.

Vjerujem da nije najvažnije gdje živimo, nego koliko sebe uspijevamo sačuvati gdje god da živimo. 🤲

Kao i uvijek do sada, i kroz svoje objave s Balija nastojim prikazati onu drugu, manje vidljivu stranu života. Onu koja ...
27/10/2026

Kao i uvijek do sada, i kroz svoje objave s Balija nastojim prikazati onu drugu, manje vidljivu stranu života. Onu koja često ostaje izvan pažljivo odabranih kadrova luksuznih smještaja, restorana, bazena i prizora koji ovaj otok čine toliko privlačnim posjetiocima iz cijelog svijeta.

Jer dok jedni ovdje dolaze da se odmore od života, drugi ovdje žive svoju svakodnevicu. Rade, stvaraju, odgajaju djecu, brinu o porodicama i nose teret obaveza koje turistički objektiv rijetko zabilježi.

Ja sam ove sve ljude uslikala sa svojim iphonom, u spontanim trenucima neke vrste interakcije sa njima 📸 🤲

Kao gestalt psihoterapeutkinja, vjerujem da cjelovitost ne nastaje tako što biramo samo jednu stranu stvarnosti, nego kada razvijemo sposobnost da istovremeno vidimo i prihvatimo postojanje suprotnosti.

Ljepotu i surovost. Obilje i oskudicu. Odmor i rad. Privilegiju i borbu za egzistenciju.

To su polariteti koji postoje i u nama i u svijetu koji nas okružuje.

Ne mislim da trebamo osjećati krivicu zato što možemo putovati, uživati ili sebi priuštiti lijepe stvari. Ali vjerujem da je važno da nas vlastita udobnost ne učini slijepima za tuđu stvarnost.

Posebno kada smo gosti u nečijoj zemlji.

Iza svakog uređenog vrta, posluženog obroka, očišćene sobe ili nasmijanog lica postoji čovjek čiju priču najčešće ne poznajemo.

Ne znam koliko su ljudi koje susrećem sretni, zadovoljni ili materijalno sigurni. I ne želim njihove živote svoditi na vlastite pretpostavke. Ali želim ih vidjeti. Zastati. Susresti ih pogledom. Prepoznati dostojanstvo njihovog rada.

Jer svjesnost nije samo sposobnost da prepoznamo ono što se događa unutar nas. Ona je i spremnost da vidimo svijet izvan vlastitih privilegija.

A cjelovitost počinje onda kada možemo držati obje slike pred sobom, bez potrebe da jednu od njih izbrišemo.

Kada su mi roditelji dali ime Naida, ono nije bilo naročito često. Za razliku od, recimo, imena Aida, koje se mnogo češć...
26/10/2026

Kada su mi roditelji dali ime Naida, ono nije bilo naročito često. Za razliku od, recimo, imena Aida, koje se mnogo češće moglo čuti. Tek nekih dvadesetak godina kasnije primijetila sam da je moje ime postalo popularnije.

Ipak, kroz život sam rijetko susretala druge Naide.

A onda se život pobrinuo da jednu sretnem hiljadama kilometara daleko od kuće. ☺️☺️

Ni manje ni više nego na Baliju. 🌴

Dvije Naide, iz dva različita dijela svijeta, susrele su se sasvim slučajno.

Ona mi je ispričala da na Baliju njeno ime znači ‘lijepa’, a ja sam joj rekla da se i za moje ime, u arapskom tumačenju koje poznajem, vežu značenja ljepote i čistoće.

Nasmijale smo se, zagrlile i zahvalile na tom neobičnom susretu. 🥰

Jer, od svih ljudi koje smo mogle sresti, na svim mjestima na kojima smo mogle biti, nas dvije smo se pronašle baš tu. Pod istim balijskim nebom. 🤍

Koliko je samo lijepih, neplaniranih susreta koje nam život priredi kada smo otvoreni da ih primijetimo.🤲✨

Address

Sarajevo

Opening Hours

Monday 09:30 - 15:30

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Aya’s Touch posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Aya’s Touch:

Share