Psihoritam

Psihoritam Stranica je kreirana sa namjerom da se drugima pruži mjesto gdje se mogu javiti da dišu, budu i da

Neke emocije nas ne plaše zbog onoga što jesu, već zbog onoga što smo nekada naučili o njima.Ako je dijete zbog tuge bil...
13/03/2026

Neke emocije nas ne plaše zbog onoga što jesu, već zbog onoga što smo nekada naučili o njima.

Ako je dijete zbog tuge bilo posramljeno, može kao odrasla osoba osjetiti nelagodu svaki put kada se pojavi ta emocija.
Ako je ljutnja bila kažnjavana, osoba može početi da se plaši sopstvene snage.

Emocije nisu opasne.
Ono što je često bolno jeste osjećaj da smo sami u njima.

Tada emocija više nije samo osjećaj. Ona postaje podsjetnik na staro iskustvo. Ono što danas nazivamo ‘pretjeranom reakcijom’ često je nekada bio jedini način da se zaštitimo.

Kroz terapijski odnos učimo nešto veoma važno:
emocije same po sebi nisu problem. One su informacije o nama, našim granicama i našim potrebama.

Emocije su prolazne.
One dolaze, traju neko vrijeme i zatim se mijenjaju.

Kada naučimo da emocije mogu postojati bez srama i bez kazne, prestajemo da se borimo protiv sebe.

Regulacija emocija nije sposobnost da ne osjećamo, već sposobnost da ostanemo u kontaktu sa sobom dok osjećamo.
Mnogi lj...
12/03/2026

Regulacija emocija nije sposobnost da ne osjećamo, već sposobnost da ostanemo u kontaktu sa sobom dok osjećamo.
Mnogi ljudi su naučili da emocije potiskuju, ignorišu ili se protiv njih bore.
Izbjegavanje može donijeti kratkoročno olakšanje, ali dugoročno povećava unutrašnju napetost. U terapijskom procesu učimo da emocijama priđemo sa radoznalošću i blagim prihvatanjem, umjesto sa strahom ili otporom.
Psihološka stabilnost ne dolazi iz kontrole, već iz razvijanja unutrašnjeg kapaciteta da emocije prepoznamo, imenujemo i razumijemo.
U terapijskom procesu učimo da emocijama priđemo sa radoznalošću i blagim prihvatanjem, umjesto sa strahom ili otporom.

Kada emocija dobije prostor i značenje, ona prirodno počinje da se smiruje.
Kada prestanemo da osuđujemo ono što osjećamo, počinjemo da razumijemo sebe.

„Ne vraćam se roditeljima da bih ih optužio, već da bih razumjeo zašto sam morao da postanem ono što jesam -prije nego ...
29/01/2026

„Ne vraćam se roditeljima da bih ih optužio, već da bih razumjeo zašto sam morao da postanem ono što jesam -
prije nego što sam imao izbora.”

Na psihoterapiji se često vraćamo roditeljima jer su oni bili prvi ljudi kroz koje smo naučili odgovore na pitanja koja danas nosimo u sebi, često i nesvjesno:

• Da li sam bezbedan?
• Da li sam vrijedan ljubavi?
• Šta moram da uradim da bih bio prihvaćen?
•Šta se dešava kad pogriješim, zaplačem ili se naljutim?

Roditelji (ili staratelji) su bili naši prvi odnosi. U
tim odnosima smo formirali:
• način na koji se vezujemo za druge
• kako regulišemo emocije
• kako doživljavamo autoritet, bliskost, granice
• Kako vidimo ljubav a kako konflikt

Kao psiholog i psihoterapeut, ne pitam o roditeljima da bih tražila "krivca ”. Pitam jer želim da upoznam i razumijem osobu koja sjedi preko p**a mene i jer ono što vidim sada i ovdje su :

• obrasci koji su tada nastali i dalje žive u tijelu i psihi
• Načini na koji ste morali da se prilagodite tada, često postaje način na koji se danas štitite — cak i kad vam više štete.

Na primer:

• Ako ste kao dijete morali da budete “jaki i samostalni ”, danas vam je možda teško da tražite pomoć
• Ako ste ljubav dobijali kroz postignuća , danas se možda osećate vrijedno samo kad udovoljavate drugima i nešto dokazujete.
• Ako su emocije bile ignorisane ili kažnjavane, danas ih možda potiskujete ili se njima preplavljujete.

U terapiji roditelji nisu tu da bi ostali u prošlosti —
nego da bismo razumjeli sadašnjost .
Kada osvijestite odakle nešto dolazi, dobijate mogućnost da prvi put birate:
• da li taj obrazac želite da zadržite
• Koju novu odluku želim da donesem
• Želim li da razvijem novi, svesniji odnos prema sebi i drugima

Mnogi ljudi se brinu da će drugi reagovati ljutito ili defanzivno kada im damo do znanja da je nešto što govore ili r...
06/12/2024

Mnogi ljudi se brinu da će drugi reagovati ljutito ili defanzivno kada im damo do znanja da je nešto što govore ili rade štetno ili neprijatno. Ponekad se brinu da njihove granice nisu "legitimne" ili da nemaju pravo da očekuju i traže da se prema njima bolje postupa.

*SVE GRANICE SU LEGITIMNE I UVIJKE IMATE PRAVO NA TO*

Za mnoge ljude terapeut je autoritarna figura jer ima obuku i stručnost i zato što ponekad imaju opipljivu moć nad svojim klijentima.

Mislimo :
-ako terapeut postavlja invazivno pitanje, zar ne znaju šta rade?
-ako terapeut misli da bi trebalo da razgovarate o određenoj temi, zar ne znaju šta je najbolje za vas?

Istina je da terapeuti znaju mnogo o psihologiji, mentalnom zdravlju i oporavku ali ne znaju sve. Oni vas takodje ne poznaju tako dobro kao što poznajete sebe.

Imate pravo da imate kontrolu nad procesom terapije i birate tempo kojim će se odvijati. Potpuno je u redu ako niste spremni da o nečemu razgovarate.

Granice u terapiji služe kao zaštitni štit i za klijenta i za terapeuta osiguravajući da sesije ostanu bezbjedne i produktivne. Radeći na postavljanju jasnih granica, klijenti suštinski uči vještine koje su mu potrebne da postavi granice, poboljša sopstveno mentalno zdravlje, izgradi samopoštovanje i više se uključuje u terapijski proces.

Odgovornost stručnjaka za mentalno zdravlje je da održavaju zdrave odnose sa klijentima, držeći fizički kontakt na minimum i pridržavajući se etičkih smjernica.
Kršenje granice može prouzrokovati emocionalnu štetu i dovesti u opasnost profesionalni odnos.

Snaga veze izmedju klijenta i terapeuta je najbolji pokazatelj koliko će terapija biti efikasna. Ta veza ne može postati jača u odsustvu povjerenja i sigurnosti..

Ne - tako kratka riječ u našem jeziku , a za mnoge strašna. Zašto svaku put osjetimo kao knedlu u grlu kada želimo da iz...
21/11/2022

Ne - tako kratka riječ u našem jeziku , a za mnoge strašna.
Zašto svaku put osjetimo kao knedlu u grlu kada želimo da izgovorimo ovu riječ?
Velika krivaca je zapravo naše vaspitanje. Od najranijeg uzrasta smo učeni da je "NE", jedna prljava, sebična, nekulturna riječ. Mi želimo da budemo voljeni i prihvaćeni, da pomažemo drugima, da ne razočaramo ili uvrijedimo druge ljude, želimo biti fini, brižni, vrijedni, plašimo se da ćemo odbijanjem propustiti priliku.
Naše samopoštovanje je direktno proporcionalno našoj tendenciji da pristajemo na sve. U suštini vjerujemo da je naše vrijeme, da su naši ciljevi i interesovanja, manje važni od potreba drugih ljudi. Želimo da izbjegnemo konflikt i zato često govorimo da, kada znamo da bi trebalo da kažemo ne.

Ali kao I za većinu stvari u životu i za ovu naviku udovoljavanja drugima postoji rešenje.
Slijedi vam par strategija kako da budete efikasniji u tome :
📌Budite direktni, iskreni i ljubazni.
📌Nemojte odugovlačiti sa odgovorom.
📌Preformulišite NE sa drugim riječima.
📌Odolite iskušenju da smišljate izgovore.
📌 NE MOGU nije isto što i NE ŽELIM
📌Preložite alternativu ili stručniju osobu
📌Zamolite da vam se obrate u vrijeme koje vama bolje odgovara.

Pišite mi da li ste se pronašli 😊









Address

Podgorica
81000

Opening Hours

Monday 10:00 - 20:00
Tuesday 10:00 - 20:00
Wednesday 10:00 - 20:00
Thursday 10:00 - 20:00
Friday 10:00 - 20:00
Saturday 10:00 - 20:00

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Psihoritam posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Psihoritam:

Shortcuts

Share

Category