Rudnik sreće

Rudnik sreće edukacijska rehabilitacija | individualna terapija odraslih i mladih | terapija igrom

Edukantica psihoterapije

12 novih poruka. Sastanak za 15 minuta. Propušteni poziv od mame. 6 nepročitanih mailova. 5 Slack obavijesti. Izvještaj ...
01/08/2026

12 novih poruka. Sastanak za 15 minuta. Propušteni poziv od mame. 6 nepročitanih mailova. 5 Slack obavijesti. Izvještaj do 17h. I negdje u pozadini lista za kupovinu koja čeka.

Ništa od toga pojedinačno nije strašno. Ali kad se sve nakupi u istom danu, tijelo ne razlikuje "puno sitnica" od "previše". Reagira isto.

Zato osoba ponekad puca zbog nečeg naizgled malog, obične poruke, jednog dodatnog zahtjeva, jednog "možeš li ovo pogledati". Ne zato što je ta stvar velika, nego zato što je unutarnji prostor već pun.

Izvana to može izgledati kao pretjerana reakcija. Iznutra je to sustav koji je predugo bio napet i više nema gdje spremiti ništa novo.

U takvim trenucima ne pomaže "smiri se, nije to ništa". Pomoći će ti pitanje: što sada možemo smanjiti? Broj obaveza, buku, očekivanja, ili potrebu da se odmah svima odgovori.

Sjedi ispred laptopa. Zadatak čeka. Rok postoji. A ona i dalje ne kreće.Ne zato što je lijena. Ne zato što joj nije stal...
29/07/2026

Sjedi ispred laptopa. Zadatak čeka. Rok postoji. A ona i dalje ne kreće.

Ne zato što je lijena. Ne zato što joj nije stalo. Nego zato što u glavi već postoji cijeli scenarij mogućih pogrešaka prije nego što je uopće napisala prvu riječ.

"Počet ću kada budem spremna."
"Kada budem sigurnija."
"Kada prestanem sumnjati u sebe."

Problem je što ta spremnost nikad ne stigne sama od sebe. Um traži jamstvo da neće pogriješiti, da će ispasti dobro, da ga nitko neće osuditi. Ali život rijetko funkcionira tim redoslijedom. Sigurnost se najčešće ne gradi prije prvog koraka, nego tek nakon njega, polako i nesavršeno.

Odgađanje tada donese kratko olakšanje. Barem na trenutak ne moramo osjetiti strah od početka. Ali taj mir obično ne traje dugo. Poslije njega dođe još veći pritisak i onaj poznati osjećaj da opet kasnimo, ne samo s obavezama, nego i sami sa sobom.

Ne moramo se osjećati potpuno spremno da bismo napravili nešto malo. Ponekad je dovoljno otvoriti dokument. Napisati jednu rečenicu. Krenuti na pet minuta.

Pokušaj tako danas, samo jedan mali korak.

“Nemojte pokušavati biti čovjek od uspjeha, nego čovjek od vrijednosti.” – Albert Einstein
25/07/2026

“Nemojte pokušavati biti čovjek od uspjeha, nego čovjek od vrijednosti.” – Albert Einstein

Hoda sredinom dana, sunce sija, sve izgleda mirno.A u glavi je potpuno drugačija scena."Misliš li da je sve u redu?""Jes...
21/07/2026

Hoda sredinom dana, sunce sija, sve izgleda mirno.
A u glavi je potpuno drugačija scena.

"Misliš li da je sve u redu?"
"Jesam li pretjerala?"
"Jesi li sigurna da se nije naljutio?"
"Što bi ti napravila na mom mjestu?"

Izvana ništa ne odaje da se u njoj vodi cijela rasprava. Iznutra traži potvrdu, provjerava svaku rečenicu koju je izgovorila, pokušava predvidjeti tuđu reakciju prije nego što se uopće dogodi.

Kad osoba ne vjeruje dovoljno vlastitoj procjeni, um traži odgovor izvan sebe, kod druge osobe, u tuđem mišljenju, u zamišljenom scenariju. Problem je što ta potvrda nikad nije dovoljna. Uvijek se pojavi novo pitanje, nova sumnja, novi razlog za provjeru.

Zanimljivo je da osoba koja ovo proživljava izvana često djeluje sabrano, mirno, čak i samouvjereno. Nitko ne vidi koliko energije troši samo na to da protumači jedan pogled ili jednu pauzu u razgovoru.

Netko ti postavi jednostavno pitanje, a ti već odgovaraš objašnjenjem od pet rečenica.Nitko nije tražio dokaz. Nitko nij...
17/07/2026

Netko ti postavi jednostavno pitanje, a ti već odgovaraš objašnjenjem od pet rečenica.

Nitko nije tražio dokaz. Nitko nije tražio ispriku. A ti si ipak osjetila potrebu da dodaš još malo konteksta, još malo "da ne ispadne krivo", još malo osiguranja da te nitko neće pogrešno shvatiti.

To se zove pretjerano objašnjavanje, i najčešće ne dolazi iz slabosti, nego iz straha da će tuđe razočaranje značiti da si pogriješila. Tijelo tada reagira kao da je svaki razgovor mali sudski proces u kojem moraš dokazati da si dobra osoba, iako te nitko ne optužuje.

Istina je jednostavnija nego što djeluje: tvoje granice ne postaju vrijedne tek kad ih svi razumiju. One su vrijedne već zato što govore nešto istinito o tebi.

Pročitaj cijeli carousel, možda prepoznaš i sebe. 🤍

Koliko p**a si se ovako osjećala? Kao da zauzimaš previše prostora ako progovoriš, previše pažnje ako se primijeti da ne...
14/07/2026

Koliko p**a si se ovako osjećala? Kao da zauzimaš previše prostora ako progovoriš, previše pažnje ako se primijeti da nešto ne štima, previše vremena tuđeg ako zatražiš pomoć.

Često se to povezuje s naučenim obrascem koji se zove izbjegavajuće ponašanje. Kad je nešto u prošlosti bilo bolno, osuđeno ili ignorirano, tijelo i um pamte tu lekciju i sljedeći put biraju sigurniji put: povlačenje. Skrivanje je tada obrana, ne slabost. Problem nastaje kad ta obrana postane jedini način na koji znaš reagirati, čak i kad opasnosti odavno nema.

Pitanje nije samo koliko p**a se osjećaš nevidljivom. Pitanje je koliko p**a si sama sebi dozvolila da to i ostaneš.

Razgovor je davno završio.A ti si i dalje tamo. Premotavaš svaku rečenicu, svaki pogled, svaku pauzu koja je trajala sek...
11/07/2026

Razgovor je davno završio.

A ti si i dalje tamo. Premotavaš svaku rečenicu, svaki pogled, svaku pauzu koja je trajala sekundu duže nego inače.

"Jesam li nešto krivo rekla?"
"Je li se naljutila?"
"Možda sam trebala šutjeti."

Što se događa?
Mozak ponavlja istu situaciju iznova i iznova, uvjeren da će analizom pronaći sigurnost. Problem je što taj dio mozga (amigdala) ne razlikuje pravu opasnost od običnog neugodnog trenutka. On samo zna da nešto "nije bilo u redu" i šalje alarm dok god ne dobije potvrdu da si sigurna. Samo što ta potvrda nikad ne stiže, jer u glavi nema kraja rečenice, nema presude, samo novo pitanje za starim pitanjem.
Zato dobiješ osjećaj da si upravo odradila cijeli sudski proces protiv same sebe. Bez dokaza. Bez branitelja. Presuda unaprijed gotova.

Ono što najviše iscrpljuje nije sam razgovor, nego onaj drugi, unutarnji, koji se vrti u krug i nikad ne dolazi do zaključka.

Ako ti je ovo poznato, nisi jedina. 🧠💭

👉 Podijeli ovo s nekim tko trenutno premotava jučerašnji razgovor po deseti put.

Ne govoriš kad te nešto smeta. Ne tražiš previše. Prilagođavaš se, razumiješ i kad te ne razumiju, opraštaš brže nego št...
08/07/2026

Ne govoriš kad te nešto smeta. Ne tražiš previše. Prilagođavaš se, razumiješ i kad te ne razumiju, opraštaš brže nego što si spreman/na, utišavaš se kako ne bi opteretio/la.

Sve kako bi bio/la lak/a za voljeti.

Ali odakle dolazi ta potreba? Najčešće iz mjesta gdje ljubav nije bila bezuvjetna. Gdje si naučio/la da si prihvaćen/a dok si bio/la miran/na, dok nisi tražio/la, dok si se uklapao/la. I zaključio/la si, ne riječima nego iskustvom, da tvoja prava verzija možda nije dovoljno sigurna za pokazati.

I tako si počeo/la graditi verziju sebe koja je prikladnija. Lakša. Pristupačnija. Manje zahtjevna.

Problem je što ta verzija nisi ti.

I što duže to radiš, sve se više udaljavаš od sebe u tom odnosu. Osoba pored tebe voli nekoga, ali ne u potpunosti tebe. Jer ti nisi tamo cijeli/cijela. I negdje duboko to znaš, pa se javlja čudan osjećaj usamljenosti čak i kad si s nekim.

Biti lak/a za voljeti ne bi trebalo značiti biti tiši/a, manji/a ili nevidljiviji/a. Trebalo bi značiti biti dovoljno siguran/na da si autentičan/na, čak i kad to nije uvijek ugodno.

Odmaraš tek kad sve obaviš. Kad nema više ničega na listi. Kad možeš reći sebi da si dovoljno napravio/la. I čak ni tada...
03/07/2026

Odmaraš tek kad sve obaviš. Kad nema više ničega na listi. Kad možeš reći sebi da si dovoljno napravio/la. I čak ni tada ne odmaraš potpuno, jer negdje u pozadini stoji tihi osjećaj da bi mogao/la biti produktivniji/a.

Ovo nije disciplina. Ovo je uvjerenje koje si negdje usput pokupilo/la da tvoja vrijednost dolazi iz onoga što radiš, a ne iz toga što jesi.

Kad odrastaš u okruženju gdje si bio/la hvaljen/a za postignuća, gdje je mir bio moguć tek kad je sve bilo gotovo, gdje se "lijenjost" osuđivala, naučiš izjednačiti odmor s nezasluženim privilegijem. I onda ga cijeli život pokušavaš zaraditi.

Ali tijelo i um ne funkcioniraju po tom sustavu.

Odmor nije nagrada za rad. Odmor je uvjet za rad. Bez njega ne možeš biti prisutan/na, kreativan/na, strpljiv/a ni dobar/dobra prema sebi ili drugima. Nije stvar u tome da radiš manje. Stvar je u tome da prestaneš kažnjavati sebe odsutnošću odmora kao da si ga dužan/a zaraditi.

29/06/2026

Jako sam zahvalna na subotnjoj radionici. Kad se u iskrenosti i dobroj namjeri skupi ovakva grupa ljudi znam da ću iz tog iskustva izaći puna nove motivacije. Hvala Ivi na odazivu u suradnju 🩷
dnevnik 💫
💫

Address

Andrije Kačića Miošića 60
Velika Gorica
10410

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Rudnik sreće posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Rudnik sreće:

Shortcuts

Share

Category