UProcesu- Centar za anksioznost i savjetovanje

Call Directions Website Contact the practice

UProcesu- Centar za anksioznost i savjetovanje Contact information, map and directions, contact form, opening hours, services, ratings, photos, videos and announcements from UProcesu- Centar za anksioznost i savjetovanje, Therapist, Ulica Frane Vrbanića 56, Zagreb.

https://uprocesu.com

Kao licencirani terapeut integrativne psihoterapije radim s klijentima individualno i grupno🫂
Poseban interes za rad sa traumatskim❤️🙏
Edukantica Somatic Experiencinga kod dr. Siegmara Gerkena.

Upoznati svoj živčani sustav kao izlazak iz anksioznostiKako metoda CoreSome može doprinijeti?
29/09/2026

Upoznati svoj živčani sustav kao izlazak iz anksioznosti
Kako metoda CoreSome može doprinijeti?

Danas sam u ruke primila možda najdražu diplomu do sada: onu koja mi omogućuje da prakticiram CoreSoma metodu. 🤍Još prij...
27/09/2026

Danas sam u ruke primila možda najdražu diplomu do sada: onu koja mi omogućuje da prakticiram CoreSoma metodu. 🤍

Još prije nego što je stigla, naručila sam stol. Ne za masažu, nego za rad u kojem dodir, kontakt i prisutnost imaju svoje mjesto.

Duboko sam dirnuta. I umorna. Ova edukacija nije nešto što samo naučim pa primijenim. Ona me vodi duboko, emotivno i psihološki, i mnogo toga što učim prolazim i na vlastitoj koži.

Osjećam se privilegirano što sam mogla doživjeti koliko je kontakt važan. Kako isti dodir ne znači isto svakoj osobi. Koliko toga tijelo može osjetiti, izraziti i postupno dovršiti kada ima dovoljno sigurnosti i prostora.

A istodobno osjećam i tugu. Jer se vraćamo nečemu toliko osnovnom.

Od samog početka život upoznajemo kroz osjet i kontakt. Kroz blizinu drugoga otkrivamo ima li za nas mjesta. Kroz glas ispitujemo smijemo li se čuti. Kroz ruke, pokret i dodir istražujemo svijet, njegove oblike i granice. Učimo smijemo li biti baš tu gdje jesmo.

Mnogi naši roditelji nisu znali ono što danas učimo. Ni sustavi u kojima smo odrastali često nisu davali dovoljno prostora tijelu i onome što ono osjeća. Zato mi je i lijepo i bolno ponovno učiti nešto tako jednostavno: koliko nam znači da nas netko osjeti, susretne i bude prisutan s nama.

Neki me pitaju zašto češće ne pišem i ne snimam liveove. Zato što puno radim, puno učim i dopuštam da sve to najprije prođe kroz mene. Ponekad je iscrpljujuće. A istodobno je ogroman dar.

Cornelia i Siegmar Gerken ljudi su za koje sam zahvalna što sam ih upoznala. Njihova prisutnost i način na koji stvaraju kontakt duboko su me dotaknuli.

Danas, s ovom diplomom u rukama, još jasnije osjećam ono najjednostavnije:

Udahnuti. Osjetiti. Biti u kontaktu.

I znati da je ponekad dovoljno samo biti.

Zahvalna i blagoslovljena na mjestu na kojem jesam. Zahvalna i blagoslovljena zbog mjesta prema kojem vodim sebe, ali i ljude s kojima radim.

Jer istinska je hrabrost osjetiti sebe. 🤍

Kroz terapijski proces ne dolazimo nužno do mjesta na kojem su svi naši dijelovi savršeno integrirani.Dolazimo do mjesta...
17/09/2026

Kroz terapijski proces ne dolazimo nužno do mjesta na kojem su svi naši dijelovi savršeno integrirani.

Dolazimo do mjesta na kojem i oni manje integrirani, ranjeni, preplašeni ili kaotični dijelovi smiju postojati.

Jer postoji dovoljno integriranog nas koji ih može držati.

Ni taj integrirani dio nije — i nikada neće biti — savršen. Ali postaje dovoljno stabilan, dovoljno živ i dovoljno naš. Kao breskva s medom. 🍑🍯
Mjesto gdje život ponovno može teći.

A prije toga često postoji velika borba. Snaga, namjera, upornost. Kao probijanje kroz džungletinu vlastitih obrana, rana i starih obrazaca.

I onda, nakon godina unutarnjih oluja i bura, nakon živčanog sustava naviknutog na mobilizaciju, dođe nešto sasvim drugačije:

mir.

I taj mir u početku može djelovati pomalo dosadno. Praznjikavo. Kao da nešto nedostaje.

Jer kada je tijelo dugo naviknuto na intenzitet, intenzitet počinje nalikovati na život, a mir na njegovu odsutnost.

I upravo sam sada na tom mjestu.

Sjedim sama sa sobom. Navikavam sebe, svoj živčani sustav i svoje tijelo na mir.

I zapravo se aktivno trudim imati strpljenja za taj novonastali mir.

Jer moje naučeno je krenuti tražiti intenzitet. Tražiti novu buru. Ne zato što je nužno želim, nego zato što je mojem sustavu poznata.

Zato sada treniram nešto drugo:
da ne zamijenim mir za prazninu,
da ne moram proizvesti intenzitet da bih osjećala da živim,
da mogu ostati.

I zanimljivo je da je to upravo ono što toliko često radim i sa svojim klijentima.

Ne učimo samo kako izaći iz oluje.
Učimo kako ostati kada oluje više nema.

Kako povećavati kapacitet za mir, sigurnost, kontakt i prisutnost — dovoljno dugo da ih tijelo počne prepoznavati kao nešto što može podnijeti.

Jer kada tijelo više ne mora trošiti toliku energiju na preživljavanje, otvara se prostor za život.

Za znatiželju. Kreativnost. Užitak. Spontanost. Kontakt.

Za flow.

Možda iscjeljenje nije trenutak u kojem smo konačno postali savršeno integrirani.

Možda je iscjeljenje trenutak u kojem više ne moramo ratovati sa sobom da bismo osjećali da živimo.

I kada mir napokon prestane biti praznina — i postane dom. 🌿

01/09/2026

Ljudi ponekad misle da terapeuti koji rade s traumom u jednom trenutku postanu „savršeni“.
Zato i rade s traumatskim jer i sami poznaju ta mjesta.

Zabluda..

Da više nemaju okidače.
Da ih stare rane više ne preplavljuju.
Da su toliko toga proradili da ih život više ne može pogoditi na ona ista, duboka mjesta.

Ali istina je drugačija.

Profesionalna edukacija i osobni rad su temelj, a onda dolaze godine iskustva — one „utakmice u nogama“ kroz koje naučiš prepoznati iz kojeg mjesta nešto dolazi.

Naučiš prepoznati kada sadašnjost više nije samo sadašnjost, nego je dotaknula nešto staro. Kada se otvorila stara rana. Kada se tijelo sjetilo.

I možda najvažnije — naučiš ne donositi velike zaključke i odluke iz mjesta preplavljenosti.

Naučiš se vratiti.

U svoje odraslo.
U tijelo.
U sadašnjost.

Ne zato što više nikada neće boljeti, nego zato što znaš što se događa kada boli.

Terapeut možda ne pati manje ponekada. Ali zna da ono što upravo osjeća nije cijela istina o njemu, njegovu životu ni njegovim odnosima.

Zna da val dolazi — i prolazi.

Ponekad i terapeut u terapijski prostor ulazi dok se u njegovu vlastitom životu odvija oluja. Možda je i njegova trauma u tom trenutku dotaknuta.

Ali terapijski prostor i dalje ostaje prostor klijenta.

Terapeut je dovoljno treniran da razlikuje ono što je moje od onoga što je tvoje. Svoju priču ne stavlja u središte susreta i ne traži od klijenta da drži njega.

A ponekad upravo vlastiti susret s boli omogućuje da osobu preko p**a osjetimo još dublje, još ljudskije.

Bez spašavanja.
Bez preuzimanja.
Bez pretvaranja da smo iznad ljudskog iskustva.

Jer možda ono što nam je kroz život najviše nedostajalo nije bio savršen čovjek preko p**a nas.

Nego ljudskost. Prisutnost. Istinska autentičnost.

Terapeut nije čovjek bez rana.

Možda je samo čovjek koji je svoje rane upoznao dovoljno dobro da, kada ponovno progovore, zna:

„Znam ovo mjesto.
Ne moram iz njega odlučivati.
Ne moram mu vjerovati kao konačnoj istini.
Mogu ostati uz sebe dok ne prođe.“


***Tekst u potpunosti piše terapeutkinja Ema, dok umjetna inteligencija isključivo izrađuje slikovni vizual te lektorira...
19/08/2026

***Tekst u potpunosti piše terapeutkinja Ema, dok umjetna inteligencija isključivo izrađuje slikovni vizual te lektorira

INTEGRACIJA UMA, TIJELA I ENERGIJE OMOGUĆUJE ISCJELJENJE.

Nije dovoljno samo shvatiti, bez djelovanja.
Kao što nije dovoljno samo pokrenuti energiju i tijelo, bez razumijevanja onoga što nam se događa.

Promjena nastaje kada se te dvije struje susretnu.

Jedna je energija oslobođenja – pokreta, izražavanja, otpuštanja, životne sile.

Druga je energija sadržavanja – sposobnosti da ostanemo prisutni, svjesni, da razumijemo, držimo i integriramo ono što se u nama događa.

Njihovo uravnoteženje i sjedinjenje možemo povezati s pojmom Hieros Gamos – sveti brak, susretom i integracijom dviju naizgled suprotnih, a zapravo komplementarnih sila.

Upravo zato ne vjerujem pretjerano u kratke savjete i lijepe pričice kao zamjenu za stvarni terapijski proces.

Ako u životu ponavljamo iste obrasce, ulazimo u iste odnose, ponovno nailazimo na iste unutarnje konflikte ili se vraćamo istim simptomima, jedan savjet rijetko može promijeniti ono što je duboko utkano u naš sustav.

Nije dovoljno nešto znati ako to nikada nismo osjetili i proživjeli kroz tijelo.

Ali nije dovoljno ni samo nešto osjetiti i pokrenuti kroz tijelo ako tome ne možemo dati značenje, razumjeti što se događa i integrirati iskustvo.

Tijelo bez razumijevanja nije cijela priča.
Razumijevanje bez tijela također nije cijela priča.

Zato je osobni rast proces integracije.

A integracija nije uvijek ugodna.

Sjetite se fizičkog rasta. Dok smo rasli, znale su nas boljeti kosti i mišići. Tijelo se mijenjalo, širilo i prilagođavalo nečemu novom.

Na svoj način, tako izgleda i duboka unutarnja promjena.

Kada prerastamo stare obrasce, obrane i načine na koje smo godinama organizirali sebe i svoj život, nelagoda je često dio procesa.

Ne zato što rast mora biti patnja, nego zato što promjena traži napuštanje poznatoga prije nego što novo postane dovoljno sigurno i naše.

Instant-rješenja za duboke obrasce nema.

Postoji proces.

Osvijestiti. Osjetiti. Pokrenuti. Razumjeti. Integrirati.

I upravo tamo počinje stvarna promjena.

Address

Ulica Frane Vrbanića 56
Zagreb
10000

Telephone

+385955704978

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when UProcesu- Centar za anksioznost i savjetovanje posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to UProcesu- Centar za anksioznost i savjetovanje:

Shortcuts

Sponsored

Share

Category