UProcesu- Centar za anksioznost i savjetovanje

10/08/2026

Kvalitetni psihijatri u regiji (imena u prijenosu)
Razlika akutne anksioznosti i anksioznog poremećaja

02/08/2026

27/07/2026

Jedno je ono što piše u knjigama
Od načina rada do lijekova....
Nekome jedan antidepresiv odgovara dok kod druge osobe tijelo odbacuje..
Nekima anksiolitik pomaže godinama u istoj dozi dok neki već unutar 2 mjeseca trebaju veći učinak
Različiti smo

Jedno je što piše, druga priča kada ČOVJEK SJEDNE ISPRED VAS

Zapadna medicina napravila je revoluciju.
Spasila je milijune života, omogućila liječenje brojnih bolesti i promijenila tijek ljudske povijesti.
I zbog toga joj dugujemo veliko poštovanje.
Ali kada govorimo o iscjeljenju čovjeka, ponekad nije dovoljno liječiti samo grane.
Potrebno je razumjeti i njegov korijen.
Zato danas sve više učimo spajati dva svijeta: medicinu koja liječi bolest i dubinski rad koji njeguje čovjeka.
Jer jedno ne isključuje drugo.
Najveća snaga nastaje upravo kada zajedno služe čovjekovu zdravlju. Zato je KLJUČNO DA OSTAJEMO OTVORENOG UMA.

Uvijek za NAJVEĆU DOBROBIT OSOBE KOJA JE SJELA NASUPROT NAS🫂

27/07/2026

TŽS – TRENING ŽIVČANOG SUSTAVA
Psihodinamski pristup CoreSoma

Otvorene su prijave za novi ciklus od 9 iskustvenih radionica namijenjenih osobnom razvoju, dubljem razumijevanju vlastitih obrazaca te istraživanju odnosa između emocija, tijela, uma i odnosa s drugima.

Kroz ciklus obrađujemo teme:

• Patnja i otpornost
• Identitet i autentičnost
• Emocije i regulacija
• Tijelo koje pamti
• Odnosi koji iscjeljuju
• Kontrola i povjerenje
• Prisutnost i um
• Smisao i vrijednosti
• Integracija i rast

📅 Ciklus traje od 20. rujna 2026. do 16. svibnja 2027.
🕚 Radionice se održavaju nedjeljom od 11:00 do 13:30.
📍 Lokacija: Maksimirska cesta, Zagreb

CIJENA

• 55 € po pojedinačnoj radionici
• 450 € za cijeli ciklus

Za ranu prijavu do 15. kolovoza i jednokratno plaćanje cijelog ciklusa ostvarujete 5 % popusta.

Moguće je i plaćanje u dvije rate:

• prva rata do 28. kolovoza
• druga rata do 15. rujna

📌 Prijave su otvorene do 15. rujna 2026.
Broj mjesta je ograničen.

PRIJAVE I INFORMACIJE

💬 WhatsApp: 095 570 4978
✉️ E-mail: [email protected]
🌐 www.uprocesu.com

21/07/2026

Danas je najteže ali najljepše biti čovjekom, živjeti u običnosti i djelovati iz mjesta iskrenosti i ljubavi

Biti ljudskim zahtijeva da se susretnemo s nelagodom unutar nas

19/07/2026

I supervizor je već tada, nažalost, bio u pravu..

Želite li uživo ovdje ili YouTube?❤️

12/07/2026

Mislim da ne živimo samo u dobu narcizma.
Živimo u dobu u kojem je čovjek postao potrošna roba.
Ako mi pružaš ugodu – ostajem. Ako me inspiriraš – ostajem. Ako si zabavan, uspješan, lijep i pozitivan – ostajem.
Ali kada se dogodi život... Kada se razboliš. Kada tuguješ. Kada si preplavljen. Kada nisi najbolja verzija sebe...
Prečesto ostaneš sam.
To nije samo problem pojedinaca. To je kultura koju smo stvorili.
Vjerujem da su društvene mreže tome uvelike pridonijele. Navikle su nas da jednim pokretom prsta preskačemo ono što nam nije dovoljno zanimljivo, dovoljno lijepo ili dovoljno ugodno. Bojim se da smo isti obrazac počeli primjenjivati i na ljude.
Po mom mišljenju, to je jedna od najvećih tragedija našeg vremena – polagano odumiranje empatije,
a oni koji su odrasli u obiteljima u kojima nije bilo mjesta za tugu, strah, ljutnju ili nemoć, to osjećaju još snažnije. Kada ih i u odrasloj dobi ljudi napuste čim postane teško, ne boli samo sadašnjost.
Budi se prošlost.
To je retraumatizacija.
Ne zato što smo slabi, nego zato što živčani sustav prepoznaje isti osjećaj usamljenosti koji je nekada već morao preživjeti.
Zato vjerujem da najveći pokazatelj emocionalne zrelosti nije koliko znaš govoriti o emocijama,
već možeš li ostati uz čovjeka kada više nije ugodan.
Jer duboka ljubav, pravo prijateljstvo, povjerenje i obitelj nisu osjećaji.
To su svakodnevni izbori.
Najvrjednije stvari u životu nisu najskuplje zato što koštaju novac.
Najvrjednije su zato što traže nešto puno teže – emocionalno prorađenog muškarca i emocionalno prorađenu ženu. Ljude koji su naučili ostati prisutni i kada život zaboli.

Najrjeđa je sposobnost da ne preskočimo čovjeka onda kada nas najviše treba.

01/07/2026

Nije svako "piće" za tebe!

Ponekad problem u odnosu nije u tome da jedna osoba osjeća previše.
Problem je u tome što druga osoba ima premali kapacitet za emocionalni kontakt, bliskost i odgovornost unutar odnosa.
U terapijskom radu često susrećem ljude koji se pitaju:

Jesam li previše tražio/la?
Jesam li preosjetljiv/a?
Jesu li moje potrebe prevelike?

Ali pravo pitanje često nije to.

Pravo pitanje je:

Ima li druga osoba kapacitet da me uopće susretne?

Emocionalna nedostupnost ne izgleda uvijek kao otvorena hladnoća, agresija ili odbacivanje.

Ponekad izgleda kao:

izostanak inicijative

izbjegavanje dubokih razgovora

povlačenje pri konfliktu

nemogućnost preuzimanja odgovornosti

i odgovori poput: “Kako ti želiš.”

Na prvu, rečenica “kako ti želiš” može zvučati kao mir, fleksibilnost ili popuštanje.

Ali vrlo često iza nje ne stoji povezanost.

Iza nje stoji nešto sasvim drugo.

Povlačenje iz odnosa. Izbjegavanje odgovornosti. Izbjegavanje izlaganja. Strah od autentičnog kontakta.

Jer kada osoba stalno odgovara s “kako ti želiš”, ona često zapravo govori:

Neću jasno reći što ja osjećam.
Neću riskirati ranjivost.
Neću zauzeti poziciju.
Ti vodi. Ti nosi. Ti odluči.

I tada se u odnosu dogodi neravnoteža.

Jedna osoba počne nositi gotovo sve:

inicira kontakt

otvara teške teme

pokušava razriješiti konflikte

verbalizira emocije

održava odnos živim

Dok druga ostaje emocionalno sa strane.

I tada se događa ono najopasnije.

Osoba koja ulaže više počne sumnjati u sebe.

Počne misliti da traži previše.

No istina je često potpuno drugačija.

Možda ne tražiš previše. Možda samo tražiš od pogrešne osobe ono što zdrava bliskost prirodno uključuje — prisutnost, inicijativu, empatiju i kapacitet za odnos.

Tu je važno poslušati i tijelo.

Naš živčani sustav često prepozna ono što um još ne želi prihvatiti.

Ako uz neku osobu kronično osjećaš:

anksioznost

pritisak u prsima

hiperbudnost

stalno propitivanje sebe

emocionalnu iscrpljenost

vrijedi zastati i zapitati se:

Aktivira li se moja rana trauma — ili mi tijelo pokazuje da ovaj odnos zaista nije siguran za mene?

28/06/2026

Mnogi ljudi misle da su njihovi obrasci u odnosima samo psihološki.
Ali istina je — oni su i BIOKEMIJSKI
Način na koji smo odrastali nije oblikovao samo naša uvjerenja o sebi, drugima i svijetu.
Oblikovao je i kemiju našeg živčanog sustava.
Ako smo odrastali u okruženju nepredvidivosti, napetosti, emocionalne nestabilnosti ili stalnog opreza, naše tijelo se prilagodilo preživljavanju kroz hormone stresa poput adrenalina, kortizola i noradrenalina.

Tijelo je naučilo:
napetost = poznato
stres = normalno
hiperbudnost = sigurnost

I tada, kao odrasli, iako svjesno želimo miran, zdrav i siguran odnos — nesvjesno nas često privlači upravo ono što nam je poznato.
Ne zato što to želimo.
Nego zato što je naš organizam na to naviknut.
Zato često vidimo paradoks:
Osoba pati u kaotičnim odnosima, iscrpljuje se, ali istovremeno joj mir, stabilnost i emocionalna dostupnost djeluju… čudno.
Ponekad čak i dosadno.

Zašto?
Jer stanja koja donose serotonin, oksitocin, endorfini i osjećaj parasimpatičke regulacije za živčani sustav mogu biti potpuno nepoznata.
Mir tada ne djeluje kao sigurnost.
Mir ponekad djeluje kao praznina.
Zato psihoterapija nije samo “pričanje o problemima”.
Dubok psihoterapijski rad mijenja i našu biokemiju.
Mijenja način na koji tijelo doživljava bliskost, sigurnost i povezanost.
Učimo prepoznati svoju biokemijsku ovisnost o stresu.
Učimo tolerirati mir.
Učimo da ljubav ne mora boljeti da bi bila stvarna.
I možda je upravo to jedan od najdubljih oblika iscjeljenja:
Kada ono što nam je nekad bilo dosadno….
postane ono u čemu se napokon osjećamo kao kod kuće.

22/06/2026

Partnerski odnos je najtočniji pokazatelj naše emocionalne zrelosti.

Zašto?

Zato što prijateljski odnosi uglavnom ne aktiviraju naše najdublje rane. Prijatelji rijetko pobuđuju strah od napuštanja, odbacivanja, gubitka bliskosti ili osjećaj da nismo dovoljno vrijedni. U partnerskom odnosu sve to izlazi na površinu.

Upravo zato partnerski odnos postaje ogledalo našeg unutarnjeg svijeta.

U njemu se bude obrasci koje smo usvojili u primarnoj obitelji. Bude se nedovršene emocije, nedovršeni impulsi i stari načini preživljavanja koje smo razvili još kao djeca. Često mislimo da reagiramo na partnera ili partnericu, a zapravo reagiramo na stare emocionalne sadržaje koji su se kroz odnos ponovno aktivirali.

No postoji još nešto važno.

Partnere ne pronalazimo slučajno. Biramo ih.

I upravo nam naši izbori često najviše govore o nama samima. Ne o tome kakva je druga osoba, nego o tome što nas privlači, što nam je poznato, što nesvjesno tražimo i koje obrasce iznova pokušavamo razriješiti.

Druga osoba jest takva kakva jest. Pitanje emocionalne zrelosti nije samo zašto se netko ponaša na određeni način, nego i zašto smo baš takvu osobu odabrali te što nas je zadržalo u tom odnosu.

Zrela osoba ne traži krivca. Ona preuzima odgovornost.

To ne znači da sebe okrivljuje, već da je spremna stati pred sebe i reći:

„Ovdje sam pogriješio.“
„Ovdje sam pogriješila.“
„Ovo je moj obrazac.“
„Ovo je moj dio odgovornosti.“

Tek tada postaje moguća promjena.

Emocionalna zrelost nije savršenstvo. Ona uključuje sposobnost samorefleksije, preuzimanja odgovornosti i empatije – prema sebi i prema drugoj osobi.

Jer odrasla osoba ne troši energiju na pitanje tko je kriv.

Odrasla osoba pita se:

„Što mogu naučiti iz ovoga i što mogu učiniti drugačije?“

A upravo je taj trenutak preuzimanja odgovornosti često početak stvarne emocionalne zrelosti.