Mozaik IM

21/10/2026

BJEŽALI SU, BJEŽE I BJEŽAT ĆE SVE VIŠE!! Na žalost

O ovoj temi sam već pisala početkom godine u slučaju jednog drugog doma soc. skrbi. I sad je na red došao moj. COO Juraj Bonači.
Pitaju se ljudi što smo napravili kad je momak prethodno bježao, kako nismo predvidjeli, tko je odgovoran..
Hodnicima našeg Centra je kompliciranije hodat nego Pentagonom. Na svim vratima hodnika (a ima ih), na izlaznim vratima (a ima ih) električne brave koje možemo otvarati samo čipovima. Šifre ni mi djelatnici ne znamo. Na prozorima koji su nadohvat djeci- brave. Djecu predajemo "iz ruke u ruku".
I pobjegnu...
Mora bit da s nama djelatnicima nešto nije u redu. I nije.
Jer kako je moguće da nam je
normalno
-
-raditi sa skupinom od 6 djece od kojih je samo npr. 3 autista i 3 s višestrukim oštećenjima što je iznad svih pedagoških standarda

-kako je moguće da smo nezadovoljni i prestrašeni što nas korisnici sve češće ozljeđuju do te mjere da ponekad moramo na bolničko liječenje

- kako to da smo nezadovoljni jer nas sve više mora raditi dvosmjenski zbog nedostatka prostora i sve većeg broja korisnika

-šta imamo biti nezadovoljni s dohotkom od nekoliko stotina eura manjim od vozača javnih gradskih prijevoza

-zašto nam je bitno da ne možemo napredovati u struci jer nam Akademija(gle naziva) socijalne skrbi kaže da radimo u sektoru odgoja i obrazovanja, da bi nam Agencija za OiO kazala da smo djelatnici u socijali i da nemamo veze s njima. Nismo ničiji kad treba nagraditi. Mašala

- pa šta se onda bunimo da smo svačiji kad treba dežurati u nenastavne dane. Svima smo onda dragi, posebno socijali

Ima toga još. U svakom našem organizacijskom odjelu su i druge teme.

Domovi, Centri i Zavodi soc. skrbi imaju zapremninu od litre u koju se konstantno i nemilosrdno pokušavaju uliti dvije litre svega i svačega. Tko je šanker, zna se.
To je neizdrživo fizički, psihički i emocionalno.
Sve ima svoju granicu koja se ne smije prijeći.
A naša je odavno pregažena

I zato najbolji odlaze, a potencijalno najbolji, oni koji bi trebali nositi struku u budućnosti, nakon faksa otvaraju obrte za lakiranje noktiju.

Dokle god budemo imali ovakav općedruštveni sustav vrijednosti, bježat će sve više! Na žalost

18/10/2026

Epilepsija

Kako prepoznati epilepsiju kod djece? Dr. Goran Kuzmac objašnjava simptome, EEG, dijagnostiku, liječenje i farmakorezistentnu epilepsiju

05/10/2026

Ma izvrsno!! Tako se radi na očuvanju struke koje ionako nedostaje

U srpnju prošle godine stupio je na snagu prvi Zakon o logopedskoj djelatnosti kojim se prvi put ta struka cjelovito uređuje, uključujući standard obrazovanja, dužnosti i odgovornosti logopeda te nadzor nad obavljanjem logopedske djelatnosti. 

22/09/2026

Osobe s invaliditetom - pravo na rad i prava iz radnog odnosa

U nastavku možete pročitati informacije o ostalim pravima za osobe s invaliditetom na tržištu rada, a koja nisu u nadležnosti Hrvatskog zavoda za

04/09/2026

17/07/2026

19/04/2026

Kaos (nered) vs kozmos (red).
Red je ono čemu težimo, što nam treba. U svakom kutku našeg života.
A za to nam treba ritam!
Važno mi je!
i čini me sigurnim!
znati što i kada nakon nečega nešto slijedi!
Ritam je regulator povezanosti kako među ljudima tako i unutar nas samih. Između našeg tjelesnog i kognitivnog, između različitih struktura mozga,između rada srca, disanja, spavanja, probave...
Baš mi je lipa metafora ovaj kazališni pljesak. Gdje ljudi imaju potrebu povezati se, biti jedno, biti zajedno, poslati istu poruku. I da bi to ostvarili, hvataju ritam.
To je i temeljni smisao rada svih struktura mozga. Povezati se, biti jedno, biti zajedno, poslati istu poruku.
To je ono što u IM terapiji radim i želim osnažiti

1.4K likes, 242 comments. "Emergence of synchronized clapping of an audience in Budapest"

17/04/2026

Kažem Mojoj (3g,3 miseca): Ne jedi više čokoladu, nećeš ručat!
Ona: Kako znaš?

Koliko ste p**a danas čuli:
Što je to? 🤔, Gdje je? 📍, Čije je to? 👀... i ono neizbježno: Zašto? ❓😊

Kada dijete postavlja pitanja, ono ne pokazuje samo znatiželju. Ono nam pokazuje da promatra 👁️, razmišlja 🧠, povezuje 🔗 i želi s nama dijeliti svoj interes za svijet 🌍.
Istraživanja pokazuju da djeca najviše pitanja postavljaju upravo kod kuće 🏡, u svakodnevnim situacijama: za stolom 🍽️, u igri 🎲, tijekom šetnje 🚶‍♀️, u autu 🚗, dok zajedno spremamo igračke i sl.

Ako vam se čini da pitanja nikad ne prestaju — u pravu ste. Djeca (3–5 godina) u prosjeku postave oko 1 pitanje u minuti ❗⏱️ (Chouinard, 2007; Yang i sur., 2024). Da, u minuti!

LIDEK-ovo istraživanje (Božić i Cepanec, 2020; 🔗 link u prvom komentaru 👇) analiziralo je razvoj komunikacijskih funkcija u djece dobi 1.5–4.0 godine, te donijelo podatke o razvojnom slijedu nekih oblika pitanja. Više od 50% djece u navedenoj dobi postavlja sljedeća pitanja:
Dob 1.5 - 2.0 godine ➝ Što je to? 🤷‍♀️, Čije je to? 👶
Dob 2.0 - 2.5 godine ➝ Gdje je nešto? 📦, Zašto se nešto dogodilo? ❓
Dob 2.5.- 3.0 godine ➝ Što drugi žele/vole? ❤️
Dob 3.0 - 3.5 godine ➝ Što drugi misle o nečemu? 💭

U djece s razvojnim kašnjenjem ili razvojnim teškoćama često se uočava da ona postavljaju manje pitanja ili da se određeni oblici pitanja javljaju u kasnijoj dobi nego u njihovih vršnjaka ⏳. Zato u kliničkom radu često pitamo roditelje koja pitanja dijete postavlja i koliko često, jer nam ta informacija pomaže razumjeti djetetovo znanje o svijetu 🌍, jeziku 🗣️ i drugim ljudima 🤝.

Dječja pitanja mogu biti zabavna:
❓Ako je noć crna, zašto se mjesec ne zaprlja?
❓Kako to da mi pijemo bijelu vodu a piškimo žuto?
💡Gdje ode danas kad dođe sutra?
❓Kad sam bolestan i padne mi temperatura, gdje ona padne? Na pod?
💡Ako bi ti pegla došla na prste, jel bi se prsti samo spekli ili bi se i izravnali?
Koja dječja pitanja vi pamtite? Pišite nam u komentare! 👇

15/04/2026

U životu, u terapiji, u školovanju, u liječenju...
Nema ravne crte, pogotovo ne uzlazne koju svi priželjkujemo.
Samo borba, ustrajnost, znanje, vjera i nada da idemo ka boljemu