Lea Ivančić Žic Peša - ADHD psihoterapija

04/09/2026

Pronađi novu Neurospicy kavu s Olga Jakšić na Youtube kanalu

03/09/2026

Za neurodivergentnu osobu čiji je živčani sustav već i ovako preopterećen, iskustvo vožnje može biti stvarno zahtjevno budući da vožnja u jednom trenutku traži mnogo pažnje, senzorne obrade, motoričke koordinacije i emocionalne regulacije.

Ne voze sve neurodivergentne osobe loše i ne znači svaka teškoća u vožnji da osoba ima ADHD ili autizam.

Ali neurodivergentnost može utjecati na to kako osoba doživljava i obrađuje vožnju.

Ne moramo svoju vrijednost mjeriti time koliko lako vozimo. Vozačka dozvola nije dokaz odraslosti, automobil nije nužno dokaz neovisnosti, a ne voziti nije automatski neuspjeh.

Postavi si radije pitanje:

„Koji mi uvjeti i prilagodbe omogućuju da se krećem svijetom na način koji je siguran, održiv i dovoljno slobodan za mene?”

Podijeli svoje utiske u komentarima⬇️ , a cijeli tekst potraži na Substacku i Youtube kanalu.

https://youtu.be/V4VhxWYTB34?is=FfuGHb-AFf-pNkPD

https://leaivanciczicpesa.substack.com/p/adhd-autizam-i-strah-od-voznje?utm_source=share&utm_medium=android&r=5b3n9l

*Stay tuned za sljedeću objavu koja se specifično bavi strahom od vožnje i kako ga prevladati s novom gošćom na Neurospicy kavi.

02/09/2026

Što se događa kada osoba ima neurodivergentne potrebe, ali ih zdravstveni sustav ne prepoznaje jer čeka formalnu dijagnozu, a istodobno joj ne uspijeva postaviti dijagnozu upravo zato što ne odgovara stereotipnoj slici autizma/ADHD-a?

U ovoj epizodi Neurospicy kave razgovaram s Dina Popovic, osnivačicom Udruge Žaruljica, o jednoj od najvećih rupa u sustavu podrške neurodivergentnim osobama: između onoga što osoba stvarno treba i onoga što sustav prepoznaje.

Dina kroz svoj rad povezuje autizam, ADHD, mentalno zdravlje, poremećaje hranjenja, inkluziju i javno zagovaranje. Pokrenula je peticiju za bolje prepoznavanje autizma i ADHD-a u zdravstvenom sustavu, organizirala stručne dijaloge o autizmu i poremećajima hranjenja te godinama okuplja stručnjake, roditelje, institucije i civilno društvo oko tema koje se prečesto promatraju odvojeno.

U razgovoru otvaramo pitanja:

• Zašto zdravstveni sustav još uvijek često čeka formalnu dijagnozu da bi prilagodio skrb?
• Kako maskiranje i kompenzacija posebno otežavaju prepoznavanje autizma kod djevojaka i žena?
• Zašto screening sam po sebi nije dovoljan?
• Što se događa kada kliničar očekuje da autistična osoba mora „izgledati autistično“?
• Kakva je povezanost neurodivergencije i poremećaja hranjenja?
• Što nam iskustvo anoreksije može pokazati o širim sistemskim propustima?
• Što možemo naučiti iz principa PEACE Pathwaya?
• Može li se skrb prilagoditi prije formalne dijagnoze?
• Što se konkretno mora promijeniti da bi hrvatski zdravstveni sustav bolje prepoznavao neurodivergentne potrebe?

Dina je osoba koja vrlo teško prihvaća da nešto „jednostavno tako jest“ ako vidi mogućnost da se promijeni i poboljša.

Ako te zanima kako izgleda kada osobno iskustvo preraste u javno zagovaranje i konkretnu borbu za promjenu sustava, mislim da će ti ova epizoda biti posebno zanimljiva.

POGLEDAJ OVDJE:

O autizmu, ADHD-u, maskiranju, poremećajima hranjenja i tome kako z...

02/09/2026

Svoje tijelo ne možeš prevariti, posebno kad si neurodivergentna osoba.

Posuđeni kapacitet danas sutra će doći na naplatu. Sa kamatama.

A ti se pitaš što si tako "lijena", "neorganiziran" ili "s glavom u magli".

Fali ti goriva, ajmo ne voziti stalno na rezervi 🙏

Podijeli sa mnom svoje neslavne pokušaje da se preguraš preko granica izdržljivosti ⬇️🫣

26/08/2026

Ovo nije program u kojem moraš biti dosljedna na neurotipičan način. Program je napravljen da podrži i dane kada imaš manje kapaciteta.

Iz programa ne izlaziš samo s više znanja o neurodivergentnosti, već s jasnijom mapom sebe i konkretnim sistemom za svakodnevicu koja te manje troši.

Podržava te da stvarno napraviš i održiš praktičan pomak u životu:

da ranije prepoznaš kada ideš u crash

da znaš što ti se događa kad se preopteretiš

da imaš SOS protokol za dane kad ti se sistem gasi

da planiraš po energiji, a ne po idealnoj verziji sebe

da postaviš granice pre nego što pukneš

da imaš minimum koji možeš koristiti i kad nemaš kapaciteta

da se manje napadaš kad ne funkcioniraš “kao svi”

da ne moraš svaki pad tumačiti kao dokaz da si lijena, pokvarena ili nedovoljno dobra

Ako želiš podršku da znanje o sebi prevedeš u ritam, granice, planiranje i odnos sa sobom koji te manje troši, prijave za Neurorazličitost kao snaga su otvorene još do 1.9.

Pogledaj program / prijavi se na linku https://neurorazlicitost-kao-snaga.subscribepage.io/ ✨

Grlim, tvoja neurodivergentna psihoterapeutkinja Lea 🌸

24/08/2026

Živimo u vremenu u kojem postoji beskonačno mnogo online programa, edukacija, tečajeva i obećanja o tome kako će ti nešto „promijeniti život“.

Meni nije cilj biti još jedan program u toj gomili.

Zato sam napravila program koji je stručno ozbiljan, ljudski, praktičan i stvarno promišljen do iskustva osobe koja ga prolazi.

Da nakon svih teorija, strategija, neuroznanosti, psihologije i praktičnih alata osoba na kraju može reći:

„Aha. Sad stvarno puno bolje razumijem sebe i znam kako se mogu konkretno podržati.“

Jer od toga zapravo sve počinje, zar ne? ✨

Upisi za Neurorazličitost kao snaga su otvoreni do SRIJEDE, krećemo 1. rujna, i mjesta su ograničena.

Imam prostor za još 3 osobe.

Pogledaj program i prijavi se preko forme za prijavu ili u inbox 🌸

Grlim, tvoja neurodivergentna psihoterapeutkinja Lea ✨

*Hvala Sandra | Online programi & Biznis sistemi na vodstvu i podršci 🌸

21/08/2026

Cijeli život si sebe tretirala kao problem koji trebaš riješiti.
Što ako nisi?

Ovaj program nije zamišljen tako da postaneš više "neurotipična"

Ne možeš postati nešto što nisi, koliko god se trudila, believe me, probala sam.

Ono što jest moguće: prestati trošiti ogromnu količinu energije na rat sa sobom i tu energiju konačno usmjeriti u život koji stvarno veseli i podržava tvoj mozak.

Ne za onaj iz knjige koju je napisala žena koja nikad nije morala odglumiti "normalnu" da preživi radni dan.

Ja jesam, godinama, i znam koliko to iscrpljuje.

Žene koje prođu ovaj proces najčešće mi kažu jedno te isto:

"Kao da sam se konačno prestala ispričavati sama za sebe."

Ista rečenica koju sam ja izgovorila sebi kad sam napokon prestala ratovati sa starom slikom o sebi kao o "robi s greškom".

Zamisli ovo :

16 tjedana, mala grupa (max 10 žena).

Radimo na tvojim obrascima maskiranja,

na upravljanju energijom umjesto vječne borbe s vremenom i

temeljima za život koji je usklađen s tobom, ne s tuđim očekivanjima.

Sve ono što sam ja morala sama iskopati, bez vodiča, kroz puno pokušaja i pogrešaka, godinama, tu tebi sažeto u jedno godišnje doba

Prijave su do 1.9.kada program kreće preko linka https://neurorazlicitost-kao-snaga.subscribepage.io/

Napiši PROGRAM ako želiš dogovoriti besplatni intro call da vidimo je li Neurorazličitost kao snaga tvoj najbolji sljedeći korak u ovom trenutku 🌸

17/08/2026

Kao introvertna neurodivergentna žena na spomen grupa sam godinama mislila: „Grupa? Hvala, ali radije bih si sama probušila zub." 😂

Danas znam da dobra grupa može biti jedno od najljekovitijih iskustava pripadanja koje možemo imati.🌸

Shvatila nešto što mi je promijenilo perspektivu:

Problem nije bio u grupi. Problem je bio u tome tko vodi grupu i kakvu zajednicu oko sebe stvara.

Kad su vrijednosti usklađene, voditelj ne pokušava napraviti od svih istu osobu, postoji namjera da svatko uspije na svoj način i nema natjecanja tko će biti glasniji, pametniji, uspješniji ili „bolji", ljudi oko tebe ne čekaju da pogriješiš, nego navijaju za tebe i kad možeš biti i tih/a i glasan/na, zbunjen/a i briljantan/na, spor/a i brz/a i još uvijek pripadati...

I upravo zato danas toliko vjerujem u grupni rad.

Nakon nekoliko grupa i više od 30 sudionika, iznova kao voditeljica svjedočim koliko daleko ljudi mogu doći kada se okupe u prostoru u kojem postoji međusobna podrška, uvažavanje i stvarna želja da svatko pronađe svoj način funkcioniranja.

Svaki sudionik donese nešto svoje, bilo to iskustvo, perspektivu, znanje, humor, pitanja, izazove, uvide.

Grupa postaje svojevrsni kolektivni mozak. 🧠 Svatko donese jedan komadić slagalice, a zajedno često vidimo sliku koju sami nismo mogli vidjeti.

Pomalo kao Red feniksa, svatko sa svojim čarolijama, svojim strahovima, svojim razlogom zašto je tu, a opet nitko se ne bori sam.✨

To je ono što želim stvarati kroz Neurorazličitost kao snaga.

Prostor u kojem ne moraš dokazivati da si „dovoljno neurodivergentan/na", dovoljno funkcionalan/na ili dovoljno bilo što, u kojem možeš učiti o sebi, ali i učiti od drugih ljudi koji žive neke potpuno drugačije verzije istog neurodivergentnog iskustva.

upisi za Neurorazličitost kao snaga su otvoreni do 1. rujna, i mjesta su ograničena.

Pogledaj program i prijavi se https://neurorazlicitost-kao-snaga.subscribepage.io/?utm_source=ig&utm_medium=social&utm_content=link_in_bio&fbclid=PAb21jcATvx1lwZG9mAmV4dG4DYWVtAjExAHNydGMGYXBwX2lkDzU2NzA2NzM0MzM1MjQyNwABp69w7r8b14BA2N9yURUIsHsjivMCF4_XSueb-N3xj5ezqxzHY3aFfti_rTPA_aem_NJYPeDffGsi-xrgmYz4Hvw

ili mi piši u DM.

06/08/2026

Većina pogrešno perfekcionizam povezuje sa visokim kriterijima i kao recept daje "smanjivanje kriterija" i tako ga promaši prepoznati kod sebe jer nije očit na prvu kao. 

„Imam previsoka očekivanja od sebe.“

Izgleda suptilnije kao:

„Ne volim raditi stvari u kojima nisam dobra.“

„Ako već nešto radim, želim to napraviti kako treba.“

„Nije to za mene.“

„Ne volim učiti pred drugima.“

„Radije ću to napraviti sama.“

„Ne treba mi pomoć.“

Ili ono meni posebno poznato:

„Ako ne mogu napraviti kako treba, radije neću ni početi.“

A zapravo se ispod toga može skrivati vrlo jednostavno uvjerenje:
Opasno je ne uspjeti iz prve.

Tu mi je posebno zanimljiv rad s neurodivergentnim odraslima.

Jer mnogi od nas imaju iza sebe desetljeća iskustva u kojima su bili „previše“, „premalo“, „neorganizirani“, „osjetljivi“, „intenzivni“, „rastreseni“, „lijeni“, „komplicirani“ ili jednostavno drugačiji.

Pa smo razvili nevjerojatne načine da budemo funkcionalni, uspješni i sposobni.

Ali ponekad je cijena toga upravo ovo:

Ne dopuštamo si biti početnici.

Ne dopuštamo si učiti pred drugima.

Ne dopuštamo si tražiti pomoć.

Ne dopuštamo si napraviti nešto prosječno.

Ne dopuštamo si imati loš dan.

Ne dopuštamo si reći: „Ne znam.“

I onda izvana izgledamo kao da imamo visoke standarde, a iznutra živimo u stalnom pregovaranju sa strahom od pogreške.

A onda se pitamo zašto ne pokušavamo nove stvari.

Zašto odgađamo.

Zašto nam je teško učiti.

Zašto se toliko bojimo pogreške.

Zašto nam je teško biti početnik.

I zašto nam vlastiti neuspjeh iz prve izgleda kao dokaz da nešto nije za nas.

Znam da si umorna od toga da stalno moraš biti sposobna, organizirana, uspješna i „dobro funkcionirati“, ne treba ti još jedan alat za samopoboljšanje, već prostor u kojem možeš konačno naučiti:

Ne moram biti dobra isprve.

Smijem biti početnik.

Smijem učiti.

Smijem pogriješiti.

I moja vrijednost ne ide gore-dolje zajedno s mojim rezultatima.

Ako želiš raditi upravo na tome, Neurorazličitost kao snaga kreće u rujnu.

Vrijeme da prestaneš cijeli život pokušavati zaslužiti pravo da budeš „dovoljno dobra“, pridruži nam se.