Vaš Psihoterapeut - Jelena Đurić

Vaš Psihoterapeut - Jelena Đurić Jelena Djurić, dipl. psiholog, integrativni psihodinamski psihoterapeut (OLI metod)
+381 65 327 46 43 Vaš Psihoterapeut (Beograd i skype)
Jelena Djurić, dipl.

psiholog, integrativni psihodinamski psihoterapeut i hipnoterapeut
+381 65 32 74 643
e-mail: [email protected]
skype: psihoterapijajelena

13/05/2026

Što više radim na sebi i sa drugim ljudima, sve više uviđam koliko život, odnosi i komunikacija nekada mogu biti jednostavniji nego što ih mi doživljavamo.

Međutim, problem je u tome što mi često ne reagujemo iz sadašnjeg trenutka, već iz svojih starih iskustava, rana, strahova i nesvesnih potreba da ponovo proživimo nešto poznato, ovoga p**a sa drugačijim ishodom.

Zato nekada, umesto da otvoreno razgovaramo sa bliskom osobom i pokušamo da pronađemo rešenje, reagujemo iz ljutnje, inata, povlačenja, kažnjavanja ili potrebe da druga osoba „oseti” kako je nama. I tada konflikt postaje sve veći, iako je možda u svojoj osnovi mogao biti mnogo jednostavnije razrešen.

Često nesvesno igramo iste psihološke „igre”, ne zato što to želimo, već zato što nam je taj način funkcionisanja duboko poznat.

Mislim da veliki deo psihološkog sazrevanja zapravo podrazumeva postepeno prepoznavanje sopstvenih nesvesnih obrazaca. Tek kada počnemo da ih primećujemo, dobijamo mogućnost da ne reagujemo automatski i da možda prvi put uradimo nešto drugačije.

13/05/2026

Narcizam je jedna sveopšta pojava od koje niko nije pošteđen, pa ni sami psihoterapeuti. I upravo zato se u psihoterapijskoj praksi često nalazimo u jednoj veoma izazovnoj poziciji.

Mi pokušavamo da pomognemo ljudima da pronađu svoju ličnu istinu, svoju životnu p**anju, da bolje razumeju ko su, šta zaista žele, koje korake jesu spremni da preduzmu, koje nisu i zbog čega nisu. Pokušavamo da ostavimo prostor da druga osoba sama sebe upoznaje i promišlja. Međutim, taj proces često ume da dotakne i naš sopstveni narcizam, nekada na veoma nezdrav način.

Ne mislim da psihoterapijska praksa sama po sebi stvara ove probleme u čoveku. Ona ih ne stvara, već često aktivira ono što u nama već postoji. Zato i kod nas, terapeuta, možemo primetiti potrebu da budemo efikasni, posebni, prihvaćeni, validirani od strane klijenata ili potrebu da nudimo sopstvena rešenja i „spasavamo” druge ljude.

Veoma je važno da ove stvari možemo kod sebe da prepoznamo i da se tu zaustavimo, umesto da odmah reagujemo. Mnogo je važnije da pokušamo da razumemo svoje potrebe. Zašto nam je toliko važno da budemo efikasni? Zašto nam je teško da podnesemo da je klijent ljut na nas, razočaran ili distanciran? Kakve veze to ima sa našim iskustvima iz prošlosti? Da li možda na sličan način reagujemo i u drugim međuljudskim odnosima?

Isto tako, ukoliko primetimo snažnu potrebu da nudimo gotova rešenja, važno je da zastanemo i razumemo da ono što je pomoglo nama ne mora nužno koristiti nekoj drugoj osobi. Mi ne možemo biti „pametniji” za tuđe živote, jer često nismo naročito mudri ni kada je reč o sopstvenom.

Koliko god imali želju da nekome nešto pružimo, nekada ćemo mnogo više pomoći ako ostavimo prostor da druga osoba sama dođe do svog rešenja. Kada prebrzo nudimo odgovore, često ometamo kreativni proces klijenta i njegov kapacitet da razvija sopstveno mišljenje, autonomiju i unutrašnje oslanjanje na sebe.

Možda je upravo zato jedna od najvažnijih stvari u psihoterapiji sposobnost da podnesemo sopstvenu nemoć, neizvesnost i činjenicu da ne možemo živeti tuđ život umesto druge osobe.

Kao što kaže ona poznata izreka: nemojte gladnom čoveku dati ribu, već ga naučite da peca.

13/05/2026

Kako doći do klijenata na početku psihoterapijske prakse?

1. Pišite. Edukujte ljude. Nemojte to raditi isključivo zbog privlačenja klijenata, već pišite iz potrebe da podelite nešto što znate i što drugima može biti korisno. Koristite običan, ljudski govor. Nije cilj da zbunite ljude stručnom terminologijom i pokažete koliko ste obrazovani, već da ih dotaknete nečim što mogu da razumeju i prepoznaju u sopstvenom iskustvu.

2. Napravite grupu podrške, online ili uživo. To nije važno samo zbog potencijalnih klijenata, već i zbog iskustva koje stičete i mogućnosti da ljudi upoznaju vaš način rada, način razmišljanja i prisustvo koje unosite u odnos.

3. Organizujte radionice i webinare. Pružite ljudima nešto korisno pre nego što od njih očekujete da vam ukažu poverenje. Ljudi danas retko dolaze samo zbog diplome. Mnogo češće dolaze zato što su negde pročitali nešto vaše, slušali vas ili osetili da ih razumete.

4. Ne pokušavajte da delujete savršeno i „iznad” ljudi. Klijenti uglavnom ne traže terapeuta koji ima odgovor na sve, već osobu pored koje mogu da govore bez osećaja stida i straha od osude. Ljudi vrlo jasno osećaju razliku između autentičnosti i potrebe da neko ostavi utisak stručnosti.

Ne pokušavajte da budete ‘role model’ klijentima niti da gradite sliku savršenog života kojem drugi treba da teže. Terapija nije prostor u kome terapeut treba da bude ideal kome se klijent prilagođava. Ukoliko osećate snažnu potrebu da vas klijenti vide kao posebne, mudre ili superiorne, možda vredi da se zapitate koju svoju potrebu pokušavate time da zadovoljite.

5. Ne trudite se da doprete do svih. Kada pokušavate da se dopadnete svima, sadržaj postaje generičan i bezličan. Mnogo je važnije da govorite iz svog senzibiliteta i načina rada. Neki ljudi se neće pronaći u tome i to je potpuno u redu. Oni koji se prepoznaju često ostaju dugo.

6. Mnogo je važno da fokus ne bude samo na zaradi, jer ljudi to nesvesno osete. To ne znači da novac nije važan. Važno je da terapeut može da živi od svog rada i da bude adekvatno plaćen za ono što pruža. Problem nastaje onda kada zarada postane jedini organizator odnosa sa klijentima.

7. Naučite da podnesete osećaj da nekada niste „dobar terapeut”. Klijenti imaju otpore, transferne reakcije, periode povlačenja, ljutnje, idealizacije ili razočaranja. To ne znači automatski da radite nešto pogrešno. Važno je da se ne upecamo u potrebu da po svaku cenu budemo voljeni, potvrđeni ili doživljeni kao uspešni terapeuti, već da možemo da razmišljamo o tome šta se dešava u odnosu i da o tome razgovaramo sa klijentom.

8. Ljudi osećaju razliku između terapeuta koji voli svoj posao i terapeuta koji očajnički pokušava da proda uslugu. Zato je važno da, pored želje za zaradom, postoji i stvarna zainteresovanost za ljude, radoznalost prema njihovom unutrašnjem svetu i osećaj satisfakcije u samom radu.

Znam da je to teško kada je budžet mali i kada postoji pritisak da praksa brzo uspe. Zato nekada može biti dobro imati dodatni izvor prihoda dok se praksa razvija. Manje finansijskog očaja često znači i više prostora da odnos sa klijentom ostane autentičan.

04/04/2026

Definitivno moram da naučim da se pripremim, pa snimim, a ne da snimam kad me pukne inspiracija. S druge strane, važnije je da me čujete, nego da me gledate. Ali svakako ću se potruditi da budem u reprezentativnijem izdanju. 😂

19/03/2026

Inat, iz psihodinamske perspektive, ne nastaje kao puka tvrdoglavost, već kao složen odgovor ličnosti na rane odnose u kojima su autonomija i zavisnost bile u konfliktu.

U najranijem razvoju, dete kroz fazu odvajanja počinje da otkriva sopstvenu volju. „Ne“ postaje način da potvrdi postojanje sebe kao odvojenog bića. Ukoliko je u tom periodu nailazilo na preteranu kontrolu, rigidnost ili posramljivanje, njegova potreba za autonomijom nije mogla da se razvije slobodno. Umesto toga, ona se učvršćuje u formi otpora. Taj otpor vremenom može poprimiti oblik inata, ne kao izbor, već kao obrazac.
Međutim, inat se ne razvija samo u strogo strukturisanom okruženju. Može nastati i tamo gde su granice bile nejasne, gde je kontakt bio nedosledan ili gde dete nije bilo dovoljno viđeno. U takvim uslovima, otpor postaje način da se uopšte oseti sopstvena granica i potvrdi postojanje sebe.

Sa druge strane, inat se može razviti i u okruženju u kojem su roditelji veličali dete i udovoljavali mu bez postavljanja granica. U takvom odnosu dete ne nailazi na frustraciju koja je neophodna za razvoj unutrašnje regulacije. Iako deluje da ima sve, ostaje bez iskustva koje bi mu pomoglo da podnese ograničenja. Kada se kasnije susretne sa zahtevima realnosti, oni mogu biti doživljeni kao napad, a inat postaje način da se očuva osećaj moći i posebnosti. U osnovi se često nalazi narcistička povreda, jer slika o sebi nije imala priliku da se oblikuje kroz susret sa realnim granicama.

U analnom razvojnom stadijumu, gde su teme kontrole, zadržavanja i popuštanja centralne, inat dobija dodatnu psihološku težinu. Može se razumeti kao simboličko „zadržavanje“, odbijanje da se da, da se pristane, da se emocionalno odgovori. U tom zadržavanju osoba doživljava osećaj moći, ali istovremeno ostaje zarobljena u rigidnosti koja otežava odnos sa drugima.
Inat često štiti od osećaja nemoći, povređenosti ili poniženja. Umesto da se ta osećanja prepoznaju i izraze, ona se preoblikuju u otpor. Na taj način osoba izbegava kontakt sa sopstvenom ranjivošću, ali i sa sopstvenom potrebom za drugim. U osnovi se često nalazi ambivalentnost, istovremena želja za bliskošću i strah od gubitka kontrole u odnosu.

Zbog toga inat retko ima funkciju koja je usmerena isključivo ka drugom. Iako deluje kao čin suprotstavljanja, njegova primarna funkcija je intrapsihička, da održi osećaj integriteta, da zaštiti od povrede i da očuva iluziju samodovoljnosti.
U tom smislu, inat nije samo ponašanje koje otežava odnose, već i signal unutrašnjeg konflikta koji još uvek traži način da bude prepoznat i mentalizovan, odnosno da osoba postane svesna sopstvenih unutrašnjih stanja, emocija i motiva i da ih razume kao deo sebe.

19/03/2026

Ljudi ponekad teraju inat da bi povredili drugu osobu, dok, u suštini, najveći bol nanose sami sebi.

27/01/2026

Ne treba decu 'čeličiti', već ih učiti da prepoznaju, prihvataju i regulišu svoja osećanja. Samo tako se mogu izgraditi jake i stabilne ličnosti. Čovek koji je naučio da ne oseća samo je navukao masku jake i snažne osobe, i veliku količinu psihičke energije potroši da bi pobegao od emotivnog dela sebe. Ali, od sebe ne može pobeći, a delovi ličnosti koji se izbegavaju težiće da se ispolje na razne načine.

27/01/2026

Mnogo se govori o traumama i različitim simptomima koji su posledica odgoja. I zaista, odgoj igra ključnu ulogu u formiranju ličnosti. Takođe, važni su genetika i temperament. Ali ponekad se zaboravlja da je i sve ono dobro što imamo u sebi rezultat odnosa s drugima. Struktura naše ličnosti se formira kroz relacije, a mi ta iskustva internalizujemo i ona postaju deo nas. Isto važi i za sve ono što smatramo dobrim u nama – nismo se s tim rodili, već smo kroz odnose sa značajnim figurama ta iskustva uneli u sebe i sada ih prepoznajemo kao deo nas samih.

Jelena Đurić, psiholog i psihoterapeut

16/01/2026

Da li je psihoterapeut plaćeni prijatelj?!

05/01/2026

Ne opraštamo da bismo opravdali nečije ponašanje, praštamo da bismo imali mir u duši.

Address

Pregrevica 60
Zemun
11080

Opening Hours

Monday 12:00 - 23:00
Tuesday 12:00 - 23:00
Wednesday 12:00 - 23:30
Thursday 12:00 - 23:00
Friday 13:00 - 22:00
Saturday 13:00 - 22:00

Telephone

+381653274643

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Vaš Psihoterapeut - Jelena Đurić posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Vaš Psihoterapeut - Jelena Đurić:

Shortcuts

Share