02/06/2026
Šta se dogodi kada porodične priče ne pričamo riječima, nego bojama, linijama i zajedničkim stvaranjem?
U radu s porodicama često koristimo kreativne metode koje djeci omogućavaju da se izraze na način koji im je prirodan i blizak. Crteži, kolaži, simboli i zajedničko stvaranje ponekad otvore prostor za razgovore do kojih riječima ne bismo tako lako došli.
Na jednoj od sesija, porodica s kojom duže vrijeme radimo okupila je svoje ranije crteže i od njih napravila zajednički kolaž. Posmatrajući nastalo djelo, zajedno su ispričali priču o sebi.
U toj priči bilo je mjesta za porodične korijene, važne ljude, uspomene, kućne ljubimce, izazove koje su prolazili, ali i vrijednosti koje ih danas povezuju. Govorili su o zajedništvu, vremenu koje provode zajedno, važnosti prisutnosti jednih za druge i o tome kako se najveća porodična blaga često ne mogu ni kupiti ni izmjeriti.
Ono što nas je posebno dirnulo jeste činjenica da nijedan dio priče nije bio unaprijed planiran. Nastajala je spontano, iz crteža, asocijacija, sjećanja i međusobnog nadovezivanja članova porodice.
Kada porodica zajedno stvara, ne nastaje samo kreativni rad. Nastaje prostor u kojem se grade značenja, prepoznaju snage, čuvaju uspomene i jačaju veze. Njihovo najveće porodično blago nije bio kolaž koji su napravili, nego činjenica da su ga stvarali zajedno.
Ponekad jedan veliki papir može ispričati mnogo više od hiljadu pitanja.
U Institutu Mentis vjerujemo da terapijski razgovor ne mora uvijek izgledati kao razgovor. Nekada se najvažnije priče otkrivaju kroz igru, crtanje, kolaže i zajedničko stvaranje.
Objavljeno uz saglasnost svakog člana i uz očuvanje anonimnosti porodice.