28/02/2026
𝐊𝐢𝐞𝐫𝐤𝐞𝐠𝐚𝐚𝐫𝐝: 𝐚𝐧𝐤𝐬𝐢𝐨𝐳𝐧𝐨𝐬𝐭 𝐢 𝐝𝐞𝐩𝐫𝐞𝐬𝐢𝐣𝐚 𝐤𝐚𝐨 𝐨𝐠𝐥𝐞𝐝𝐚𝐥𝐚 𝐥𝐣𝐮𝐝𝐬𝐤𝐞 𝐬𝐥𝐨𝐛𝐨𝐝𝐞
Søren Kierkegaard, danski filozof i otac egzistencijalizma, nije 𝐚𝐧𝐤𝐬𝐢𝐨𝐳𝐧𝐨𝐬𝐭 promatrao kao poremećaj koji treba jednostavno ukloniti, već kao duboko ljudsko stanje. Nazvao ju je „𝒗𝒓𝒕𝒐𝒈𝒍𝒂𝒗𝒊𝒄𝒐𝒎 𝒔𝒍𝒐𝒃𝒐𝒅𝒆“ – osjećajem koji se javlja kada čovjek postane svjestan da može birati i da je odgovoran za ono što će postati.
Za razliku od straha, koji uvijek ima konkretan objekt, 𝑎𝑛𝑘𝑠𝑖𝑜𝑧𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑗𝑒 𝑛𝑒𝑜𝑑𝑟𝑒đ𝑒𝑛𝑎. Ona proizlazi iz same činjenice da smo bića mogućnosti. Možemo uspjeti ili propasti, učiniti dobro ili zlo, postati netko drugi nego što smo sada. 𝑇𝑎 𝑜𝑡𝑣𝑜𝑟𝑒𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑧̌𝑖𝑣𝑜𝑡𝑎 𝑖𝑠𝑡𝑜𝑣𝑟𝑒𝑚𝑒𝑛𝑜 𝑗𝑒 𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟 𝑠𝑙𝑜𝑏𝑜𝑑𝑒 𝑖 𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟 𝑢𝑛𝑢𝑡𝑎𝑟𝑛𝑗𝑒𝑔 𝑛𝑒𝑚𝑖𝑟𝑎.
No Kierkegaard ide i korak dalje – ondje gdje anksioznost pokazuje 𝐦𝐨𝐠𝐮𝐜́𝐧𝐨𝐬𝐭, pojavljuje se depresija (ili očaj) kada se čovjek izgubi u toj mogućnosti.
𝐃𝐞𝐩𝐫𝐞𝐬𝐢𝐣𝐮 on opisuje kao stanje u kojem osoba više ne uspijeva biti ono što jest, niti ima snage postati ono što bi mogla biti. To je tiha borba sa samim sobom:
𝑛𝑒 𝑧̌𝑒𝑙𝑗𝑒𝑡𝑖 𝑏𝑖𝑡𝑖 𝑜𝑛𝑜 𝑠̌𝑡𝑜 𝑗𝑒𝑠𝑖 – 𝑎𝑙𝑖 𝑛𝑒 𝑧𝑛𝑎𝑡𝑖 𝑘𝑎𝑘𝑜 𝑝𝑜𝑠𝑡𝑎𝑡𝑖 𝑛𝑒𝑡𝑘𝑜 𝑑𝑟𝑢𝑔𝑖.
U tom smislu:
𝐚𝐧𝐤𝐬𝐢𝐨𝐳𝐧𝐨𝐬𝐭 je napetost pred slobodom
𝐝𝐞𝐩𝐫𝐞𝐬𝐢𝐣𝐚 je umor od te slobode
Ipak, Kierkegaard ne vidi ta stanja samo kao tamu. Upravo kroz anksioznost čovjek postaje svjestan sebe, a kroz suočavanje s očajem može započeti istinsku promjenu. Patnja, koliko god teška bila, može postati točka u kojoj osoba prestaje živjeti nesvjesno i počinje živjeti autentično.
Za Kierkegaarda, izlaz ne leži u bijegu od unutarnjih nemira, nego u hrabrosti da ih se pogleda u oči – 𝑗𝑒𝑟 𝑡𝑒𝑘 𝑡𝑎𝑑𝑎 𝑐̌𝑜𝑣𝑗𝑒𝑘 𝑚𝑜𝑧̌𝑒 𝑠𝑣𝑗𝑒𝑠𝑛𝑜 𝑖𝑧𝑎𝑏𝑟𝑎𝑡𝑖 𝑡𝑘𝑜 𝑧̌𝑒𝑙𝑖 𝑏𝑖𝑡𝑖.
