26/02/2026
Driver Trudi se često se formira u djetinjstvu u kojem je naglasak bio na naporu, radu i zalaganju, ponekad više nego na rezultatu ili djetetovim stvarnim potrebama. Poruke poput „Potrudi se još malo”, „Možeš ti to bolje” ili „Važno je da daš sve od sebe” mogu zvučati podržavajuće, ali ako su stalne, dijete može zaključiti: vrijedim samo ako se trudim.
U terminima transakcijske analize, Taibi Kahler (1975), koji je opisao drivere, ističe da je kod ovog obrasca prisutna unutarnja zapovijed stalne aktivacije napora: osoba kao da nema dozvolu stati. Ono što se izvana vidi kao marljivost i entuzijazam, iznutra je često strah da „nije dovoljno”. Skriptna odluka glasi: moram se truditi da bih bila OK.
Odrasle osobe s ovim driverom često su savjesne, odgovorne i visoko motivirane. No mogu imati poteškoće s dovršavanjem: kad početni entuzijazam splasne, unutarnja kritika se pojačava. Hargaden i Sills (2002) opisuju kako driveri mogu održavati ranu relacijsku strategiju preživljavanja: ostati u naporu znači ostati u odnosu. Problem nastaje kad trud postane zamjena za osjećaj vlastite vrijednosti.
U praksi susrećem klijentice koje ne znaju odmoriti bez krivnje. Opuštanje izaziva tjeskobu. Ako nisu produktivne, javlja se unutarnji nemir. U redecision pristupu (Goulding & Goulding, 1979) radimo na prepoznavanju rane odluke da je trud uvjet ljubavi te na donošenju nove: mogu biti vrijedna i kad se ne trudim „još više”.
Clarkson (1992) naglašava važnost korektivnog relacijskog iskustva. U terapijskom odnosu osoba može doživjeti da je prihvaćena i kada ne daje maksimum, kada ne impresionira, kada samo jest. To iskustvo postupno slabi unutarnju prisilu.
TA terapija tako nudi prostor u kojem osoba uči razlikovati zdravi angažman od nesvjesnog napora. Jer trud jest vrijedan, ali ne kao cijena za ljubav.