12/05/2026
Danas je na Pulskom gradskom groblju otkriven spomenik jednom od najvećih P**ežana - Pietru Ciscuttiju.
Iako se nije rodio u Puli, naša lokalna Odluka o grobljima kaže da je neka osoba P**ežan ako se rodila ili ako je u trenutku smrti živjela u Puli. Pietro je rođen u Italiji te umro u Puli ali za života je napravio jako velik broj monumentalnih stvari za Pulu koje nema potrebe ni nabrajati. Stoga bespogovorno Pietra Ciscuttija možemo smatrati pravim istinskim P**ežanom.
Zanimljivo je da njegove slike, lika, ili portreta nema nigdje za naći. Nitko ne zna kako je izgledao Pietro Ciscutti. Ni u INKu, ni u carskim arhivima u Beču gdje smo ih također tražili. Vjerojatno je Pietro bio jedan od onih koji nije želio da se o njemu govori po njegovim slikama, nego po njegovim djelima. Možda se negdje jednog dana pojavi neka njegova slika, no za sada lik Pietra Ciscuttija ostaje svima misterij.
Stoga je jako teško bilo odrediti kako će njegov spomenik izgledati. U nedostatku bilo kakvog portreta ili slike, ideju za spomenik je na sebe preuzeo najpoznatiji pulski kipar - Gualtiero Mocenni, koji je kroz kamen odlučio opisati Pietra Ciscuttija.
I to još kako. U svojoj 90.godini života kipar Mocenni sa svojim sinom Simoneom je napravio možda svoje najveće i najznačajnije umjetničko djelo. A njegova umjetnička djela izložena su od Amerike do Azije. Koliko je kipara svoja djela vlastitim rukama izradilo u 90. godini života? Da, vitalni g. Mocenni je upravo u svojoj 10. deceniji života. Po tome je ovaj spomenik Ciscuttiju možda i svjetski raritet. Bar dok g. Mocenni ne odluči napraviti još jedan monumentalni spomenik nekom velikanu.
Simbolika ovog spomenika, osim što kroz stražnji dio opisuje ulaz u kazalište a prednjim dijelom i samo kazalište, kako ga opisuje g. Mocenni, je u tome što je to sada jedini spomenik Pietru Ciscuttiju na Gradskom groblju u Puli.
Prije više desetljeća, nakon egzodusa Talijana iz Istre poslije 2.svjetskog rata, grob Pietra Ciscuttija je ostao napušten i sukladno tadašnjoj Odluci o grobljima dodjeljen je drugoj obitelji na korištenje, a kosti Pietra Ciscuttija su preseljene u kosturnicu na Gradskom groblju u Puli. Kosti Pietra Ciscuttija se naravno poslije toliko vremena više ne mogu identificirati.
No za utjehu Pietru, svima nam je predodređeno da ćemo mu jednog dana praviti društvo u toj kosturnici. Nakon što dođu neke nove generacije i zaborave na sve nas, a to će biti za nekih najviše 100 godina, i naše će kosti biti kraj Pietra. Jer malo tko od nas zna kako su se zvali naši pra-pra-djedovi i gdje su njihovi grobovi. Tako će biti i s nama.
Takva je naša sudbina. Možda morbidna, možda pravedna, svakako prirodna. Ali zato imamo kamen koji možemo podići u zahvalu najboljima od nas, pa makar i nakon toliko godina, u Puli, gradu monumentalnih kamenih spomenika.
Darko Bijelić
Svečanosti na pulskom groblju, pored autora spomenika Gualtiera i Simonea Mocennija i direktora "Monte Gira" Darka Bijelića, nazočili su i predstavnici Grada P**e Pola * Predsjednik Gradskog vijeća Valter Boljunčić poručio je kako Ciscutti i danas može biti uzor građanima P**e, dok je grado...
