18/05/2026
'KAKO SU SVI, TAKO ĆU I JA'
Zašto se to nije pokazalo kao dobar pristup za moj prvi porod i kako sam iz toga shvatila što nam ustvari fali u porodu i kako to pružiti drugim ženama?
Moj prvi porod je spontano krenuo, bio je vaginalni, uz jednu intervenciju na samom kraju (pogodi koju 🙃), Apgar 10/10. U teoriji zvuči kao solidan ishod, ali zašto osjećaj nije bio takav proradila sam tek poslije:
▪︎ bila sam 'prisiljena' ležati na leđima (čak i u kadi) - nepotrebna augmentacija boli
▪︎ zastrašivanje i uskraćivanje informacija
▪︎ stroge, omalovažavajuće i neefikasne 'upute za rađanje' (disanje, tiskanje)
▪︎ odnos zdravstvenih djelatnika kao odnos roditelja prema djetetu
▪︎ prijetnje intervencijama
▪︎ nedostatak uvjeta za fiziološki porod - mir, mrak, tišina, sigurnost, povjerenje, intimnost
Da li sam i ja tad mogla više i bolje, ili bar drugačije (što u konačnici znači lakše, svjesnije i opuštenije) - svakako.
Ovih nekoliko stvari mijenja sve:
• znati gdje si u porodu
• što je normalno
• kada ti odlučuješ
• kretanje je osnovno ljudsko pravo
• preispitaj svoj odnos prema boli i prema autoritetu
Pripremi se za svoj porod, pripremaš se i za manje stvari 💪💗