19/02/2022
Zagrljaj služi da ozdraviš...
Kako reče Dž. Lenon: Život je ono što nam se dešava dok pravimo planove za život.
I tako, bez posebnog razmišljanja spremam se tog ponedeljka za posao misleći kad pre ponedeljak, ostavljam dete u vrtić, radujem se danu na poslu i novim planovima koje imamo. U Petrovaradinu, devojka ulazi silovito u moju traku i isto tako kako mi okreće kola za 120 stepeni, tako nekako mi menja život. U kolima hitne pomoći prolazi mi hiljadu misli, sreća što je mrva već u vrtiću, sreća što sam živa, nada da je samo prelom... U urgentnom, na vratima moj najveći oslonac, moj muž i blago olakšanje za sve što dolazi. Sve me boli, kroz maglu čujem ostaje u bolnici, odmah danas je operišemo. Onda mama koja je uvek tu da sve olakša i koja se držala kao lavica da ja ništa ne primetim. Dolazak kući, ustajanje tako što njega zagrlim, a on me podiže, bol, plač, psihička priprema za ustajanje, kalkulisanje koliko p**a ustati... Mama koja je tu i koja zna kako da mi pomogne, tvrdoglava ja koja želi da što više može sama i onda mi prolete reči iz bolnice: U redu je da želiš, ali ne junači se. I tako, zahvalna na divnim kolegama sa posla koji su mi ogroman vetar u leđa i podrška, mojoj Refleksiji, bliskim ljudima i naravno njemu koji je bukvalno uz mene u dobru i zlu.
"...Idemo dalje, sve do medalje..."