24/05/2026
Partnerski odnosi i stilovi vezivanja🌹
Stvari su puno jednostavnije nego se čine. I ne treba biti komplicirano izaći iz starih uvjerenja i zacijeliti stare rane. Potrebno je razumijevanje, odlučnost da se krene u tom smjeru i hrabro se suočiti s vlastitim emocijama (tu većina zapne, ali uz pravu podršku, sve se može).
Ljubavni odnosi su na samom vrhu naših životnih prioriteta. Danas je toliko popularna riječ i koncept „samodostatnosti” da smo se izgubili i udaljili od sebe samih. Gradeći „bolju verziju sebe” gradimo zapravo nove bedeme oko svog srca. Niti trebamo biti bolja verzija sebe (jer ništa nije pogrešno s vama) niti „samodostatnost” znači da nam ne treba ljubavni odnos tj da nam je bolje samima.
Ako imate osjećaj da vam je bolje samima vjerojatno ste bili u odnosima u kojima niste znali komunicirati sebe ili jednostavno niste imali prostor za sebe. Ako ste pak u drugoj suprotnosti u kojoj niste u stanju biti bez odnosa i skačete iz veze u vezu, vjerojatno se bojite biti sami. U oba slučaja i svim nijansama između u kojima nismo u zrelom parterskom odnosu, postoji razlog zašto je to tako i postoji način kako da izađete iz začaranog kruga.
Jeste se pitali zašto je tako teško imati dobar partnerski odnos uz sav trud koji u njega ulažete? Jeste se pitali zašto vam se događaju nanovo iste povrede?
Zašto nam je partnerstvo toliki izazov?
Partnerski odnosi su uvjetovani načinom na koji smo odrasli, kroz odgoj i prve ljubavne odnose s roditeljima, ispod našeg razuma i svjesnog dijela, postoji veliki nesvjesni dio koji nas vodi i uvjetuje kako ćemo se ponašati i osjećati.
Možemo intelektualno biti vrlo jaki, to nije dovoljno za bliske odnose. Za njih nam treba:
• svjesnost tj mogućnost samosagledavanja
• kapacitet držati sebe (svoje emocije)
• otvoriti svoje srce (dozvoliti drugoj osobi da nas vidi, osjeti, dozvoliti sebi osjetiti i doživjeti drugu osobu)
• ući u stvarni kontakt s drugom osobom- povezati se.
Zapravo ono o čemu govorim kroz sve svoje tekstove o seksualnosti- potrebna nam je emocionalna zrelost.
Samodostatnost je sposobnost (emocionalna zrelost) da se pobrinemo za sve dijelove sebe uključujući i one ranjive, bolne, slabe i nezrele. Nekad ćemo se moći pobrinuti sami, nekad potražiti podršku prijatelja, terapeuta, ali ćemo se potruditi da naše potrebe budu zbrinute. To znači da sam preuzela odgovornost za sebe i svoj život, a ne da moram sve sama, dapače.
Kako odnos s roditeljima utječe na moje današnje odnose partnerom?
Prvi odnos koji smo imali je kreirao sve naše buduće odnose kasnije u životu. Prvu simbiozu- povezanost (attachment) i separaciju (odvajanje) smo doživjeli s našom majkom (ili ako nje nije bilo, s nekim drugim skrbnikom).
Ako je majka bila emocionalno dostupna, ako smo s njom mogli ostvariti simbiozu i dovršiti separaciju, osjećati se voljeno i kompetentno, čestitajte si, jedna ste od rijetkih. Takva dobra osnova je temelj sigurnog vezivanja.
Sigurno vezivanje znači:
Lako se emocionalno povezujem s drugima i prepuštam u odnosu. Ne smeta mi da drugi ovisi o meni tj. da mi se prepusti s povjerenjem ili očekivanjem. Ne bojim se da ću biti odbijen/a i ostati sam/a.
„Volim to što jesi, mogu bez tebe, ali s tobom mi je bolje. „
No ako majka nije bila emocionalna dostupna (možda je bila u nekim problemima, svakako ne govorim da su nam roditelji bili grozni i namjerno grubi), ako nismo mogli ostvariti simbiozu ili ako nas je čvrsto držala uz sebe i nije nam dala da se odvojimo od nje, tada stvaramo nesigurnu povezanost.
Nesigurno vezivanje:
1. izbjegavajuće vezivanje - kad se ne dogodi dovoljno uspješno povezivanje tada razvijamo potrebu se što prije osamostaliti - prerana neovisnost, i samostalnost, kasnije se odrežemo od potrebe za kontaktom te budemo neovisni. To otprilike zvuči ovako: „Dobro mi je bez previše emocionalne bliskosti, to me opterećuje i guši. Želim biti neovisna i osjećam se samodovoljno i ne želim da netko o meni ovisi i smeta me tuđa slabost. Neprihvatljivo mi je da ja emocionalno ovisim o drugome. „
2. ambivalentna- anksiozna povezanost - kada je majka malo bila tu, malo nije, ostavlja dijete u osjećaju nesigurnosti, njegov osjećaj samopoštovanja i vrijednosti ovisiti će o mami tj kasnije o odobravanju okoline. Ovdje smo zaglavili u simbiozi koju nismo mogli dovršiti tj potpuno se spojiti pa se stvara uvjerenje: „Želim se duboko emocionalno zbližiti s drugim, ali imam dojam da se drugi ne žele toliko emocionalno zbližiti sa mnom. Bojim se da mu nisam toliko emocionalno važna, kao on meni. Osjećam nelagodu, pa čak i bol kada nisam s nekim u vezi ili kontaktu.” Stvara se pretjerana ovisnost o drugome.
3. Plašljivo vezivanje- Osoba je doživjela šok (freez) kod neuspješnog pokušaja prvog vezivanja i živi prožeta strahom od kontakta.
• Boje se stvarne bliskosti u emocionalnim odnosima, izbjegavaju prepuštanje
• Želim emocionalnu bliskost, ali se ne usuđujem otvoriti i prepustiti u vezi i ne vjerujem drugima. Strah me je da ću biti jako povrijeđen/a ako se emocionalno otvorim i prepustim.
Nesigurni stilovi vezivanja nisu upisani u kamen i daju sazreti i promijeniti se u sigurno vezivanje. Itekako imamo utjecaja i možemo ih mijenjati Ne trebamo živjeti vlastito proročanstvo (biti u vrtlogu vlastitih starih uvjerenja)
Potrebno je shvatiti gdje se nalazimo, otuda znamo gdje ćemo dalje.
Iduće nedjelje vodim odličnu radionicu na tu temu, ako te zanima, pridruži se. Prijave su obavezne na [email protected]
Vodim vas sigurno, s namjerom, nježno ali odlučno.
Veselim vam se,
Petra
