30/08/2026
Poticanje jezično-govornog razvoja, u ovom slučaju, jezične ekspresije (govora), kroz igru.
Kod manje djece to radimo slijedeći njihov interes (na videu je to crtanje, iako ovako malu djecu od dvije godine ne stavljamo za stol, dječakov interes je crtanje pa smo, eto, za stolom 😊), pridružujući se njihovoj igri koju tada nadograđujemo te nudimo nove riječi ili potičemo slaganje rečenice od riječi koje dijete već ima u svojem ekspresivnom rječniku, riječi koje aktivno koristi u govoru.
Za ovakav način rada prvenstveno je važno stvoriti odnos povjerenja između djeteta i terapeuta ili bilo koje druge osobe koja radi s djetetom. Kad je taj odnos prisutan, tada dijete možemo ‘izazivati’, stavljati pred njega zahtjeve, a da ne dovodimo dijete u stanje jake frustracije i problema s regulacijom emocija i ponašanja.
Cilj rada na jezičnom izražavanju je potaknuti imitaciju, spontano djetetovo oponašanje govora koji čuje. Mi smo model onoga što želimo da dijete koristi. Koristimo iste rečenice ili ciljane riječi (zamjenice, pomoćne glagole, imenovanje radnji, prijedloge i sl.) koje želimo da dijete upotrebljava. Nudimo mu nekoliko varijanti, prihvaćamo djetetovu trenutnu razinu i potičemo prelazak na sljedeću.
Do ‘prave’ riječi nekad imamo nekoliko koraka: gesta (oponašanje pokreta/radnje ili znak za životinju, predmet), onomatopeja (oponašanje zvuka, glasanja životinja…) npr. ‘muuu’, reduplicirani slog u funkciji riječi npr. ‘mu-mu’, prelazak na pojednostavljeni oblik riječi npr. ‘kava’, do prave riječi ‘krava’.
Izbjegavamo uvjetovanje ili ucjenu - ‘Dobit ćeš xx dok kažeš yy.’ i sl. Izbjegavamo ne prihvaćanje djetetove trenutne razine s riječima - ‘Lijepo reci.’ ili ‘Kad mi kažeš lijepo…’.
Na djetetovo ‘muuu’, parafraziramo ‘Mu-mu. Da, to je krava.’
