Svi protiv nasilja

22/04/2024

„Familizam“ nas sprječava da zamislimo drukčije oblike skrbi. Nije riječ o protuotrovu za individualizam nego njegovu uzroku, smatra Sophie Lewis.

20/02/2024

💎 Oprost znači odricanje nade da se prošlost može promijeniti. To znači shvatiti da je prošlost gotova stvar, da se šteta u prošlosti ne može popraviti kako bi sve bilo kao nekad. To znači prihvatiti da nema nekog magičnog rješenja za nanesenu štetu. To je razumijevanje da nakon oluje (koja nije fer) i dalje morate nastaviti živjeti u razrušenom gradu. Ali nema te količine bijesa koja može taj grad ponovo izgraditi. To morate sami.

Oprost znači prihvaćanje odgovornosti – ne da bi nešto razarali, već da bi raščistili sve ruševine.

Oprost je odluka da je obnavljanje vašeg mira puno važnije od uništavanja nečijeg tuđeg mira.

Oprost ne znači da se morate pomiriti s onima koju su vas povrijedili. To ne znači da ćete biti prijatelji, s njima suosjećati pa čak i opravdavati ono što su vam učinili. To samo znači prihvaćati da su oni ostavili trag na vama. I da je to sada teret koji dalje vi morate nositi, u dobru ili u zlu.

To znači da ste završili s čekanjem da se osoba koja vas je slomila pojavi i popravi vas. To je odluka da sami zacijelite svoje rane, bez obzira na ožiljke koji će ostati na vašoj koži. To je odluka da krenete dalje s ožiljcima.

Oprostom ne dopuštate vladavinu nepravde. To je zapravo stvaranje svog oblika pravde i svoje sudbine. To je podizanje s poda i odluka da ostatak vašeg života neće biti nesretan zbog toga što vam se dogodilo. To znači hrabro koračati u budućnost, sa svakim ožiljkom koji vam je na tom putu nanesen.

Oprost znači da vas više neće definirati ono što vam se dogodilo.

Oprost ne znači da se odričete sve svoje snage.

Oprost znači da ste ponovno odlučili biti snažni.

10/09/2022

Frojd je bio zbunjen tugom, koju je smatrao pobunom ljubavi protiv gubitka. Kada volimo, rekao je, naša ljubav izlazi iz nas do predmeta naše naklonosti, gde prebiva u voljenom kao u nama samima - slično ambasada, za koju se, iako u stranoj zemlji, kaže da stoji na tlu rodne zemlje. Kada izgubimo voljenu osobu, naša ljubav se vraća u nas. Ali ovaj proces opoziva je naporan i bolan. Naša ljubav teži da nastanimo stan koji je izgradio u srcu našeg ljubavnika, čak i kada to srce više ne kuca ili nije blizu.I tako, gubeći ljubav, patimo, i u toj patnji doživljavamo svoju ljubav još jednom, na rastanku. ”-

Matthew von Unwerth, iz Frojdovog Rekvijema: Tuga, sećanje i nevidljiva istorija jedne letne šetnje

09/09/2022

Too

Age Of Love - The Age Of Love (Charlotte de Witte & Enrico Sangiuliano Remix)OUT NOW: https://fanlink.to/AOL2021Watch full stream here: https://youtu.be/PQm3...

05/03/2022

Naša iskustva u djetinjstvu, bila to akutna trauma ili skrivena, kronična trauma, mogu dugotrajno utjecati na naše odnose, samopoštovanje i kvalitet života.
Jedan oblik traume u djetinjstvu o kojem se rijetko govori, iako je podmukao i toksičan, jeste PARENTIFIKACIJA. Radi se o kršenju obiteljskih granica, “obrtanju uloga” u obitelji, pri čemu dijete zbog smanjene funkcionalnosti roditelja preuzima odgovornosti odraslih. Osim što vodi računa o sebi, dijete može postati njegovatelj braće i sestara, posrednik u odnosima između roditelja, njihov zaštitnik, savjetnik i povjerenik.
Parentifikacija je česta u sljedećim okolnostima:
Razvod roditelja;
Nezreli, emocionalno nedostupni ili depresivni roditelji;
Smrt roditelja ili braće i sestre;
Alkoholizam ili uzimanje droga od strane jednog ili oba roditelja;
Kronična bolest ili invaliditet jednog ili oba roditelja ili braća i sestre;
Psihička bolest roditelja / roditelja ili brata/ sestre;
Fizički nasilni odnosi između roditelja;
Fizički ili seksualno zlostavljanje djeteta od strane roditelja.

Za razliku od fizičkog zlostavljanja, parentifikacija je kronična i nevidljiva, ali ne i manje ugrožavajuća. Nažalost, takvo dijete je često hvaljeno jer se odreklo vlastitog djetinjstva. Parentificirana djeca imaju veću vjerojatnost postati depresivni u odraslom dobu. Ona mogu postati izvanredni roditelji kad odrastu, ali ne mogu nadoknaditi ono što je izgubljeno: BITI DIJETE.
Jedan od oblika parentifikacije je emocionalna parentifikacija. Emocionalna parentifikacija se dešava kad djetinjasti i emocionalno nedovoljno razvijeni roditelji, zaokupljeni vlastitim nevoljama, ne vide želje i potrebe svog djeteta. Ono tada počinje svakodnevno zadovoljavati emocionalne potrebe roditelja, braće ili sestara ili drugih članova obitelji. Osjetljiva , suosjećajna i nadarena djeca posebno su sklona parentifikaciji. Dobro su svjesni raspoloženja i nijansi drugih ljudi u svom okruženju, osjećaju stvari koje drugima nedostaju, razumiju neizgovorenu tugu svojih roditelja. Preuzimaju njihove nevolje i ranjivost, čak i kad nitko od njih to ne traži. Ako je roditelj zarobljen u nefunkcionalnom braku, osjeća se usamljeno i prazno, postoji mogućnost da dijete nesvjesno i nenamjerno zauzme mjesto emocionalnog partnera („emocionalni incest“), pri čemu roditelj od njega traži i dobija emocionalnu podršku i razumijevanje. Plače pred njim, žali se na partnera, povjerava bračne tajne. Ovakva emocionalna bliskost ostavlja ozbiljne posljedice na emocionalni i socijalni razvoj. Djeca se osjećaju odgovornim za zdravlje i sreću roditelja i bore sa krivicom ako pokušaju živjeti vlastiti život i investirati u druge ljude i vršnjake. Šta god da roditelj dijeli s djetetom, to je veliko opterećenje za mladu psihu. Instrumentalna / materijalna / fizička parentifikacija je uključivanje djeteta u aktivnosti važne za obiteljski opstanak: kuhanje, pranje, čišćenje kuće, zarađivanje, vođenje mlađe braće i sestara u vrtić ili igru, hranjenje, kupanje, uspavljivanje itd. Vođenje računa o svemu već od malih nogu može kasnije dovesti do ekstremne anksioznosti i opsesivno-kompulzivnog poremećaja.