06/01/2025
Nažalost, ništa pametno ne mogu napisati, a da čitanje traje 15 sekundi... Međutim, vjerujem kako je tekst ispod vrijedan čitanja i kako je vrijeme uloženo u njegovo čitanje zapravo kvalitetno provedeno vrijeme :-)
Dakle, čini mi se da povratak na nastavu nikad do sada nije bio ovako intenzivno obilježen strahom, brigom, bespomoćnošću, tugom...
Posljednjih dana jako se puno priča o sigurnosnim mjerama u školama, zaštitarima, bravama, nadzornim kamerama i slično.
Možda jednostavno nisam dovoljno pratila vijesti, ali baš ništa ili vrlo malo čula sam o pravim preventivnim mjerama - onima usmjerenima na djecu i mlade i njihovo mentalno zdravlje.
Naime, koliko smo kao roditelji, stručnjaci, društvo istinski usmjereni na našu djecu?
Jesu li naša djeca osvijestila svoju ljutnju, frustraciju, strah, brigu, tugu?
Jesu li naučila kvalitetno i konstruktivno izraziti te neugodne emocije - bez destruktivnog djelovanja na sebe ili druge?
Jesmo li smanjili vlastita nerealna očekivanja od njihovog školskog uspjeha?
Jesmo li ih naučili organizirati vrijeme za učenje i doći u školu čak i kad nisu sve naučili?
Učimo li ih da se uspješno suočavaju i s lošom ocjenom?
Ili ih zbog loše ocjene kažnjavamo?
Ili im pravdamo izostanke za sve sate ili dane kad se piše test ili kad je ispitivanje - da slučajno ne bi dobili ocjenu manju od 5?
Jesmo li ih naučili nositi se s neuspjehom?
Jesmo li spriječili odlaske u casina i kockarnice?
Jesmo li ih poučili svim opasnostima različitih ovisnosti?
Provodimo li ikakvo kvalitetno vrijeme s djecom ili ona sve svoje slobodno vrijeme provode ispred ekrana?
Jesmo li im ograničili izloženost agresivnim računalnim igricama i drugim nasilnim sadržajima na ekranima?
Razvijamo li kritički stav prema raznim influencerima na društvenim mrežama? Ili dopuštamo da njihov sustav vrijednosti i ideale oblikuju ljudi bez ljudskih, moralnih vrijednosti i lišeni bilo kakvih stručnih, ali i zdravorazumskih životnih kompetencija?
Potičemo li razvoj empatije kod djece?
Znaju li djeca što su prosocijalno ponašanje i altruizam?
Jesmo li ih usmjerili prema sportu i razvoju sportskog duha koji podrazumijeva upornost, trud i napor i kad je teško, uživanje u uspjehu, ali i podnošenje i toleranciju neuspjeha?
Život nisu samo blještavilo, ugoda, zadovoljstvo i sreća.
Ako se ne usmjerimo djeci i mladima i razvoju njihove psihološke otpornosti, razvoju empatije i općenito unaprjeđenju mentalnog zdravlja - učinkovitost svih sigurnosnih mjera bit će vrlo ograničena...
