25/01/2021
Evo još jednog teksta koji sam objavila u prošlosti, ali vrijedi i danas svaka riječ napisana. Tekst je originalan i bez ijedne izmjene u odnosu na prvu objavu. Danas će biti objavljen na mojoj web stranici.
“Puno poruka i upita dobijem od različitih ljudi “pa zar ti baš ništa ne dijeliš, ne komentiraš, ne pišeš o politici”. Pa, čini mi se da je došlo vrijeme da i ja napišem nešto o politici. Tj. o svom političkom opredjeljenju. Dođe na isto.
Zapravo me čudi ovo pitanje. Jer politika je sve. Ali ne u onom smislu u kojem vjerujem većina vas pomisli. Ne onako kao danas. Politika je i kako razgovarate sa kolegama, prijateljima. Politika je i kako se ponašate prema prirodi. Politika je i šta radite kad vas nitko ne gleda. Politika je i prihvaćanje svojih prava ali i obaveza. Politika je što jedete. Politika je i vaše znanje, uvjerenja. Politika je život.
Oni koji me bolje znaju, znaju da ja nemam ni tv ni radio, da ne čitam novine, portale, općenito, sve ono što zanima većinu ljudi i ono o čemu većina ljudi danas razgovara svakodnevno - mene ne zanima UOPĆE. UOPĆE ME NE ZANIMA. Što ne znači da nemam svoje stavove i razmišljanja oko toga. Ali...
Naša politička uvjerenja ne mogu biti drugačija od naših životnih uvjerenja. Vidim točno kako kolutate očima i čujem kako mislite “O čemu ova priča”.
Evo, jednostavno je. Vjerujte mi.
Ispričat ću vam priču.
Once upon a time…… radila ja u jednom hotelu kao wellness terapeut. Jednog dana bila sam sama i cijeli dan gotovo jednog za drugim imala klijente. U takvoj situaciji, kada terapeuti rade sa klijentima, na recepciji wellnessa ostaviš već gotov pripremljen plakat na kojem piše (sigurno pogađate): “Svi naši terapeuti su zauzeti, molimo vas da se javite na recepciju hotela”. Tako i ja malo trajnije taj dan stavila taj plakat. i dok sam ja tako marljivo radila sa jednom klijenticom, odjednom na vrata od sobe za terapiju energično lupanje šakom. Skočimo i ja i klijentica, kroz moju glavu prolazi misao “ako je neka opasnost, sigurno nitko ne bi kucao, nego bi otvorio vrata” i nastavim raditi. Klijentica tiha. Za par minuta ponovno isto energično i snažno lupanje. Ovaj put klijentica pita “netko vas traži”. Ja kažem “ovdje ne poznajem nikoga i ne očekujem nikakave vijesti, ne znam”. Zašutjele mi, ne sluteći što će se sve dogoditi. I nastavile. Lupetanje prestalo.
Završila ja sa klijenticom, pospremam sobu i spremam se za sljedećeg klijenta, supruga od klijentice! Izađemo na recepciju wellnessa, kroz širom otvorena vrata sa pogledom na terasu hotelskog bazena ulazi ljeto. Ispred stoji visok muškarac, iza njega blješti sunce a još više debeli zlatni lanac oko vrata koji se proteže do pola prsa, prepoznam ja gosta hotela koji je o tom lancu pri prvom susretu rekao ovo je 100karatno zlato ili nešto slično, pomislim si neće valjda opet neka scena, jer ju je već dva p**a prije toga napravio. Istovremeno ispisujem blok za recepciju, bacam ručnike u košaru, zahvaljujem se klijentici, suprugu govorim da se strpi još samo par minuta, čovjek ljubazan kaže, nema problema samo vi riješite sve. U svemu tome prolomi se glas. Visokog muškarca, on treba mene i zahtijeva da mu posvetim punu pažnju, približim se i pitam što želi, a on kaže: Tražim vas cijeli dan, htio sam u saunu a vas nigdje nije bilo. Ja pokušam reći da je obavijest bila na pultu i da se trebao javiti na recepciju i da sam u gužvi i da sam sama i tako to, ali ne uspijevam, moćno urla i dalje i ja u trenutku shvatim da je prilično pijan, ali i neizmjerno bahat (kakav je bio i pri prethodnim susretima), i dalje smireno i tiho pokušavam objasniti da sam sama, da je trebao otići na recepciju i tako to i sine mi i kažem jeste li to vi lupali na vrata od sobe, on slavodobitno govori da ja sam lupao jer vas nigdje nije bilo, ustobočio se i počeo se unositi u lice, u tom priđe suprug od klijentice za vrijeme čije terapije se dogodilo lupanje, ovaj suprug koji je sljedeći klijent i stane između mene i tog muškarca, a ja se okrenem i odem riješiti sve što je potrebno, otpratiti klijenticu do recepcije sa blokom, vratiti se u sobu i pripremiti je za sljedećeg klijenta. Za to vrijeme, vani se događa cijeli kraval o kojem ja nemam nikakvog pojma sve do kasnije popodne istog tog dana.
Došla je klijentica čiji je termin bio isprekidan energičnim i snažnim lupanjem pijanog bahatog gosta i kaže mi, moj se suprug gotovo potukao s njim jer je bio vrlo agresivan kad ste vi otišli, psovao je vikao prijetio i ja sam suprugu rekla da ću iz istih stopa otići do vanjskog direktora za strane dolaske i ispričati što se dogodilo i reći da ste vi bili maksimalno korektni i ljubazni i tako to, ali da kad je završila kod Paula (tako ću nazvati tog direktora), i krenula natrag na terasu bazena, vidjela je visokog muškarca na recepciji i shvatila iz par rečenica koje je čula da on upravo ostavlja pritužbu na mene. Došao je i njezin suprug nakon svoje terapije i on ispričao i Paulu i direktoru hotela istu priču kao i njegova supruga. Gost je pijan, bahat, vikao je bio je nasilan i bezobrazan.
�Završio je dan i u wellness dolazi direktor hotela i Paul, pitaju za onaj plakat. ali meni ništa drugo ne govore. Drugi dan direktor hotela kaže meni: ja vas potpuno razumijem i nikako ne mislim da ste napravili bilo što loše (što je-je, svi su bili korektni), mi smo njegovu pritužbnu na vas primili, ali smo mu poslali vino u sobu i šampanjac i štajaznamštasvene da on ne bi otišao na TripAdviser i napisao lošu kritiku o hotelu, onda nam to ruši rejting i slično. Blijedo gledam u potpunoj nevjerici i valjda nešto iz mog pogleda i energije direktor kaže ja sam doma potpuno drugačiji i doma se potpuno drugačje ponašam a ovdje napravim ono što je najbolje za hotel.
Kažem ja da ako je trebao napraviti najbolje za hotel da je trebao crveni tepih rasporostrijeti od recepcije do sobe u kojoj je odsjeo bračni par iz priče i da su im trebali dati par godina besplatno ljetovanje u ovom hotelu. Ženi je prekinuta terapija na vrlo grub način, suprug se fizički morao braniti od napada na mene i sebe. Trebali ste njih kompenzirati. Zašto želite bahatu stoku podmititi i vinom i šampanjcem zaliti njihovo bahato pnašanje umjesto da im kažete da se moraju ljepše ponašati ako žele ostati gostima hotela. I tu dođe red na direktora hotela da me blijedo gleda. Ali dođe red i na mene da mu kažem znate što, da se sutra ponovi ista situcija, nikako vam ne mogu garantirati da neću postupiti jednako kao neki dan. Meni su važniji pristojni klijenti nego sve kritike na TripAdvisorima. Pa eto čisto da se zna.
Ispričat ću vam još jednu priču.
Jednog dana ja prisustvujem radionici koja se održavala u mojoj zgradi. Svi koji znate koja je to zgrada znate da zgrada ima veliku nadstrešnicu koja se proteže 4-5 metara od fasade na tri strane zgrade. Nakon radionice idem u šetnju sa kolegicom koja je bila na istoj radionici i ispred ulaza u zgradu, u stubište, malo odmaknuto od ulaznih vrata stoji motor. Uz motor stoji par, mladić i djevojka koji su kao i ja bili na radionici. Pitam ja zašto ste se parkirali pred ulazna vrata, kako bi vama bilo da se ja parkiram u vaše dvorište ili pred vaša vrata (vlasništvo zgrade nije samo tlocrt zgrade nego i sva površina ispod spomenute nadstrešnice)? Stvarno nije u redu. Spomenuti par je samo stavio kacige i nije odgovorio, a kolegica sa kojom koračam kaže pa šta ti smeta pa čovjek se parkiro na kratko.
Tebi je to normalno pitam ja. Zar ti nije jasno da kada ovo postane normalno postaje normalno i sve drugo što danas vidimo u svijetu. Od ovoga počinje. Ovako se stvaraju političari i ministri i ravnatelji i svi ostali kakve danas imamo i kakve hračkate svakodnevno.
Jebli vas motivi te vas jebli. Jeblo vas guranje pod tepih, šutnja i pokrivanje tuđih sr***!
Integritet i osobna odgovornost. Poštenje. Uvažavanje. Plaćanje svojih obaveza na vrijeme. Jasnoća u komunikaciji. Jasne granice prihvatljivog i neprihvatljivog. Dosljednost i principijelnost. Prema svima. Jednaka prava za sve.
Ukidanje svih posrednika između proizvođača i krajnjeg kupca. Ukidanje izrabljivanja lojalnosti, dobrote, rada i svega drugoga što se danas izrabljuje. Pod normalno. Jer svi šute. Jer svi zatvaraju oči.
Poštivanje ustava i zakona od svih.
Odgovornost. Vlastita. Svijest da nismo sami. Vlastiti doprinos društvu.
I ne može me nitko uvjeriti da možeš doma biti kruške a na poslu jabuke. Ne može i gotovo. I nema između. Stvari su zapravo vrlo jednostavne. Samo većina ljudi više voli zakomplicirati jer tako lakše izbjegne vlastitu odgovornost i prevali je na leđa susjedu, političaru, ministru, šefu, kolegi s posla. Nekome. Bilo kome, samo da je ne mora sam nositi.
Jebla vas politika te vas jebla. Jeble vas laži koje si govorite jer vam se ne sviđa osjećaj koji vas obuzme kada kažete istinu i kada se založite za pravu stvar. Jer za to treba imati muda. Nije to jednostavno, to ću vam priznati. I nema svatko muda.
Toga se sjetite kad sljedeći put počnete kukati da je za vaše okolnosti i promašen život kriv Bandić, Kolinda ili neki drugi političar.
Toga se sjetite kad sljedeći put Bandića, Kolindu ili bilo kojeg drugog političar počnete nazivati pogrdnim imenima.
Toga se sjetite kad pljunete nekoga s mržnjom samo zato što je drugačiji.� Jer vi ste bolji.
I vaši motivi.
Jebli vas motivi te vas jebli.
Ima netko još neko pitanje o mojim političkim stavovima?”
Foto by Dieterich01
