08/07/2026
Tuga je emocija koja prati naš doživljaj gubitka nekog ili nečeg – stvarnog ili simboličkog gubitka – od smrti bliske osobe, ozbiljno ugroženog zdravlja, razvoda ili prekida partnerskog odnosa, preko promene posla ili preseljenja, do promene u nama i oko nas kada počnemo da postavljamo lične granice. Koliko je tuga prirodan deo našeg života pokazuju i one situacije kada istovremeno osećamo i radost i tugu kao kad završimo nešto veliko, lepo i naporno (obrazovanje, projekat,...), ili započnemo nešto novo što smo dugo želeli. Mnogo je situacija gubitaka (i promena) u svačijem životu i tuga je česta emocija, zato spada i u naše osnovne emocije.
Tuga je jedina emocija koja nas ni na koji način ne pokreće. Naprotiv, drži nas u mestu, nepokretne. Ili ležimo ili sedimo ili stojimo skupljeni, opušteni, pognute glave i spuštenih ramena, najčešće u suzama. I ovaj aspekt je nekom „najstrašniji“, pa će često birati da se ljuti na onog koga više nema ili na ono što se promenilo, samo da se ne prepusti tuzi sa kojom “ne zna šta će”.
Tuga traži svoj trenutak (bolje je reći - svoje trenutke) i moramo joj svaki i pružiti, i zbog nje i zbog nas samih. Dok joj to ne dozvolimo, ona sedi za našim stolom i uporno gleda u nas. I neće otići čak i ako zatvorimo oči, okrenemo glavu, okupiramo se poslom, natrpamo svoje dane koje kakvim obavezama, idemo među ljude i pretvaramo se da smo odlično. Jer ona nas strpljivo sačeka u trenucima samoće.
Kada zaista osećamo tugu u vezi sa realnim stvarima, sama emocija će proći kroz nas kao talas, dostići svoj vrhunac, prekriti nas i vremenom se rasuti.
Opširnije na ovu temu možete pročitati na Blogu na našem sajtu www.psihocentargrijak.wordpress.com
Dean Lewis - How Do I Say Goodbye