Centar Snaga namjere

Centar Snaga namjere Centar Koherentne tjelesne psihoterapije, osobnog razvoja i iscjeljivanja

Centar Snaga Namjere prostor je dugogodišnjeg osobnog i profesionalnog učenja i istraživanja unutar područja energetskog i terapijskog rada, iscjeljivanja te osobnog razvoja. On je realizacija vizije četiri individualne prakse koja je nastala u potrebi za cjelovitim pristupom ljudskome postojanju sa svim blagodatima i zapletima koje život nosi. Prvenstveno, on je prostor sveobuhvatnog učenja o ene

rgetskom i iscjeliteljskom radu te edukacije polaznika unutar područja rada na sebi i rada s drugima.

Jedna od najvećih odgovornosti terapeuta nije samo razumjeti klijenta, već i neprestano promatrati vlastiti utjecaj na t...
01/08/2026

Jedna od najvećih odgovornosti terapeuta nije samo razumjeti klijenta, već i neprestano promatrati vlastiti utjecaj na terapijski proces.
Nijedan terapeut nije neutralan - u odnos donosimo svoje iskustvo, uvjerenja, vrijednosti i vlastite emocionalne obrasce.

Razvijanje svijesti o onome što se događa u terapijskom polju je temelj odgovornog i etičnog rada. Praćenje transfera, kontratransfera, projekcija i projektivne identifikacije nije samo teorijsko znanje, nego svakodnevna profesionalna odgovornost.
Ti procesi mogu biti vrijedan izvor, ali samo ako ih terapet prepoznaje, istražuje i propituje u sebi.

U suprotnom postoji opasnost da, sasvim nesvjesno, vlastite potrebe, uvjerenja ili nerazriješene dijelove sebe počne unositi u prostor koji pripada klijentu. Za mene je jedan od temeljnih prioriteta terapijskog rada dostojanstveno čuvati granicu između osobne moći klijenta i vlastite osobne moći.

Terapeut nije tu da bude autoritet koji određuje smjer nečijeg života, nego osoba koja svojim prisustvom, znanjem i sviješću podržava klijenta da ponovno uspostavi kontakt s vlastitim unutarnjim autoritetom. Što je terapeut svjesniji vlastitog utjecaja, to je veća mogućnost da će klijent razvijati kontakt i ostati u kontaktu sa svojom slobodom, odgovornošću i sposobnošću izbora. Zato osobna terapija, supervizija i kontinuirano profesionalno sazrijevanje nisu dodatak ovom poslu, nego temelj.
Posebno je važno biti svjestan koliko suptilna može biti nesvjesna težnja da kroz terapijski odnos potvrđujemo vlastitu vrijednost, kompetentnost ili važnost. Takva dinamika ne mora biti namjerna da bi bila štetna. Dovoljno je da terapeut izgubi iz vida čija je ovo priča i čiji proces.

Tada se lako narušava prostor u kojem bi klijent trebao razvijati vlastitu autonomiju i osobnu moć.

Duboko vjerujem da kvaliteta terapeuta nije određena količinom odgovora koje ima, nego sposobnošću da ostane svjestan sebe, vlastitog utjecaja i odgovornosti koju nosi u odnosu s drugim čovjekom.

O nesvjesnoj potrebi za potvrđivanjem vlastite vrijednosti kroz terapijski odnos i načinima na koje ona može oblikovati terapijski proces pisat ću detaljnije zasebno.

Tina Paleka, Koherentna tjelesna psihoterapija

Postoji posebno snažan strah koji se osjeti u cijelom tijelu kad se razbolimo, a sami smo. Ili smo možda ranjeni na drug...
29/07/2026

Postoji posebno snažan strah koji se osjeti u cijelom tijelu kad se razbolimo, a sami smo. Ili smo možda ranjeni na drugi način i osjećamo se usamljeno i bez podrške. Možda živimo sami, možda smo u posebnom periodu života i sami. Digne se nevjerojatan osjećaj bespomoćnosti koji onda dotiče u sve nedovršene vrtloge emocija gdje smo se na bilo koji način osjećali sami.
Iznenadna svjesnost da nitko nije uz nas, a trebamo pomoć. Čak i oni koji su inače snažni u puno zahtjevnih situacija, tada mogu osjetiti prirodnu ljudsku potrebu za pomoći i podrškom. Jer ispod sve neovisnosti i snage, ne moramo kroz sve prolaziti sami. Pravo na podršku i pomoć imamo do kraja života… to nije isto kao rana dječja ovisnost. Ali nas može zaustaviti sram ili strah da ćemo biti odbijeni i odbačeni.
Istina je da smo tada izuzetno ranjivi, da svaka gruba ili samo nepažljiva riječ može biti puno razornija negoli u drugim situacijama. Unatoč tome, u redu je potražiti pomoć. U redu je pokazati da boli nepažljiva riječ. U redu je pokazati suze.
Sjećam se više takvih trenutaka. Jedan od njih je bio par mjeseci nakon što je moj muž poginuo u prometnoj nesreći. Ja sam bila tada ranjena i imala sam teški potres mozga. Osjećala sam se užasno sama bez njegove prisutnosti, mada su i moja obitelj i moji prijatelji bili uz mene. Kad je prošlo neko vrijeme trebala sam zatvoriti njegov obrt i zaključiti poslove da više ne plaćam poreze i ostale dadžbine. Moj živčani sustav nije bio potpuno oporavljen, niti blizu, ali porezne obveze ne čekaju…
Uglavnom kad sam došla do referentice na općini, bila sam zbunjena kao dijete i nisam baš znala što trebam učiniti, ali sam joj objasnila situaciju. Znala je dovoljno da je mogla biti pažljivija… Ali je bila iznenađujuće drska i otresita… Kao da mi je netko zario nož u tkivo. Nisam se snašla, nisam niti mogla tada. Izašla sam na hodnik, otišla par metara dalje i počela tiho plakati, neutješno i bespomoćno. I osjećajući se potpuno sama. U tom trenutku nailazi žena koja mi se obraća “Tihana što se dogodilo?”. Žena koja je išla sa mnom u srednju školu i koja je bila šefica tog odjela!!!
Nikada neću zaboraviti osjećaj da nisam više sama. Nikad neću zaboraviti Zdenkin pažljivi pogled i ruku na mojoj ruci. To je bilo tako iscjeljujuće.
I ne, nije bilo nikakvih osvetoljubivih pohoda onoj mladoj ženi koja je bila gruba i odbijajuća. Ne znam što je nju mučilo, možda bih ju sada i pitala.
Ono što je bilo blagodat za moje srce je bio Zdenkin pogled, ruka na ruci i neodlaženje od mene uplakane. Hvala ti za taj trenutak Zdenka. Bio je važan za mene i povjerenje u ljude i kad nisu najbliži.
Možda vam je teško pokazati osjećaje, možda više ne vjerujete ljudima…
Ipak nemojte previše čekati da pozovete nekoga, bila to hitna pomoć ili susjeda ili bilo koga za pomoć. Ne možemo i ne moramo sve sami.
Što vi mislite o ovome?
Tihana

Strahovi od napuštanja. Djeca koja su zanemarivana ili napuštena od strane skrbnika često se bore sa strahovima od napuš...
25/07/2026

Strahovi od napuštanja. Djeca koja su zanemarivana ili napuštena od strane skrbnika često se bore sa strahovima od napuštanja dugo u odrasloj dobi, čak i ako tih strahova nisu svjesni na površinskoj razini. Iako je temeljni strah da će partner na kraju otići, te se misli često otkrivaju u svakodnevnim situacijama kao što je strah kad partner izađe sam ili nesposobnost da se sam umiri ako partner napusti prostoriju tijekom svađe. Taj se strah često manifestira i kao ljubomora, ili u ekstremnim slučajevima posesivnost.

Postajemo razdražljivi ili se lako ljutimo na druge. Kada odrastamo u okruženjima u kojima smo često kritizirani ili svjedočimo kritiziranju drugih, naučimo da je to prirodan način izražavanja nezadovoljstva u odnosima. Učimo da su naše nesavršenosti i hirovi nepodnošljivi i projiciramo tu netoleranciju na naše partnere ili druge oko nas.

Trebamo puno prostora ili vremena za sebe. Odrastanje u kaotičnom ili nepredvidivom okruženju stvara mnogo stresa i često ostavlja dječji središnji živčani sustav u stalnom stanju hipervigilnosti. Tako rastu odrasli kojima je potrebno puno vremena za sebe kako bi smirili te simptome tjeskobe, nervoze i straha. Ostanak kod kuće, gdje možemo kontrolirati svoju okolinu daje osjećaj sigurnosti i omogućuje opuštanje. U ekstremnim slučajevima, neke odrasle osobe čak imaju osobine ili ispunjavaju kriterije za socijalnu anksioznost ili čak agorafobiju.

Nejednake financijske i kućanske obveze. Ponekad to može izgledati kao nevoljkost da se uopće oslonimo na partnera zbog straha od ovisnosti o drugoj osobi. U drugim slučajevima to poprima oblik preuzimanja potpune financijske i/ili kućanske odgovornosti u partnerstvu ili potpunog preuzimanja brige o drugoj osobi do točke u kojoj se osjećamo iskorišteni. Suprotno – previše se oslanjati na njih do te mjere da se oni brinu o nama – također je rezultat nezadovoljenih potreba iz djetinjstva.

Skrasiti se i ostati u vezi mnogo dulje od njenog isteka. Kad odrastamo u nestabilnim okruženjima, sa skrbnicima koji se bore s ovisnošću o drogama, mentalnim bolestima ili čak bolešću ili smrću, djeca često razviju osjećaj krivnje koji proizlazi iz želje da prekinemo vezu prije nego što smo uspjeli "popraviti" drugu osobu. Boraviti s nekim tko nam ne odgovara ponekad se čini sigurnije nego biti sam.

Stalna svađa ili svađa u vezama ili izbjegavanje sukoba pod svaku cijenu. Svi odnosi imaju sukobe, ali djeca koja su odrastala u okruženjima u kojima su se skrbnici uvijek svađali ili koja su izbjegavala bilo kakvu vrstu sukoba, često ne nauče vještine potrebne za produktivnu i zdravu komunikaciju. To uključuje zdrave i produktivne načine za navigaciju i upravljanje sukobima.

Ne znati kako popraviti stanje nakon svađa. Kao što je gore spomenuto, kada ne naučimo kako produktivno i zdravo upravljati sukobom, također ne znamo kako popraviti odnos nakon neizbježnog sukoba koji se događa u partnerstvu. To može izgledati kao da se pretvaramo da se nije dogodilo, da ne znamo kada i kako postići kompromis u vezi s problemom ili da samo šutimo.

Serijska monogamija. To je često zbog straha od ponovnog povrijeđivanja, straha od samoće ili čak pokušaja dokazivanja kako smo vrijedni ljubavi i privrženosti koje nismo dobili u djetinjstvu. Sa svakim novim partnerom dolaze nove nade potvrde da smo vrijedni ljubavi i partnerstva koji nam nedostaju.

Kao terapeut sam doznala kako je u obiteljima dosta često bilo zlostavljanja od braće i sestara. To je kao skrivena tajn...
22/07/2026

Kao terapeut sam doznala kako je u obiteljima dosta često bilo zlostavljanja od braće i sestara. To je kao skrivena tajna mnogih domova. Takvo zlostavljanje može uključivati : često posramljivanje i okrutnost riječima. Može uključivati fizičko zlostavljanje, a nekada i seksualno. Može uključivati konstantno ponižavanje i iživljavanje. Opasne “igre” zaključavanja u sobu, podrume itd. Često je to moguće zbog roditeljskog zanemarivanja ili emocionalne nedostupnosti. Isto tako zbog neskladnog ili zlostavljačkog braka. Neki roditelji potiču svoju djecu na međusobnu okrutnost. Zašto? Zato jer se narcizam tako hrani natjecateljstvom i okrutnošću gdje oni i dalje ostaju centar moći. Djeca koja se osjećaju kontrolirano ili ignorirano, mogu preuzeti iskrivljenu moć nad svojim bratom ili sestrom. Na žalost to je iskrivljenje koje nastaje zbog loše obiteljske dinamike. Neki roditelji ignoriraju i ne žele vidjeti zlostavljanje koje se događa u njihovoj obitelji. Neće zaštiti zlostavljano dijete nego to ostavljaju na rješavanje “djeci”. Djeca koja su tako zlostavljana mogu izrasti u osobe koje ne vjeruju da njihov glas vrijedi iznijeti. Mogu postati izuzetno kognitivni i nepovjerljivi… jer je izdaja bila konstantno prisutna. Ako ste bili jedno od takve djece, javite se komentarom. Niste sami, ne bi vjerovali koliko je to često. Čak ako ste bili dijete koje je zlostavljalo nekog drugog… i vi ste izdani i ostavljeni sami u toj iskrivljenoj nadmoći. Niste trebali biti sami. Bili ste samo djeca. Ne zaboravite tu važnu činjenicu… bili ste samo djeca. Djeca nemaju kapacitet za procjenu težine. To bi trebali raditi odrasli. A često niti odrasli po godinama nemaju kapacitet stvarne odraslosti. Pomozite da konačno odrastamo i pomognemo djeci u tom zahtjevnom periodu. Javite se ako ste bili zlostavljani ili ste sami gurnuti u tu okrutnu borbu kao zlostavljači.
Tim Snaga namjere

P.S. Javite se svojim komentarima kako bi mogli barem malo demistificirati takve tajne obitelji.

Edukacija osobnog razvoja Centra Snaga namjere kreće na jesen s novom generacijom. Ukoliko osjećate poziv, prijavite se na www.snaganamjere.com.
Koherentna tjelesna psihoterapija istražuje vezu između tijela i uma te pomaže klijentima da postanu svjesniji svojih tjelesnih senzacija i emocionalnih reakcija. Ujedno pomaže klijentima razviti dublje razumijevanje i svjesnost svojih emocionalnih potreba i tjelesnih reakcija.
Koherentna tjelesna psihoterapija verificirana od strane European Association for Body Psychotherapy (EABP). Snaga namjere je član SPUH-a i HKPT.
Voditeljice Marina Nardin EABP, ECP, HKPT i Tihomira Ilić Prskalo,EABP, ECP.

Proboj kod perfekcionista najčešće se ne događa kroz “opuštanje” ili još jednu tehniku, nego kroz iskustvo da kontakt mo...
18/07/2026

Proboj kod perfekcionista najčešće se ne događa kroz “opuštanje” ili još jednu tehniku, nego kroz iskustvo da kontakt može opstati i kada kontrola popusti. U tjelesno-orijentiranoj perspektivi to je vrlo konkretna promjena u organizaciji živčanog sustava: od stalne pripreme, korekcije i anticipacije prema mogućnosti da se ostane u odnosu bez trenutnog popravljanja sebe. Perfekcionizam nije samo navika ili stil mišljenja, nego relacijski i somatski odgovor te tjelesno življeno uvjerenje: ako nisam ispravna, gubim vezu.
Zato je ključan terapijski pomak - ostati u odnosu dok se pojavljuje pogreška, u kontaktu dok se aktivira potreba za korekcijom, te ostati prisutan dok se aktivira impuls kontrole.
U tim trenutcima osoba počinje otkrivati nešto novo: da može postojati nesavršenost, a da se veza ne prekida.
I to mijenja osnovnu unutarnju logiku iz “moram biti ispravna da bih bila u odnosu” u - mogu biti nesavršena i ipak ostati u kontaktu.
Ako terapija ostane na razini poboljšavanja sebe, ona je još jedan oblik istog perfekcionističkog obrasca - prostor gdje se pokušava naučiti kako biti bolji, mirniji, reguliraniji, ispravniji.
Tada se terapija ne odmiče od logike zahtjeva unutarnjeg glasa autoriteta, nego ga suptilno potvrđuje. Terapijski prostor tada, umjesto da razgrađuje obrazac, postaje njegovo produženje.
Zato je ključno da se u radu ne traži nova ispravna verzija osobe, nego iskustvo odnosa koji može izdržati nesavršenost bez prekida. Tek tu terapija prestaje biti projekt poboljšavanja i postaje prostor u kojem se može riskirati biti živ, nesavršen i u kontaktu.

Tina Paleka, Koherentna tjelesna psihoterapija

Edukacija osobnog razvoja Centra Snaga namjere kreće na jesen s novom generacijom. Ukoliko osjećate poziv, prijavite se na www.snaganamjere.com.
Koherentna tjelesna psihoterapija istražuje vezu između tijela i uma te pomaže klijentima da postanu svjesniji svojih tjelesnih senzacija i emocionalnih reakcija. Ujedno pomaže klijentima razviti dublje razumijevanje i svjesnost svojih emocionalnih potreba i tjelesnih reakcija.
Koherentna tjelesna psihoterapija verificirana od strane European Association for Body Psychotherapy (EABP). Snaga namjere je član SPUH-a i HKPT.
Voditeljice Marina Nardin EABP, ECP, HKPT i Tihomira Ilić Prskalo,EABP, ECP.

Istinska osobnost ne može se razviti niti diferencirati ako se nije mogla proživjeti.�Po Winnicottu, u stanju nekomunika...
15/07/2026

Istinska osobnost ne može se razviti niti diferencirati ako se nije mogla proživjeti.�Po Winnicottu, u stanju nekomunikacije, sve je naizgled u redu, ali nas prati osjećaj praznine i besmisla. U tom smislu depresivno raspoloženje može biti signal gubitka sebe zbog poricanja emocionalnih reakcija. Praznina je, ističe Alice Miller, stvarna: došlo je do pražnjenja, djelomičnog uništenja potencijala prerezivanjem spontanog i životnog doživljavanja u korist prilagođavanja.

Ozbiljna posljedica prilagođavanja jest nemogućnost svjesnog proživljavanja osjećaja u djetinjstvu—poput ljubomore, zavisti, ljutnje, napuštenosti, bespomoćnosti, uživanja u tijelu, straha pa čak i gladi.

U odraslosti takvi ljudi, inače iznimno sposobni za duboke osjećaje i introspekciju, s lakoćom i detaljno opisuju doživljaje iz djetinjstva u kojima nije bilo konflikta. No, kada se radi o emocionalno zahtjevnoj situaciji, ne sjećaju se emocija; čini im se da su, situaciji usprkos, bili dobro, mirni. O sebi kao djetetu govore bez suosjećanja: ne uvažavaju emocionalni svijet vlastita djetinjstva, ne razumiju svoju dječju sudbinu niti istinske potrebe izvan opterećenja postignućima. Često prema vlastitim dječjim iskustvima nemaju poštovanja; o njima govore ironično ili podrugljivo.
Alice Miller pojašnjava da dijete može proživjeti osjećaje samo ako postoji osoba koja ih prihvaća, razumije i podržava. Ako je rizik gubitak ljubavi, dijete neće proživjeti najprirodnije osjećaje. Dijete se boji i intenziteta osjećaja koji ni ne može izdržati bez empatične okoline.

Prava osobnost uključuje osjećaje i osjete te njihovo izražavanje od samog rođenja. U protivnom se ne možemo pouzdati u vlastite osjećaje: nismo kroz pokušaje i pogreške stekli iskustvo o njima pa ni svoje potrebe ne poznajemo—otuđili smo se od sebe. Tako usamljenost u roditeljskom domu u odraslosti zamjenjuje izolacija od sebe, koju doživljavamo kao prazninu i besmisao.

Svi smo u djetinjstvu donekle uvjetno voljeni, što vodi u stil preživljavanja ili prilagođenu osobnost. Ona nije prepreka intelektualnom razvoju, dapače, ali jest prepreka istinskom emocionalnom životu. Zdrav osjećaj sebe znači sigurnost da doživljeni osjećaji i želje pripadaju vlastitu biću. Divljenje ne može zamijeniti ljubav—tek je kompenzacija neosvijećene potrebe za prihvaćanjem. Uvjetovanost je postignućima: tada su ponos i sram opasno blizu kad se očekivanja ne ispune.
Na terapiji, provala ranih dječjih osjećaja—često praćena početnim nerazumijevanjem—prekida depresivne tendencije i uči nas da možemo napustiti dotadašnju shemu razočaranja, potiskivanja i depresivnog osjećanja u korist proživljavanja boli. Iz kontakta sa svojim unutarnjim svijetom, i boli usprkos, neočekivano izlazimo življi i kreativniji.
Miller ističe da nas depresivno raspoloženje dovodi blizu rane, ali da tek tugovanje za propuštenim vodi zacjeljivanju.
Ili—terapija ne popravlja sudbinu, već omogućava da, u vlastitom sudbinu, tuga u tome i njezino propuštanje prestane biti kazna: na mjestu poricanja dolazi proživljavanje.

Magda Kuljiš, Koherentna tjelesna psihoterapija

Edukacija osobnog razvoja Centra Snaga namjere kreće na jesen s novom generacijom. Ukoliko osjećate poziv, prijavite se na www.snaganamjere.com.
Koherentna tjelesna psihoterapija istražuje vezu između tijela i uma te pomaže klijentima da postanu svjesniji svojih tjelesnih senzacija i emocionalnih reakcija. Ujedno pomaže klijentima razviti dublje razumijevanje i svjesnost svojih emocionalnih potreba i tjelesnih reakcija.

Koherentna tjelesna psihoterapija verificirana od strane European Association for Body Psychotherapy (EABP). Snaga namjere je član SPUH-a i HKPT.
Voditeljice Marina Nardin EABP, ECP, HKPT i Tihomira Ilić Prskalo,EABP, ECP.

Poznato je kako terapije temeljene na razgovoru mogu biti vrlo učinkovite u radu s traumom i PTSP-om. Mnogim ljudima don...
11/07/2026

Poznato je kako terapije temeljene na razgovoru mogu biti vrlo učinkovite u radu s traumom i PTSP-om. Mnogim ljudima donose olakšanje, pomažu razumjeti vlastito iskustvo, smanjiti simptome i razviti suosjećajniji odnos prema sebi. Ipak, kod dijela osoba to nije dovoljno. Nakon traumatskog iskustva često se razvijaju duboko ukorijenjena negativna uvjerenja o sebi. Osoba može vjerovati da je kriva za ono što joj se dogodilo, da je slaba, neadekvatna ili da je na neki način zaslužila traumu koju je doživjela.

Kognitivne terapije nastoje pomoći upravo u promjeni takvih uvjerenja. Kroz razgovor, propitivanje i sagledavanje novih perspektiva osoba postupno dolazi do realističnijeg razumijevanja vlastitog iskustva. Međutim, kod nekih osoba s PTSP-om to nije dovoljno. Mogu intelektualno razumjeti da nisu krive za ono što se dogodilo i da danas više nisu u opasnosti, a ipak se i dalje osjećati posramljeno, krivo ili ugroženo.
Zašto se to događa? Neuroznanost u novije vrijeme pokazuje da trauma nije samo psihološko, nego i neurobiološko iskustvo. Istraživanja pokazuju da osobe s PTSP-om imaju drugačije obrasce moždane aktivnosti. Uočena je slabija povezanost između prefrontalnog korteksa, dijela mozga zaduženog za refleksiju, procjenu i regulaciju, i talamusa, važnog centra za prijenos i integraciju informacija. Zbog toga nova spoznaja često ne uspijeva dovoljno snažno utjecati na emocionalni i tjelesni doživljaj sebe.

Drugim riječima, možemo znati da nismo krivi, ali se i dalje osjećati krivima. Možemo razumjeti da smo danas sigurni, dok naše tijelo i dalje reagira kao da opasnost postoji. Nova informacija ostaje na razini razumijevanja, bez pune emocionalne i tjelesne integracije. Ovo otkriće sugerira da problem nije samo u sadržaju naših uvjerenja, već i u neurobiološkoj sposobnosti organizma da primi i integrira korektivno iskustvo. Nije dovoljno samo čuti novu istinu ili doći do novog uvida; naš živčani sustav mora biti sposoban osjetiti i ugraditi to iskustvo.

Upravo zato u radu s traumom naglašavamo važnost kontakta, prisutnosti, utjelovljenosti i osjećaja sigurnosti. Trauma nije pohranjena samo kao priča ili sjećanje. Ona ostavlja trag u načinu na koji naš mozak obrađuje informacije, kako naš živčani sustav procjenjuje sigurnost i kako doživljavamo same sebe.

Zbog toga je, uz razgovor i rad na mislima, važno uključiti tijelo, emocije te kapacitet živčanog sustava za stvaranje novih iskustava. Pomak ne nastupa onda kada nešto samo razumijemo, nego onda kada novo iskustvo postane dovoljno dostupno da ga naš organizam može osjetiti kao istinito.

Tada nova spoznaja prestaje biti samo misao i postaje unutarnje iskustvo koje donosi stvarnu promjenu.
Tina Paleka,
Koherentna tjelesna psihoterapija

Edukacija osobnog razvoja Centra Snaga namjere kreće na jesen s novom generacijom. Ukoliko osjećate poziv, prijavite se na www.snaganamjere.com.
Koherentna tjelesna psihoterapija istražuje vezu između tijela i uma te pomaže klijentima da postanu svjesniji svojih tjelesnih senzacija i emocionalnih reakcija. Ujedno pomaže klijentima razviti dublje razumijevanje i svjesnost svojih emocionalnih potreba i tjelesnih reakcija.

Koherentna tjelesna psihoterapija verificirana od strane European Association for Body Psychotherapy (EABP). Snaga namjere je član SPUH-a i HKPT.
Voditeljice Marina Nardin EABP, ECP, HKPT i Tihomira Ilić Prskalo,EABP, ECP.

Problemi s ranjivošću, povjerenjem i intimnošću mogu se zadržati i u odraslim odnosima ako je trauma iz djetinjstva naru...
08/07/2026

Problemi s ranjivošću, povjerenjem i intimnošću mogu se zadržati i u odraslim odnosima ako je trauma iz djetinjstva narušila razvoj sigurne privrženosti. Ključno je razumjeti ove posljedice kako bi se prepoznali izazovi s kojima se suočavaju preživjele osobe i razvile ciljane terapije koje potiču emocionalno ozdravljenje i dobrobit u odnosima.

Povjerenje:�Trauma iz djetinjstva može narušiti sposobnost osobe da vjeruje drugima i stvara zdrave odnose. Osobe koje su doživjele traumatske događaje poput napuštanja, zlostavljanja ili izdaje mogu razviti uvjerenje da su međuljudski odnosi nesigurni te mogu imati poteškoće u povjerenju. Oni koji su pretrpjeli traumu, bilo u djetinjstvu ili kasnije, često oklijevaju ulaziti u bliske odnose zbog straha da će ponovno proživjeti bol. Teško im je otvoriti se, uspostaviti bliskost i vrlo su osjetljivi na odbacivanje i izdaju.

Intimnost:�Traumatska iskustva mogu dovesti do izbjegavanja bliskosti i ranjivosti. Osobe s takvom poviješću teško stvaraju emocionalne veze, izražavaju svoje potrebe i otvaraju se partneru. Intimnost često budi negativne emocije, što može dovesti do emocionalnog povlačenja, straha od samoće, ili pak do poteškoća u traženju i održavanju odnosa. Takve teškoće otežavaju otvorenu komunikaciju i izgradnju iskrenih i stabilnih odnosa.

Mehanizmi suočavanja:�Jedna od čestih posljedica traume iz djetinjstva je razvoj obrambenih mehanizama za izbjegavanje emocionalne boli i ranjivosti. Iako su ti mehanizmi možda bili korisni u djetinjstvu, u odrasloj dobi često ometaju uspostavljanje zdravih odnosa. Pojedinci mogu razviti obrasce emocionalnog otupljenja, pretjerane samodostatnosti ili povlačenja. S druge strane, ti obrasci otežavaju partnerima međusobnu emocionalnu prisutnost i podršku, čime se ograničava rast dubokih i smislenih odnosa.

Nestabilna privrženost:�Osobe koje su u djetinjstvu doživjele traumu izložene su većem riziku od osjećaja nesigurnosti u privrženosti i međuljudske disfunkcije. Takvi pojedinci često pokazuju obrasce anksiozne, izbjegavajuće ili dezorganizirane privrženosti. To se može očitovati kroz emocionalnu nestabilnost, pretjeranu potrebitost, povlačenje ili stalno traženje potvrde. Ovakve dinamike dovode do konflikata i nestabilnosti u vezama. Osjećaj nesigurnosti u privrženosti potiče začarani krug problema u odnosima jer se unutarnje tjeskobe često pojačavaju i odražavaju u partnerskim odnosima.

Terapijski pristup:�Za terapeute, stručnjake i skrbnike koji rade s osobama koje su preživjele traumu važno je razumjeti kako se posljedice traume odražavaju u njihovim odraslim odnosima. Prepoznavanjem ranjivosti i izazova kroz koje prolaze preživjele osobe moguće je pružiti podršku koja potpomaže ozdravljenje, otpornost i kvalitetne odnose. Terapije koje se usredotočuju na izgradnju sigurne privrženosti, povjerenja i emocionalne intimnosti mogu pomoći osobama da lakše upravljaju složenostima odraslih odnosa te razviju dublje samopouzdanje, otpornost i sposobnost uspostavljanja smislenih veza.
(Ranjan&Sharma, 2024)

Edukacija osobnog razvoja Centra Snaga namjere kreće na jesen s novom generacijom. Ukoliko osjećate poziv, prijavite se na www.snaganamjere.com.
Koherentna tjelesna psihoterapija istražuje vezu između tijela i uma te pomaže klijentima da postanu svjesniji svojih tjelesnih senzacija i emocionalnih reakcija. Ujedno pomaže klijentima razviti dublje razumijevanje i svjesnost svojih emocionalnih potreba i tjelesnih reakcija.

Koherentna tjelesna psihoterapija verificirana od strane European Association for Body Psychotherapy (EABP). Snaga namjere je član SPUH-a i HKPT.
Voditeljice Marina Nardin EABP, ECP, HKPT i Tihomira Ilić Prskalo,EABP, ECP.

Dijete u ranom periodu živi u prvotnoj jednoti, što znači da sebe doživljava kao centar svega, a sve ostalo je također o...
04/07/2026

Dijete u ranom periodu živi u prvotnoj jednoti, što znači da sebe doživljava kao centar svega, a sve ostalo je također ono, tj.jedno. Rano egocentrično razdoblje života se odvija od prve do druge godine.

U tom periodu dijete treba osjećaj veličine i omnipotencije jer se tako razvija njegov kapacitet „mogu“ (u periodu kad je zaista ovisno i dosta bespomoćno biće). To je prijelazna faza i uskoro dijete polako uviđa svoje stvarno mjesto u svijetu, uviđa da je malo i da mu je moć ograničena i ovisna o velikima. Ako je dijete prošlo onaj rani period razvoja „dovoljno dobro“, onda se osjeća „dovoljno sigurno“ da pomalo prihvaća svoju malenost i prihvaća pomoć i zaštitu odraslih.

U nekim slučajevima taj prvi „balon posebnosti“ nikad ne pukne jer je nešto pošlo krivim putem. Ili narcisoidni roditelji podržavaju prenapuhanost vlastitog djeteta kao produžetka sebe ili je pucanje bilo prenaglo i pregrubo, kao kad roditelj ili skrbnik stalno osramoćuje dijete ili ga ne pokušava umiriti kad je preplavljeno sramom. Bilo da se radi o preplavljenosti sramom ili tobožnje zaštite od srama prenapuhavanjem važnosti i veličine djeteta, dijete bježi u fantazije. Kad se dječje fantazije ne pretvaraju u neki potpuniji uravnoteženi pogled u odnose s drugima, osoba izrasta iz tog ranog perioda s iskrivljenim uvjerenjem da je „centar svemira“.

Mogu odrastati kao razmažena djeca i već u periodu kasnijeg djetinjstva nesposobna na žrtvovanje ikakvih ustupaka za recipročne odnose. Neispuhano dijete pretvara se u napuhanog čovjeka koji očekuje da mu drugi služe za zrcaljenje koliko je on „fantastičan“.

Kod ranog nezdravog srama koje dijete vrlo lako prihvaća na sebe i u sebe, potrebna je odrasla osoba kako bi pomogla malom biću i njegovom nedovršenom živčanom sustavu da propusti taj naboj. Jednako je i s bijesom koji izvire iz frustracije nemoći. Opet je djetetu potrebna pomoć uravnoteženih roditelja koji mogu to propustiti kroz svoj živčani sustav, a da ne prebacuju na dijete tu odgovornost.

Za dijete između osamnaest i trideset mjeseci („terrible two“) je normalno da ima ispade bjesova. Zapravo sustav traži „optimalnu frustraciju“ iz koje kreće dalje u razvoj svoje zasebnosti i odvojenosti. Ako u tom periodu bude ponižavanja ili susreta s bijesnim licem s druge strane, dijete se mora zaštititi…

Neuravnoteženost roditelja u ovoj fazi može dovesti do toga da se dijete u odraslom životu bori s teškoćama kontrole agresivnosti.

Tim Snaga namjere

---

Kako možemo sebi pomoći? Pod broj jedan zaista nam treba pomoć ako imamo ovakve ispade. Teško je samoj osobi prolaziti kroz te praznine, ako nikada nije imala dobro ogledalo. Potražiti pomoć i drugo lice koje nam može zrcaliti drugačije odnose. Psihoterapijski pristup i grupni rad može otvoriti vrata kvalitetnijem životu.
Kompleksni posttraumatski stresni poremećaj (C PTSD) je vrlo mlada dijagnoza i tiče se puno ranorazvojne traume koja već na početku života optereti funkcioniranje i razvoj živčanog sustava. Ukoliko se poslije toga nastavljaju traumatska iskustva, tijelo će puno lošije podnositi novu navalu preteških iskustava. Jednostavno nema dovoljno temeljnog razvoja i izdržljivosti.
Javite se, Tim Snaga namjere
Koherentna tjelesna psihoterapija

Granica je zamišljena linija na kojoj se sreću dvije različite energije. Mi težimo živjeti u svom stvarnom svijetu s ten...
30/06/2026

Granica je zamišljena linija na kojoj se sreću dvije različite energije. Mi težimo živjeti u svom stvarnom svijetu s tendencijom izlaska iz sigurne zone u mjeri koju možemo tolerirati. Naše granice formiraju naša iskustva sa svijetom oko nas. Neka su pozitivna, a neka negativna. Sva naša osjetila doprinose stvaranju granica koje nam na govore gdje percipiramo sebe kao cjelinu, a gdje je ostatak svijeta.

Bolna i negativna iskustva iz djetinjstva, dogodila su se kad su naše granice bile osjetljive i nedovoljno formirane. Ta iskustva nam otežavaju razvoj u zrelu i odraslu osobu koja posjeduje zdravu i fleksibilnu granicu.

Takva granica znači da se možemo osjećati dobro i sigurno u svojem tijelu i energetskom polju, da se znamo pobrinuti za svoje potrebe i reći ne, na vrijeme. Istovremeno zadržavamo strast i istraživački duh u kojem se ne bojimo izaći iz zone ugode i istraživati svijet poštujući tuđe granice.

Ako to ne osjećamo u svim aspektima života, dobro je preispitati vlastite granice i raditi na tome da uspostavimo ravnotežu, osjećaj sebe i prostor u kojem se osjećamo sigurno. Istražujemo kako se možemo otvoriti svijetu i novim iskustvima, a da ne budemo povrijeđeni.

Naša intuicija je mudra i izlazi iz naše nutrine, doslovno iz trbuha i naše srži. Koliko prepoznajemo sebe i taj “gut feeling”? Istina je da se udaljavamo od nje, daleko od sebe i daleko od prirode. Ali istina je i da se možemo vratiti svojoj suštini, jer ona nije nikud otišla. Možda je samo zatrpana gomilom vanjskih podražaja. Ako zastanemo na trenutak, bez mobitela i bez žurbe, samo na trenutak… i poslušamo svoje tijelo. Čak ako ništa ne čujemo, možda da ga pitamo: “Što tebi treba upravo sada?” Možda bi bilo dobro uvesti malu praksu i učiniti to svaki dan. Kako vam zvuči? Ukoliko vas zanima istraživanje sebe i okoline… priključite nam se na radionici “Zdrave granice mijenjaju kvalitetu života”, subota, 4.7.2026. od 10.00-13.00, Centar Snaga namjere
Radionica spada u niz uvodnih radionica namjenjenih ljudima koje zanima Edukacija osobnog razvoja u našem centru. Radionica je iz tog razloga besplatna. Molimo sve zainteresirane da se ne prijavljuju ukoliko zaista neće doći jer je broj mjesta ograničen, i na taj način se oduzima mjesto nekome tko bi htio biti prisutan. Zahvaljujemo na pažnji.

Prijave za radionicu “Zdrave granice mijenjaju kvalitetu života”, voditeljica Marina Nardin, subota, 4.7.2026. od 10.00-13.00, Centar Snaga namjere na snaganamjere.com/radionice

Address

Ulica Josipa Račića 5/1 (dvorišna Zgrada)
Zagreb
10 000

Opening Hours

Monday 09:00 - 17:00
Tuesday 09:00 - 17:00
Wednesday 09:00 - 17:00
Thursday 09:00 - 17:00
Friday 09:00 - 17:00

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Centar Snaga namjere posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Shortcuts

Featured

Share

Category