07/06/2026
Planirani projekti novih industrijskih farmi i klaonica peradi u Hrvatskoj otvaraju ozbiljnu raspravu o smjeru razvoja poljoprivrede, prehrambenoj sigurnosti i održivosti ruralnih područja. Takvi zahvati izazivaju opravdanu zabrinutost zbog mogućih teških i nepopravljivih posljedica za okoliš, zdravlje ljudi i kvalitetu života, osobito kada se planiraju u blizini naselja, vodotokova i zaštićenih područja. Istodobno, Hrvatska uvozi goleme količine voća i povrća.
Dodatno širenje farmi ne bi nužno povećalo prehrambenu sigurnost, već bi moglo produbiti ovisnost o uvozu i znatno opteretiti okoliš. Naime, u područjima gdje se planiraju megafarme gotovo nema mogućnosti uzgoja zdravog povrća i voća. Iako Hrvatska ima uvjete za znatno veću proizvodnju povrća i voća, proizvode se premale količine. Hrvatska bi, umjesto prihvaćanja pilićarskih megafarmi i klaonica, trebala ulagati u uzgoj biljnih namirnica u kojima je izrazito nedostatna, a koje ljudima svakodnevno trebaju.
Primjerice, orasi, lješnjaci i bademi nisu egzotika, a Hrvatska domaćom proizvodnjom pokriva samo oko trećinu potreba za orašastim plodovima i manje od 50 posto potreba za voćem. Većina voća, poput marelica, nektarina i breskvi, ispod je 30 posto. Pokrivamo i tek oko polovice potreba za povrćem. Za mrkvu, papriku i salatu dostatnost je dosta ispod 50 posto.
To pokazuje dugoročnu neusklađenost poljoprivrednih prioriteta i apsurd izgradnje i jedne jedine farme pilića. Za razliku od proizvodnje povrća i voća, industrijske farme povezane su s onečišćenjem voda, zraka i tla, povećanim nitratima u podzemnim vodama i padom kvalitete života. Znanstvena istraživanja upozoravaju i na rizike širenja bakterija otpornih na antibiotike, zoonoza te na izloženost amonijaku, prašini i bioaerosolima, Tu je i velika ugroženost dobrobiti i zdravlja životinja zbog iznimno visoke gustoće smještaja i nenormalno brzog rasta pilića.
