28/08/2025
Kad zakoračimo u svet dinamike traume i raznih oblika zlostavljanja u kome se neverica, pristrasnost i glas pravde bore jedno uz drugog, vazno je priznati da problem postoji, da ga ne poričemo .
Ono što je zajedničko svim žrtvama nasilja - bez obzira na okolnosti pod kojima se trauma odigrala- porodično, političko, versko, istina je da tučene žene i zlostavljana deca pate od iste psihološke ozlede od koje pate politički zatvorenici, ratni zarobljenici..
Trauma kod svih izaziva osećanja užasa i bespomoćnosti, obesnažuje ih i izoluje. Nasilnici koriste iste metode prinudne kontrole i torture. Bez obzira da li te metode koriste u ime države, religijskih razloga ili u ime autoriteta muža ili oca, duševni procesi koje oni izazivaju su isti. Jer ugnjetavanje je ugnetavanje. Kada vas proganjaju, onda vas proganjaju. Kada vas preziru, onda vas preziru. Kada vas zlostavljaju, onda vas zlostavljaju. A na takva ponašanja, ljudi reaguju na iste načine. Jer u osnovi svega je bol.
Ipak postoji razlika jer ratni i politički zatvorenici obično dobijaju društveno priznanje za pretrpljene muke i jad, dok se žrtve seksualnog i porodičnog nasilja skrivaju i ćute zbog sramote i susreću se nevericom, odbacivanjem.
Ono što je značajno u procesu oporavka je da počinilac bude kažnjen, da se naneto zlo nekako nadoknadi, da budemo spremni da sa žrtvama podelimo teret patnje, da nešto preduzmemo, da sudelujemo i da pamtimo. Jer ćutanjem na individualnom i društvenom nivou,još više povređujemo one koji su već dovoljno povređeni.
Deca su najranjiviji članovi društva i najpodložniji zlostavljanju i manipulaciji. Zlostavljanje u detinjstvu ima najteže posledice jer odrastanje u porodičnoj klimi sveprisutnog užasnog straha, u kojoj su ozbiljno poremećeni odnosi između roditelja i deteta, formira i deformiše ličnost.
Na sreću danas ima mnogo načina da ove priče koje počinju u nemoći i beznađu, završe u iskustvu oporavka i zajedništva. Moguće je povratiti veru u ljude i bazično poverenje u bezbednost sveta i postojanost života. Moguće je da žrtve ponovo izgrade pozitivnu sliku o sebi i započnu novi život. To je nemoguće postići u izolaciji, već uz podršku stručnjaka i društva.