Prostor

26/11/2024

Što je to nešto što osjećaš da ljudi ne znaju o tvom gubitku, a ti bi voljela da znaju i možda vide?
Uf... svašta.
Kao prvo da je to jako mračno, bolno i usamljeno mjesto.
Jako usamljeno mjesto.
U meni postoji nevidljiva rupa koja boli, koje sam svake sekunde svjesna, koju ne zaboravljam i za koju ne znam hoće li ikada otići. Iskreno, dio mene ni ne želi da ode jer me veže za moju osobu koja nije više tu. Tako da... ne dirajte mi tu rupu i ne pokušavajte ju "popraviti".
Željela bih da drugi znaju da je ok da budem i tužna i nasmijana i izgubljena i sastavljena. Nisam zbog toga čudna.
Željela bih da mi drugi dozvole da o njemu pričam u prezentu, a da to ne izaziva zgražanje, neugodu ili strah. Trebat će mi jednostavno vremena da moja osoba koja je do nedavno doslovno bila tu sada postane sjećanje.
Željela bih da znaju kako vidim i osjećam da im je neugodno u mojoj blizini, da ih podsjećam na njihove gubitke ili na ono što ih tek čeka, ali ne moraju zbog toga pobjeći i nestati.
Gubitak nije zarazan.
Samo je težak.
U toj težini jedino što od njih trebam je da su tu i da me podsjete da nisam sama i ostavljena... ..i da eto možda ima života nakon gubitka.
💛

Poučne Priče iz Prostora

Prostor je psihološki centar za djecu, adolescente i roditelje u centru Zagreba koji nudi individualno psihološko savjetovanje i grupne edukacije.

26/06/2024

U razgovoru s Točkinim veterinarom uvijek uz onaj srčani hvala nekako usput ubacim i to kako ne bih nikad mogla raditi njegov posao jer zamišljam da bih samo i stalno plakala.
On meni redovito uzvrati istom tom rečenicom.
Smijemo se tome zajedno jer i jedno i drugo je moguća istina.
Svatko od nas zna na koja mjesta i s kim može ići, koliko daleko može ići, koje osjećaje i situacije može ispratiti, a za koje zna da će ga srušiti i ugušiti.
Ovo je moje mjesto.
Oni su moje mjesto.
Oni koje redovito u Prostoru upoznajem na životnoj točki zvanoj „Život nema smisla, odustajem“ pa zajedno šetamo kroz te tamne hodnike u kojima otpisuju i sebe i svijet i budućnost pa malo kroz polja usamljenosti, tuge, ljutnje, nezadovoljstva pa sve do nekih lakših mjesta na kojima konačno prodišu.
Na takvim mjestima me dočekaju i ovakva pisma.
I kako sad objasniti onom Točkinom veterinaru koji mi kaže „Too much love will kill you Z.!“ da je ovaj moj zapravo najljepši posao na svijetu.
💛

💌Kaže njeno pismo...

Hvala Vam
Hvala Vam na svemu!
Pokazali ste mi da postoji sigurnost i dom koja ne mora biti obitelj ili ljubav nekog dečka. U četiri zida moje sobe svake srijede ispustila bi ogroman teret sa moga srca i zahvaljujući Vama progledala i bolje razumjela sebe.
Zahvaljujući vama naučila sam se nosit i sa teškim trenutcima i shvatiti zašto se osjećam tako kako se osjećam.
Otvorili ste mi oči u jako puno pogleda.
I pokazali ste mi da imam vrijednosti koje ni sama nisam htjela da netko gleda.
Iako je ovo bila jako teška godina za mene, sa jako puno padova ipak su mi na kraju dobro došli jer su me ojačali. Jako sam ponosna na sve sto sam postigla sa Vama i sto sam nakon nekoliko neuspjelih pokušaja sa psiholozima ipak odlučila dati još jednom potpunom strancu šansu da me upozna.
Stvarno bi mi znalo bit grozno ali zahvaljujući vama ne osjećam se vise ne shvaćeno. Niste svjesni koliko zapravo imate bitnu ulogu u mome životu i koliko ste zapravo svakodnevno prisutni u mome životu a ne samo srijedom u 10. Iako se rastajemo na kratko ovo nije kraj, već novi početak i nove priče već nakon ljeta. Želim Vam puno odmora i mira ovo ljeto i znajte da ću misliti na vas.
💛

08/02/2024

Malo sam pisala. ✍️
Došlo mi je.
Znam da dugo nisam.
Rekli ste mi to, a ja sam vas iskreno čula. 💛
Stoga, without further ado, skok do Prostora i prolistajte novi blog post o "dobrim djevojčicama" koje smiju (ponekad) i psovati te o našoj divnoj potpuno ljudskoj višebojnosti. 🌈
👇

Cjelina je veća od zbroja svojih dijelova.

20/01/2024

Prostor je na današnji dan, prije točno 4 godine, otvorio svoja vrata.
Razmišljam o tome što je najveći poklon koji sam od tada dobila i riječ koja se odmah probija u prve redove u gužvi mogućeg jest… Zahvalnost.
Zahvalnost na svima vama koji ste mi omogućili da budem dio vaših života i vaših priča, vama koji ste mi vjerovali i koji ste se hrabro mijenjali sa mnom i Prostorom u svim njegovim oblicima, adresama i (ne)mogućnostima.
Čuvam vas kao moje podsjetnike da smo u ovom životu svi na istom ljudskom i često nejasnom putu (iako nekad prividno na suprotnim stranama), da nas u svakom trenutku puno više toga spaja nego odvaja, da ponekad ama baš svi trebamo iskren i topao pogled preko p**a sebe i Prostor u kojem smijemo samo biti, osjećati, misliti, izgovoriti, preživjeti i pronaći smjer za dalje.
Znam da sam to i davala.
Budite sigurni da sam od vas to i primila.
Prostoru neka je sretan rođendan 🎂, a svima vama hvala što imamo što i proslaviti.
Svijet je ljepše mjesto jer ste svi vi ovdje.
I zbog Točkice s kravatom, naravno.
💛
Z.

22/02/2023

Ne postoji nagrada za brzinu.
Ne postoji nagrada za najbrži dolazak do cilja.
Ni u ljubavi i povezivanju.
Ni u "odvezivanju".
Ni u gubitku i žalovanju.
Ni u bilo kakvoj važnoj životnoj promjeni.
Za sve ono bitno, zdravo i smisleno potrebno je vrijeme i uložen svjestan trud.
Promjena se tada događa polako, sporo (sporije)... ušulja se neprimjetno bez grandiozne najave i popratnog vatrometa.
Koliko god da nas ponekad ljutila ta naša "sporost" ona je ipak znak da se krećemo i da nismo stali i odustali.
Ona je na našoj strani.
Stoga budite strpljivi i nježni prema onome što u vama trenutno živi, kuca i šalje poruke o stanju na unutarnjem horizontu.
Što god da jest, neće trajati zauvijek.
Obećajem.
💛
Z.

Prostor je psihološki centar za djecu, adolescente i roditelje u centru Zagreba koji nudi individualno psihološko savjetovanje i grupne edukacije.

23/01/2023

Polako ... pomalo ... posebno ako je ono što upravo držite (pre)teško, (pre)bolno ili jednostavno previše.
💛
Z.

20/01/2023

🎂 Prostor danas slavi svoj 3. rođendan! 🎂

Ono što mu iskreno želim je da uskoro pronađe svoj novi i veći prostor u kojem će ugostiti dugo iščekivane grupe za adolescente te postati mjesto učenja, dijeljenja i druženja stručnjaka.
Volim vjerovati da se sve to upravo i ostvaruje... nekad sporije nego što bih ja to možda željela, ali vjerujem s važnom lekcijom ispod te svoje sporosti.
Danas pred Prostorom stoje mnogi neotvoreni pokloni koje tek treba odmotati, vidjeti, presložiti, isprobati ... i s njima započeti.
Ljudi, vidimo se uskoro u novom Prostoru!
S Točkicom 🐾 na vratima, naravno.
Drugačije ne bi ni valjalo.
💕
Z.

28/10/2022

Odrasli, djeca, tinejdžeri .... svi mi/oni žele vidjeti i osjetiti da je osobi preko p**a stvarno stalo prije nego uopće uzmu u obzir znanje koje im nudimo.
Želimo srce prije tehnike i metode, prije brzih rješenja i još bržih pokušaja popravljanja.
Odnos je, kako u ovom mom poslu a tako i u životu, početak svake prave dugoročne promjene.
💕
Z.

25/10/2022

Kad pogledamo u ogledalo kao da puno češće, lakše i brže vidimo nedovoljni, pogrešni, nevoljeni ljudski kaos zvani JA.
Vidimo to poznato lice koje zuri u nas i podsjeća nas na sve što kod njega nije dovoljno dobro, a propuštamo vidjeti sve te komadiće od kojih smo satkani i koji čine nesavršenu ljudsku cjelinu zvanu JA.
Propuštamo vidjeti sve tuđe živote koje smo dotakli, osmijehe kojima smo doprinijeli, ugodne i neugodne osjećaje koje smo s drugima podijelili, razumijevanje i trud koje smo pokazali, pomoć koju smo pružili, ljubav koju smo dali i dijelili, nezaboravne trenutke koje smo disali i koje čuvamo.
Više smo od samog odraza u tom ogledalu.
Više smo od te iskrivljene jednodimenzionalne slike prerijetko dostojne pohvale i (našeg) divljenja.
Knjiga smo jednog ne uvijek lakog života, zbroj svih naših proživljenih trenutaka i osjećaja.
Pogledajte opet taj „samo“ odraz u ogledalu koji vas upravo gleda.
Malo je ljepši i mekši, zar nije?
🍂
Z.

09/10/2022

Vjerujem u vrijeme kada će briga za mentalno zdravlje kretati rano i biti
(sve)prisutna, priznata i podržavana.
Bez srama, bez tajnovitosti, bez straha je li me netko vidio ...
A do tada ...
Na Svjetski dan mentalnog zdravlja ...
Uživam u ovakvom iskrenom pojavljivanju u dječjim domaćim zadaćama i zaskočujućim zagrljajima adolescentica kod Džamije koje se ne srame društvu reći "Ovo je moja psihologica!"
Možda sam naivna (malo i jesam), ali čini mi se da smo malo bliže danu gdje će briga za sebe i za ono u sebi biti besramno normalna.
Nastavljam s vama dalje u tom smjeru.
🧠💛
Z.

21/09/2022

Neupitno je.
Svi imamo emotivnu prtljagu. 🧳
Pitanje je samo jesmo li je svjesni i koliko nas ona koči ili potiče na promjene.
Neki od nas putuju laki polupraznih "kofera".
Neki su pak napunili dupkom svoje životne "kofere" i nikad ništa u svom životu nisu bacili ili se od ičega oprostili.
Sve je uspomena.
Sve se mora čvrsto držati i čuvati.
Bili oni teški, preteški ili lagani sve nas čeka isti trenutak.... njihovo otvaranje, raspakiravanje i suočavanje s onim što je unutra.
S onim što se skupilo i nakupilo.
Pogled na to zna biti čeznutljiv, ali za neke i (pre)težak.
Jer on u sebi nosi pogled i na gubitak, na životnu prolaznost i na potrebu da se oprostimo od nečega što više nije.
Želim vam da ovih dana budete odvažni i spustite svoje "kofere", otvorite ih i izvadite sve ono što se nakupilo.
Sjednite među svoje stvari, trenutke i odnose s iskrenom željom da im date ime, da ih osjetite. Dozvolite da budu tu, a onda suosjećajno odlučite s čime želite dalje putovati, a što je jednostavno postalo višak i više vam ne odgovara.
Otpuštanje nije nikada lako, ali je potrebno.
Bez njega nema ni Prostora za ono novo... za sve ono koje s današnjom mudrosti svjesno za sebe birate.
🍂
Z.

08/09/2022

Dala mi je ruže uz divni dječji smiješak i sa željama za uspješnim početkom rada.
U paru dolazi i gumeni stiskavac medo za trenutke kad eto budem ljuta. 😁
Jednome se upravo divim, a drugo spremam za ljute dane.
Imam najljepši posao na svijetu.
Točka.
💕
Z. zahvalna