Anja Melcher Psihoterapija

Call Directions Website Contact the practice

Anja Melcher Psihoterapija Gestalt psihoterapija i EMDR
Za žene koje su posložene izvana, ali iznutra osjećaju da im nešto nedostaje. Za život koji je tvoj.
• Tijelo • Snovi • Simptomi

Neke od najvažnijih odluka u životu donijela sam bez ikakve garancije da će sve ispasti onako kako sam željela.Ali nisam...
15/10/2026

Neke od najvažnijih odluka u životu donijela sam bez ikakve garancije da će sve ispasti onako kako sam željela.

Ali nisam željela ostajati tamo gdje sam sve jasnije osjećala da više ne pripadam.

I ne, nije me prestalo biti strah.

Samo sam s godinama, kroz psihoterapiju, učenje i vlastita iskustva, razvijala sve više povjerenja u svoju sposobnost da se nosim s onim što dolazi.

Danas, kada pogledam unatrag, vidim koliko sam toga stvorila. I koliko još toga želim živjeti.

A sada se želim obratiti tebi.

Možda već dugo osjećaš da nešto u tvom životu više nije za tebe.

Možda znaš što želiš, ali odgađaš odluku jer ne znaš što te čeka s druge strane.

Bojiš se pogreške. Tuđeg nezadovoljstva. Gubitka. Neizvjesnosti.

I svaki put pronađeš još jedan razlog zašto sada nije pravi trenutak.

Ali i ostajanje tamo gdje jesi ima svoju cijenu.

Ne pozivam te da donosiš ish*trene odluke ili zanemariš stvarne prepreke.

Pozivam te da ozbiljno shvatiš ono što ti je važno.

Da istražiš što te zaustavlja, što je stvarna prepreka, a što poznati način zaštite.

Da razvijaš sposobnost biti uz sebe i onda kada odluka donosi strah, sumnju ili neizvjesnost.

Jer cilj nije postati žena koja nikada ne sumnja u sebe.

Nego žena koja zna kako sebe voditi i kada sumnja.

Ne želim da život koji priželjkuješ ostane samo nešto o čemu razmišljaš.

Želim da ga počneš živjeti, svojim tempom, svojim izborima, na svoj način.

A sada te želim pitati:

Koji dio svog života već dugo odgađaš, čekajući da se konačno osjetiš spremnom?

Znaš da izbjegavaš ono što te boli.I možda si već puno p**a sebi rekla da je vrijeme da se suočiš s tim.Ali kada se tuga...
14/10/2026

Znaš da izbjegavaš ono što te boli.

I možda si već puno p**a sebi rekla da je vrijeme da se suočiš s tim.

Ali kada se tuga pojavi, ponovno pronađeš način da je zaobiđeš.

Jer kratkoročno je lakše.

Lakše je analizirati, zatrpati se obvezama ili uvjeravati sebe da si dobro nego ostati s nečim za što se bojiš da će te preplaviti.

I ne treba ti još jedno objašnjenje zašto to radiš.

Ono što ti treba jest novo iskustvo.

Iskustvo u kojem možeš osjetiti tugu, a da u njoj ne izgubiš sebe.

U kojem možeš upoznati svoje načine zaštite i polako razvijati sposobnost da ostaneš uz sebe i kada je teško.

Upravo zato u svom radu toliko prostora dajem tijelu, osjetilnom dojmu, unutarnjim glasovima i iskustvenim eksperimentima.

Jer razumjeti svoj obrazac i moći postupiti drugačije nisu ista stvar.

A možda je ono najvažnije što počinješ otkrivati upravo to da ne moraš čekati da nestanu tuga, strah ili nelagoda kako bi se ponovno otvorila životu.

Što si sve prestala sebi dopuštati jer se bojiš onoga što bi mogla osjetiti?

Možda već jako dobro znaš što ti pruža zadovoljstvo.Znaš da ti treba odmor, da želiš više spontanosti, igre, užitka i vr...
14/10/2026

Možda već jako dobro znaš što ti pruža zadovoljstvo.

Znaš da ti treba odmor, da želiš više spontanosti, igre, užitka i vremena za sebe.

Ali između onoga što znaš i onoga što stvarno živiš ponekad stoji čitav niz naučenih reakcija.

Unutarnjih glasova, uvjerenja, napetosti i načina na koje si se naučila nositi sa životom.

Zato mi je u iskustvenom radu posebno važno istraživati upravo taj prostor.

Ne samo što želiš i što ti treba.

Nego što se u tebi događa kada si pokušaš dati upravo to.

Jer i užitak, prisutnost i prepuštanje mogu postati područja osobnog razvoja.

A možda je baš sada vrijeme da prestaneš odgađati ono što ti je važno.

13/10/2026

Što ako ti za više užitka ne nedostaje vrijeme, nego prostor da mu se prepustiš?

Možda to primjećuješ upravo u onim trenucima kada ti je lijepo.

Nešto u tebi već razmišlja o sljedećoj obvezi, požuruje te, podsjeća na ono što nisi napravila ili ti govori da se ne bi trebala toliko opustiti.

I zanimljivo je koliko ti glasovi mogu biti poznati da ih više gotovo i ne primjećuješ.

A upravo tu počinje istraživanje.

Što se događa u tebi kada usporiš?

Što osjetiš u tijelu kada ne moraš ništa napraviti?

Javlja li se nemir, krivnja, napetost, potreba da ponovno preuzmeš kontrolu?

Ponekad smo toliko navikli biti u pripravnosti da nam i ugoda postane nešto u čemu je teško ostati.

Zato užitak nije samo pitanje onoga što si možemo priuštiti. Ponekad je i pitanje koliko se sigurno osjećamo kada se prepustimo.

U iskustvenom radu možemo istraživati upravo te trenutke. Prepoznati unutarnje glasove, osjetiti kako se aktiviraju u tijelu i eksperimentirati s drugačijim odgovorom.

Ne moramo ih odmah utišati. Možemo ih početi upoznavati.

A možda sljedeći put, dok radiš nešto što voliš, samo primijetiš:

Što se događa ako ostanem još nekoliko trenutaka u ovom iskustvu?

Što mi dopušta da uživam, a što me iz njega izvlači?

Jer i sposobnost da primimo ono što je ugodno, ostanemo prisutni i dopustimo si predah nešto je što možemo njegovati.

Zanima me, koji se glas tebi najčešće javlja kada pokušaš usporiti?

U prethodnoj objavi pisala sam o tome koliko su naš osobni razvoj, odnosi i svijet koji zajedno stvaramo međusobno povez...
11/10/2026

U prethodnoj objavi pisala sam o tome koliko su naš osobni razvoj, odnosi i svijet koji zajedno stvaramo međusobno povezani.

I upravo zato posebnu vrijednost vidim u grupnom radu.

Zamisli što se može dogoditi kada se susretnu žene koje žele više od svog života. Koje imaju ideje, ambicije, čežnje i spremnost istraživati nove mogućnosti.

Kada njihove različite životne priče, iskustva i perspektive postanu izvor međusobne inspiracije, podrške i pokreta.

Ali inspiracija sama po sebi nije uvijek dovoljna.

Zato posebnu vrijednost vidim u stručno osmišljenim i vođenim razvojnim programima koji se oslanjaju na znanja i metode iz gestalt psihoterapijskom pristupa, procesno orijentirane psihologije (Process Worka), EMDR-a i iskustvenog učenja.

Kroz grupni rad, strukturirane vježbe, konkretne alate, radne materijale i eksperimente stvaramo uvjete u kojima se uvidi pretvaraju u iskustvo, razvija sposobnost nošenja s neizvjesnošću i postupno grade temelji za stvarne životne iskorake.

Jer grupa nije samo mjesto na kojem se osjećamo manje same. Ona može postati prostor u kojem jedna drugoj proširujemo osjećaj onoga što je moguće.

A ono što u tom prostoru razvijamo nosimo dalje — u svoj život, odnose i svijet koji zajedno stvaramo. ❤️

Jučer je bio Svjetski dan mentalnog zdravlja.Za mene je to i povod da razmišljam koliko se naše razumijevanje psihološko...
11/10/2026

Jučer je bio Svjetski dan mentalnog zdravlja.

Za mene je to i povod da razmišljam koliko se naše razumijevanje psihološkog zdravlja mijenjalo kroz povijest, koliko smo toga naučili, ali i koliko toga još ne razumijemo.

Posebno mi je važan taj humanistički pogled na čovjeka. Pogled koji ne zastaje na simptomu ili dijagnozi, nego ostaje zainteresiran za osobu, njezine odnose, tijelo, iskustva i okolnosti u kojima živi.

Svijet u kojem živimo na mnogo načina odražava stupanj naše kolektivne svjesnosti.

Naše strahove. Naše podjele. Sve ono što kao pojedinci i društvo još nismo naučili prepoznati, razumjeti i prihvatiti.

Ono što ne želimo vidjeti u sebi ne nestaje. Ponekad se pojavljuje u našim odnosima, obiteljima, zajednicama. U načinu na koji se odnosimo prema drugačijem, nepoznatom, ranjivom.

Živimo u svijetu u kojem vanjska slika često ima veću vrijednost od unutarnjeg iskustva čovjeka.

U kojem se od nas očekuje da funkcioniramo, postižemo, prilagođavamo se, čak i kada nešto duboko u nama više ne može pratiti te zahtjeve.

Agresija, depresija i ovisnosti složeni su fenomeni, ali ponekad su povezani i s pokušajima da se izdrži život koji je postao pretežak, da se izrazi ono za što nema prostora ili ublaži bol koja nije pronašla drugačiji put.

I zato me zanima što bi se dogodilo kada bismo, umjesto da se bavimo isključivo onim što kod pojedinca ne funkcionira, počeli pažljivije promatrati i svijet u kojem njegovi simptomi nastaju.

Što nam ljudska patnja govori i o nama kao društvu?

Psihološko zdravlje nije privatna stvar pojedinca. A psihoterapija nije make up dodatak životu.

Ona može biti prostor u kojem učimo susretati i ono što smo naučili odbacivati, potiskivati ili smatrati pogrešnim.

U sebi. U drugima. U svijetu koji zajedno stvaramo.

Jer naš razvoj se ne mjeri samo time koliko smo naučili živjeti s onim što poznajemo, nego i koliko smo spremni susresti ono što još ne razumijemo.

Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, voljela bih da osvjestimo i važnost kolektivnog rada. Upravo zato posebnu vrijednost vidim u grupnim programima jer ono što mijenjamo u sebi i u odnosu s drugima može mijenjati i svijet koji zajednički stvaramo. ❤️

11/10/2026

Partner, prijateljica ili netko iz obitelji kaže nešto što te svaki put pogodi u isto mjesto.

Možda ono poznato: „Opet pretjeruješ.”

I u sekundi osjetiš kako ti iz trbuha nadire lava. Najradije bi sve sasula u lice.

Ili se dogodi suprotno. Zacementiraš se iznutra. Ostaneš bez riječi, a tek poslije znaš što si htjela reći.

Što možeš napraviti drugačije?

1. Uhvati trenutak prije reakcije.

Primijeti prvi signal u tijelu.

Stežeš šake? Osjećaš toplinu u trbuhu? Grlo ti se zatvara? Prestaješ osjećati noge?

Samo registriraj: „Aha, evo ga. Ovo je onaj poznati trenutak.”

2. Nemoj odmah odgovoriti.

Daj si nekoliko sekundi.

Osjeti stopala na podu. Pogledaj oko sebe. Polako izdahni.

Ako treba, reci: „Treba mi trenutak.”

Ako si se zaledila, pokušaj lagano pomaknuti prste, stopala ili promijeniti položaj tijela.

Ne moraš odmah znati što reći.

3. Razlikuj što se dogodilo od onoga što se u tebi pokrenulo.

Osoba je rekla: „Opet pretjeruješ.”

A što si ti čula?

„Moji osjećaji nisu važni.” „Opet nisam dovoljno dobra.” „Nitko me ne razumije.”

To nisu nužno činjenice. Možda su poznata značenja koja se aktiviraju u tebi.

4. Pitaj se: što mi sada zapravo treba?

Da me netko čuje? Da zaštitim svoju granicu? Da izađem iz razgovora? Da kažem da me nešto povrijedilo?

Primijeti razliku između impulsa da napadneš ili nestaneš i onoga što zapravo želiš.

5. Napravi jedan mali, drugačiji pokret.

Umjesto da eksplodiraš:

„Želim razgovarati, ali ne želim da se moji osjećaji omalovažavaju.”

Umjesto da prešutiš:

„Ovo me pogodilo. Treba mi malo vremena, ali želim se vratiti na ovaj razgovor.”

Ne moraš to izvesti savršeno.

Možda ćeš prvi put samo prepoznati udicu. Drugi put uspjeti zastati. Treći put izgovoriti nešto drugačije.

To je eksperiment.

I upravo se tako postupno mijenjaju obrasci koji su nam godinama bili automatski.

Cilj nije prestati osjećati ljutnju, strah ili povrijeđenost.

Cilj je da u situaciji koja te prije automatski vraćala na staro počneš prepoznavati da imaš još neki izbor.

Address

Adresa: Jukićeva 30
Zagreb
10000

Telephone

+385997889422

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Anja Melcher Psihoterapija posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Anja Melcher Psihoterapija:

Shortcuts

Sponsored

Share

Category