Psihoterapija i psihološko savetovanje -Tanja Todorović

Psihoterapija i psihološko savetovanje -Tanja Todorović licencirana psihoterapeutkinja
master defektološkinja za bolesti zavisnosti

Emocionalna zrelost ne znači da se nikada nećete posvađati.Ne znači da neće biti trenutaka kada ćete poželeti da se povu...
07/05/2026

Emocionalna zrelost ne znači da se nikada nećete posvađati.
Ne znači da neće biti trenutaka kada ćete poželeti da se povučete, da zalupite vrata ili da očekujete da druga osoba “sama shvati”.

Zrela ljubav ne nastaje onda kada pronađemo nekoga ko nas nikada ne povredi.
Nastaje onda kada prestanemo da bežimo od sebe svaki put kada nas nešto zaboli.

Jer veza vrlo brzo ogoli ono što nosimo u sebi.
Pokazaće naše strahove od odbacivanja.
Našu potrebu za kontrolom.
Inat kojim kažnjavamo kada se osećamo nevoljeno.
Tišinu kojom branimo ranjivost.
Bes iza kog se često krije povređeno dete koje ne zna kako drugačije da traži ljubav.

I zato emocionalna odgovornost nije:
„Ti si kriv što se ovako osećam.“

Nego:
„Ono što osećam je moje, ali želim da te pustim bliže tome umesto da te guram od sebe.“

Nekada najveća hrabrost u vezi nije ostati.
Nije ni otići.
Nego pogledati sebe iskreno i priznati:
„Ovde reagujem iz straha, a ne iz ljubavi.“

Mnogi ljudi žele odnos pun sigurnosti, nežnosti i razumevanja, ali malo njih je spremno da se suoči sa delovima sebe koji takav odnos sabotiraju.
Jer prava bliskost traži više od hemije.
Traži sposobnost da razgovaramo umesto da kažnjavamo.
Da preuzmemo odgovornost umesto da tražimo krivca.
Da kažemo „plašim se“ umesto „nije mi stalo“.

Ljubav nije pronalazak savršene osobe.
Ljubav je trenutak kada dvoje ljudi odluče da, uprkos svojim ranama, ne ratuju jedno protiv drugog — već zajedno protiv onoga što ih udaljava.

Tanja Todorović
OLI psihoterapeut
Seansu sa mnom mozete zakazati na 0621631448
Ili porukom u dm

Postoji nešto veoma tačno u toj rečenici: ne rastu odnosi zato što ih „teramo“, već zato što prestanemo da radimo ono št...
06/05/2026

Postoji nešto veoma tačno u toj rečenici: ne rastu odnosi zato što ih „teramo“, već zato što prestanemo da radimo ono što ih guši.

U terapiji često vidim parove koji ulažu ogroman napor – razgovaraju, analiziraju, pokušavaju „da poprave odnos“. I sve to može biti korisno.
Ali ispod toga često stoji nešto mnogo jednostavnije i mnogo tvrdoglavije: obrasci koji blokiraju bliskost.

To su male stvari koje se ponavljaju:
– potreba da budemo u pravu
– povlačenje kad smo povređeni
– testiranje partnera umesto direktnog traženja onoga što nam treba
– i vrlo često – inat
Inat je zanimljiv.

Na površini deluje kao snaga: „Neću ja prvi“,
„Zašto bih ja popustio/la“, „Neka vidi kako je meni“.
Ali psihološki gledano, inat je često odbrana od ranjivosti.
Jer iza inata obično stoji nešto mnogo mekše:
– strah da ćemo biti odbijeni
– osećaj da nismo dovoljno važni
– potreba da budemo viđeni i priznati

Kada se dvoje ljudi „zainate“, odnos prestaje da raste. Ne zato što nema ljubavi, nego zato što oba partnera nesvesno štite sebe – ali na način koji udaljava.

Baštovan iz priče nije dodavao biljci nešto spolja. On je uklanjao korov, kamenje, prepreke.

U odnosima, to znači:
– prepoznati kada reagujemo iz ega, a ne iz potrebe za bliskošću
– spustiti gard pre nego što „pobedimo“ u raspravi
– izabrati kontakt umesto dokazivanja

Paradoks je da odnos počinje da raste onog trenutka kada neko odluči da ne učestvuje u igri inata.
Ne zato što je slab.
Nego zato što je dovoljno siguran da bude prvi koji će reći:
„Važniji si mi ti nego to da budem u pravu.“
To je mesto gde počinje prava bliskost.

Tanja Todorović
OLI Psihoterapeut

Dete ne uči da živi — dete uči da ne povredi roditelja.Kada izgovori istinu, dobija krivicu. Kada postavi granicu, dobij...
03/05/2026

Dete ne uči da živi — dete uči da ne povredi roditelja.
Kada izgovori istinu, dobija krivicu. Kada postavi granicu, dobija kaznu. Kada počne da raste, postaje “problem”.

U nekim odnosima roditelj ne ulazi u dijalog, već u emociju. Ako ne može da kontroliše situaciju, povlači se u povređenost, krivicu ili patnju. Ili pak kreće u napad. Rečenice poput “ubićeš me” ili “umreću zbog tebe” ne ostavljaju prostor za razgovor — one stvaraju teret odgovornosti za tuđi život.

Tada dete više ne živi svoj odnos sa roditeljem, već počinje da nosi njegove emocije.
Ako ne ispuni očekivanja — postaje loše dete.
Ako se udalji — postaje nezahvalno.
Ako odraste — postaje sebično.

U takvom sistemu ljubav nije sigurno mesto, već uslov. A uslovljena ljubav uči dete da stalno preispituje sebe: da li je previše, da li je pogrešno, da li je krivo.

Najopasniji deo ovih obrazaca nije ono što je izgovoreno, već ono što dete počne da veruje o sebi. I to često ostaje i kada odraste — kao unutrašnji glas koji stalno sumnja, kritikuje i umanjuje.

Granice tada nisu odbacivanje drugih. Granice su povratak sebi.

Tanja Todorović
OLI psihoterapeut

U mojoj terapijskoj praksi često se klijenti šale da je moj pas asistent na sensama, jer je prisutan.Na terapiji kroz pr...
14/04/2026

U mojoj terapijskoj praksi često se klijenti šale da je moj pas asistent na sensama, jer je prisutan.
Na terapiji kroz procese mnogo toga učimo, a evo nekih lekcija mogu reći i terapijskih koje možemo naučiti od svojih ljubimaca. Život sa ljubimcem nije samo igra, obaveza, ljubav, nežnost. To je svakodnevno učenje.

Učenje da budemo u trenutku, jer naš ljubimac ne živi u juče i sutra, on nas stalno vraća ocvde i sada. Na šetnju, na dodir i bliskost.

Ljubav može biti jednostavna. Nekad je dovoljan pogled, mahanje repom, tiho sklupčavanje pored tebe. Bez velikih reči a sve je rečeno. Tome nas uči neko ko ne govori a sve oseća.

Male rutine mnogo znače. Obrok na vreme. Šetnja. Odmor.Ljubimci nas uče da bas svakodnevne male stvari donose mir i sigurnost.
Slušaj i kad nemaš reči. U odnosu je potrebno da nekad nekog samo čujemo, ljubimci ne prčaju kao min , ali nas uče da pažljivije gledamo, osećamo i razumemo signale.

Radost često živi u sitnicama. Omiljena loptica. Poslastica. Naš povratak kući i njihova radost podseća koliko je malo nekad potrebno da nekome popravimo ili ulepšamo dan.

Poverenje se gradi. Poverenje se dobija strpljenjem, nežnošću i doslednošću.

Briga o nekome menja i nas. Uz ljubimca često postajemo odgovorniji, prisutniji nežniji a rekla bih i emotivniji, možda i bolji ljudi. Ljubimac nam ne menja ceo svet, ali defeinitivno menja način na koji gledamo na život.🐾❤️

Tanja Todorović
OLI psihoterapeut

Postoje rane koje ne biramo, koje su deo našeg ranog iskustva i odnosa koji su nas oblikovali. Kada bole, prirodno je da...
31/03/2026

Postoje rane koje ne biramo, koje su deo našeg ranog iskustva i odnosa koji su nas oblikovali. Kada bole, prirodno je da postoji otpor – jer prihvatiti znači priznati da se nešto važno nije dogodilo onako kako nam je bilo potrebno. A to ume da bude jedno od najtežih suočavanja.

Odnos sa roditeljima često nosi posebnu težinu. U njemu su utkane potrebe za bliskošću, sigurnošću i viđenošću. Kada tu postoji manjak ili povreda, bol je dublja jer dolazi sa mesta gde smo najviše očekivali. I važno je priznati: trudila si se. Pokušavala si da popraviš, razumeš, približiš se. To govori o tvojoj sposobnosti za odnos, a ne o tvom neuspehu.

Emocije koje dolaze – tuga, bes, razočaranje – imaju svoju funkciju. Suze nisu slabost, već način da telo i psiha obrade ono što je bilo preteško da se nosi drugačije. Ono što je važno jeste da uz te emocije ne ide i osećaj srama. Nisi odgovorna za ono što nisi dobila. Nedostatak nege ili razumevanja ne govori o tvojoj vrednosti, već o kapacitetima druge osobe. Takođe život tvojih roditelja nije tvoj život. Nisi odgovorna za isti.

Često nosimo „etikete“ koje su nam dodeljene, svesno ili nesvesno, kroz odnos sa roditeljima. Ali te etikete nisu identitet – one su samo odraz tuđih ograničenja. Proces odvajanja od njih podrazumeva vraćanje odgovornosti tamo gde pripada: svako nosi svoje.

Razumevanje roditelja ne znači opravdavanje, niti negiranje sopstvenog bola. To je korak ka unutrašnjem miru – mogućnost da vidiš da su i oni delovali iz svojih rana i ograničenja. Onako kako su mogli, znali ili umeli. Ali tvoj zadatak nije da to nosiš umesto njih.

Tvoj put sada podrazumeva okretanje ka sebi. Prepoznavanje snage koju si razvila uprkos nedostatku podrške. Uvažavanje sopstvene otpornosti, sposobnosti da voliš, da se povezuješ, da tražiš više za sebe. To su tvoji resursi.

Tvoja vrednost nije određena onim što nisi dobila, već onim što jesi – i što svakodnevno gradiš.

I možda je najvažnije: možeš sebi dati ono što ti je nedostajalo. Sa više razumevanja, nežnosti i poštovanja prema sebi.

Alko želiš da zajedno zacelimo te rane, javi mi se u dm.

Tanja Todorović
OLI psihoterapeut
0621631448

Postoje odnosi u kojima emocija postoji, ali nije dostupna onda kada je potrebna. Partner će reći da mu je stalo.Da voli...
19/01/2026

Postoje odnosi u kojima emocija postoji, ali nije dostupna onda kada je potrebna.

Partner će reći da mu je stalo.
Da voli.
Da će biti tu.

Ali kad zatražiš bliskost u trenutku ranjivosti –
on se povlači. Ćuti. Okreće se sebi.

I tada poruka koju čuješ nije:
„Ne mogu sada“
nego:
„Tvoja potreba nije prioritet.“
To nije nedostatak ljubavi.
To je emocionalna nedostupnost.

U takvom odnosu bliskost se:
– dozira
– odlaže
– uslovljava
– daje kada je drugome bezbedno

A ti ostaješ da se pitaš:
„Da li tražim previše?“
Ne.
Tražiš u pogrešnom sistemu.

Zrela veza ne funkcioniše po principu:
„Daću ti emociju kad ja hoću“
već:
„Tvoja potreba mi je signal, ne pretnja.“

Ako stalno moraš da smanjuješ sebe
da bi neko ostao miran –
to nije mir, to je prilagođavanje na štetu sebe.

Pitanje za tebe:
Da li si u odnosu gde emociju dobijaš
ili gde je moraš zaslužiti?

Tanja Todorović
OLI psihoterapeut
0621631448



# emocija

Ne možeš biti i inicijativa i kontakt, razgovor i razumevanje i emocije.Ne možeš dve linije uporno gurati da se ukrste, ...
07/01/2026

Ne možeš biti i inicijativa i kontakt, razgovor i razumevanje i emocije.

Ne možeš dve linije uporno gurati da se ukrste, ako se jedna uporno drži svoje putanje.

Ne možeš uraditi posao za dvoje .

Ako voliš više, trudiš se više, budeš bolja...nećeš nužno dobiti ono što ti je potrebno.

Odnosi koji se ne susreću iznutra postaju odnos dvoje ljudi koji samo funkcionišu, ali ne i žive zajedno.

To su odnosi u kojima stalno postoji neki „možda“:
možda će se promeniti,
možda je faza,
možda sam preosetljiva,
možda će opet biti onaj stari…

U terapiji često vidimo da nije nedostatak ljubavi taj koji razara odnos — nego nedostatak emotivne prisutnosti.
Nedostatak spremnosti da kažemo:

„Tu sam. Vidim te. Čujem te. Hoću da budem sa tobom, ne pored tebe.“
A ti?

Možda si samo umorna od čekanja da vam se linije ukrste.
Možda si predugo pokušavala da popuniš prostor između vas.

Možda je vreme da se zapitaš:
Da li želim da ostatak života provedem u vezi u kojoj se dodiremo samo povremeno — a većinu vremena smo stranci?

I još važnije:

Šta bih izabrala da više ne moram da nosim težinu odnosa sama?

Ne treba ti savršena ljubav.
Treba ti prisutna ljubav.
Ljubav u kojoj se linije zaista pomeraju jedna ka drugoj — i ostaju tu.

Tanja Todorović
OLI psihoterapeut
0621631448



Ljubav nije samo ono što dajemo, već i ono što dopuštamo da se u nama probudi.Mnogi od nas misle da vole kroz davanje — ...
05/11/2025

Ljubav nije samo ono što dajemo, već i ono što dopuštamo da se u nama probudi.

Mnogi od nas misle da vole kroz davanje — pažnje, brige, pomoći, razumevanja. Ali često zaboravljamo drugi, jednako važan deo ljubavi: primanje.

Primiti ljubav znači dopustiti da te neko vidi. Da te dotakne tamo gde si ranjiv, gde nisi “spreman”, gde nisi savršen.
Znači da poveruješ da zaslužuješ nežnost — ne zato što si jak, pametan ili koristan, već zato što jesi.

Ponekad se zatvaramo za ljubav, a da toga nismo ni svesni. Naučeni smo da je sigurnije davati nego primati. Davanje držimo pod kontrolom. Primanje zahteva ranjivost.
A ranjivost… često u nama probudi stari strah — “šta ako me opet povrede?”

Zato, pre nego što se pitaš da li dovoljno voliš druge, zastani i pitaj sebe:
Da li dopuštam da me neko zaista voli?
Mogu li da pustim da mi se neko približi, bez potrebe da budem “jak”, “zanimljiv” ili “koristan”?
Kad mi neko pruži ljubav — umem li da je osetim, ili odmah tražim izgovor da je odbijem?

Ljubav nije samo čin, ona je unutrašnji prostor koji otvaramo.
A u tom prostoru — ne moraš ništa da dokazuješ. Dovoljno je da postojiš. ❤️

Tanja Todorović
OLI PSIHOTERAPEUT

04/10/2025

Mnogi parovi se sapletu o istu prepreku – potrebu da dokažu svoju ispravnost. U svađi, tonovi rastu, argumenti se nižu, a svako brani „svoju stranu“. Ali prava bliskost ne nastaje u dokazivanju. Ona se rađa onda kada oboje zastanemo i zapitamo se: „Šta je ono što nama kao paru sada treba?“

Partnerstvo nije sudnica, već prostor u kojem dvoje ljudi grade zajednički život. Kada energiju preusmerimo sa pitanja „ko je u pravu?“ na pitanje „kako oboma da nam bude bolje?“, dolazimo do onoga što je zaista važno – do razumevanja, podrške i povezanosti.

To znači da ponekad odustanemo od potrebe da pobedimo u raspravi i umesto toga biramo da pobedi naš odnos. Da pokušamo da čujemo šta stoji iza partnerovih reči – njegov strah, tugu, želju za pažnjom – i da iskažemo šta nama treba bez optuživanja.

Na kraju dana, nije poenta u tome da li ste pobedili u jednoj svađi, već u tome da li ste dobili priliku da budete bliži, mirniji i povezaniji.

Prava pobeda u partnerskom odnosu je – kada oboje osećate da vam je zajedno bolje.

Tanja Todorović
OLI psihoterapeut

Address

Žitni Trg 12/2
Zrenjanin
23000

Opening Hours

Monday 10:00 - 20:00
Tuesday 10:00 - 20:00
Wednesday 10:00 - 20:00
Thursday 10:00 - 20:00
Friday 10:00 - 20:00
Saturday 10:00 - 16:00
Sunday 00:00 - 20:00

Telephone

+381621631448

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Psihoterapija i psihološko savetovanje -Tanja Todorović posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Psihoterapija i psihološko savetovanje -Tanja Todorović:

Shortcuts

Share

Category