11/09/2025
I možda...samo možda...je krajnje vrijeme da počnemo razgovarati, da se počnemo slušati i počnemo uvažavati.
Toliko je teško trenutno...IŠTA.
Misliti, govoriti, činiti.
No, nimalo ne čudi da je tako s obzirom da smo u godini "devet" (2025.), u devetom mjesecu u godini, s nedavnom pomrčinom mjeseca u ribama (zadnjem horoskopskom znaku). Sve to upućuje na KRAJ CIKLUSA. Svih vrsta. U svim sferama.
I ne, nije me uopće sram pričati o tim temama. Nije me sram reći da, paralelno, istinski osjećam i vjerujem u Boga. To je MOJA perspektiva (istina).
I što više jedno isključuje drugi i što više mi, jedni isključujemo druge, tim će nam teže biti u suživotu na ovoj planeti.
Sve što se trenutno događa u svijetu, mislim da je doslovni dokaz toga da ne možemo više dalje tako (ekstremno, polarizirano, otuđeno...) i da upravo TOM ciklusu dolazi kraj.
UŽASNO je svjedočiti svemu tome i vjerujem da se svi, barem na nekoj razini, osjećamo zaglavljeno, nesigurno pred sljedećim korakom, prestravljeno i zbunjeno u svijetu kakav trenutno je, ali naprosto je nužno da se "podigne" sva prljavština kako bi se mogla (moglo sve) očistiti.
I kako se sve u prirodi preslikava na našu, ljudsku prirodu, ovaj period intuitivno mogu povezati s fazom tranzicije u porodu. Najteža je. Najgora je. Najmračnija je. Zbunjujuća je. Ne da misliš, nego si uvjerena da ne možeš dalje, da nema kraja, da nema izlaza. Da ne može uslijediti ništa dovoljno lijepo ni svijetlo ni snažno ni ispunjujuće da nadvlada tu težinu, "krvavost" i mrak.
Kad ono...
I jedino što možemo u toj fazi jest - biti.
Kroz nju proći.
Maksimalno sabrano, strpljivo, podržano i hrabro.
U vjeri i nadi, znajući koliko AKTIVNO formiramo svijet onime što i kako mislimo i činimo na dnevnoj bazi.
"Što će crni oblak planini".
Ili valovi ovoj stijeni.
