20/10/2026
NE ZOVE SE SVAKA ŽRTVA LJUBAV.
PONEKAD SE ZOVE STRAH OD NAPUŠTANJA.
Ponekad se toliko trudimo da sačuvamo neki odnos da, gotovo neprimjetno, počnemo da gubimo sebe.
Prećutkujemo ono što nas boli.
Pristajemo na ono što nam ne odgovara.
Opravdavamo tuđe ponašanje, umanjujemo sopstvene potrebe i ubjeđujemo sebe da ne tražimo previše.
Ne zato što ne znamo šta nam je potrebno, već zato što se plašimo šta bi se moglo dogoditi ako to zatražimo.
Šta ako se naljuti?
Šta ako se udalji?
Šta ako shvati da mu više nijesmo potrebni?
Šta ako nas ostavi?
I tako, pokušavajući da spriječimo napuštanje, počinjemo da napuštamo sami sebe.
U psihoterapijskom radu važno je razumjeti da iza ovakvih obrazaca ponekad stoji dubok strah od gubitka bliskosti. Osoba može naučiti da ljubav znači prilagođavanje, trpljenje, ćutanje ili stalno dokazivanje sopstvene vrijednosti.
Ali ljubav ne bi trebalo da zahtijeva da se odrekneš sebe kako bi neko drugi ostao.
Zato se zapitaj: da li u ovom odnosu pravim kompromise iz ljubavi ili iz straha da ću, ako prestanem da se prilagođavam, biti ostavljena?
Jer postoji razlika između borbe za odnos i borbe da ne budeš napuštena.
I postoji nešto što zaslužuješ da naučiš: ne moraš da biraš između bliskosti sa drugom osobom i odanosti sebi.
Sačuvaj ovu objavu ako te podsjeća na nešto što tek učiš o sebi. 🤍